Skip to main content

Full text of "Veno"

See other formats


VENODNIK 



Sjecate li se kultne serije «Zivot na sjeveru» koja se 
devedesetih prikazivala na HTV-u? Onda se sigurno 
sjecate i nezaboravnog Chrisa, voditeija Cicelyske 
radiopostaje i road-umjetnika s proljevicarskim 
stavovima kojima je svakog jutra budio uspavane 
stanovnike aljaskog gradica. Mozda se sjetite i da je 
u jednoj epizodi Chris kao pricuvni new-age svecenik 
vjencao homoseksuaini par. Tom je prilikom u eter 
svog radija iznio zanimljivu teoriju homoseksualizma 
kao faktora evolucije covjecanstva. Njegova 
teorija bazirala se na jednostavnoj kontemplaciji 
trenutne metafizicke situacije covjecanstva. 
Evidentno je da nam se u ovom trenutku dogada 
natalitetna ekspanzija i da ce kao posljedica toga 
doci do parazitskog iscrpljivanja prirodnih izvora, 
ili u najmanju ruku do prenapucenosti. Chris 
ce homoseksualizam prozvati jedinom pravom 
revolucijom Ijudske rase. Buntom protiv drustvenih 
pravila, protiv prirode same. Buntom koji ce mozda 
i rezultirati reduciranjem jedinki Ijudske rase na 
optimaini nivo, ali prije svega revolucijom u kojoj 
covjek nadilazi svoju prirodu i darvinisticki smisao 
postojanja. Je li homoseksualnost mehanizam 
kroz koji Ijudska rasa ispunjava svoj drugaciji 
smisao postojanja od cisto reproduktivnog? 
Je li homoseksualnost uopce globaini ili ipak 
mozda mikrosocioloski fenomen? Sto je uopce 
homoseksualnost? Na ta i mnoga druga pitanja 
pokusat ce odgovoriti tema prvog broja. 



Knjizevni radovi nasih suradnika predstavljeni u 
posebnoj rubrici "Post scriptum" obraduje temu 
broja s umjetnickog stajalista. Tu se moze procitati 
svakojakim osobnim iskustavima, stavovima, 
razmisljanjima i, najbitnije od svega - osjecajima. 
Osim teme prvog broja, "Veno" vam donosi i ogled 

najutjecajnijem autoru suvremene filozofije, 
Friedrichu Nietzscheu. Na njega kao da se izravno, 
cinicki i nihilisticki, nadovezuje "dezurni heretik" sa 
svojom kritikom crkve. Donosimo vam, dakako, i 
osvrt na trenutno najaktualnijeg cinika evropske 
knjizevnosti, Michela Houellebecqa. Ada se ne bismo 
utapali u negativnim konotacijama svijeta u kojem 
zivimo, nase novomilenijske hereticke duse mogu 
naci idilicno utociste u "Bijegu od sigurnosti", povratku 
prirodi, da bi pronasle svoj smisao slicno kao sto 
Jovic trazi smisao u metal glazbi. Ako pak ste vise 
novomedijske naravi, a zilama vam kola krv slobode, 
procitajte tekst o slobodnom softveru. 

1 na kraju, zelim vam ugodno citanje prvog broja 
casopisa "Veno". Ljudi uglavnom kazu da su poceci 
najtezi, u sto smo se i uvjerili. Ipak, iz toga proizlazi 
da ce rad na drugom broju proci u opustenijoj 
atmosferi, iz cega pak proizlazi da ce drugi broj 

biti jos boiji od prvog. Sto, dakako, ovisi i o vasim 
sugestijama, pomoci, kritici i spremnosti na suradnju. 
Pa, nadamo se da ce "Veno" postati vas casopis! 
Igor Baksa 



proljece 2006. [veno] 1 



moje„grcKp 



pise:AzraKristofic 




Ljubav izmedu muskaraca je povijesna konstanta. Premda je 
zapadno drustvo kroz svoje mnoge metamorfoze stvorilo cvrste 
sisteme zatiranja i ignoriranja istospolne Ijubavi, ne mozemo pobjeci 
od povijesnih cinjenica koje se rijetko Mi nikad ne spominju. Bila 
homoseksualnost bioloska, drustvena, kulturoloska Mi neka deseta 
konstrukcija, Ijudi su se oduvijek voljeli i istospolno. I to, kako 
pokazuje historiografija, upravo Ijudi koji su sudjelovali u gradenju 
temeija za razvitak nase civilizacije. Jedan od takvili kamena 
temeljaca zove se Anticka Grcka. 

Istospolna ljubav dio je scenografije kulturne tradicije koja je prije 2500 
godina odigrala kljucnu ulogu u stvaranju mnogih znanstvenih, drustvenih 
i umjetnickih sistema poput filozofije, matematike, povijesti, demokracije 
i kazalista. Ljubav izmedu muskaraca u antickih je mudraca bila 
razumijevana kao duhovna praksa kroz koju mladi covjek razvija svoje 
najvece kvalitete i Ijudske vrijednosti poput hrabrosti i cjelovitosti vlastitog 
bica. Model muske Ijubavi starih Grka, medutim, bio je precizno odreden: 
Ijubavnici su bill stariji i mladi muskarac ili, preciznije, mislilac i njegov 
ucenik. Stariji Ijubavni partner zvao se erasfes (Ijubavnik) i poucavao je 
mladeg, eromenosa (Ijubljenog), kvalitetama i razvoju duha, a zauzvrat je 
mogao uzivati u njegovoj adolescentskoj svjezini. 

2 [veno] proljece 2006. 




PRICE BROJA JEDAN 




PJESNICI 

Sapfa, pjesnikinja iz grada Eressosa 
na otoku Lesbosu bila je uciteljica 
mnogim mladim djevojkama koje je 
obljubljivala i o kojima je pisala erotsku 
poeziju. Srednjovjekovna legenda 
kaze da se bacila s hridi u more zbog 
neuzvracene Ijubavi prema mornaru 
Faonu. 

DJECACI 

O suvremenoj seksualnoj 
trgovini djecom pise J. T. Leroy, 
dvadesetjednogodisnji Amerikanac 
koji je svoje djetinjstvo proveo 
po juznoamerickim cestama kao 
kamiondzijska kurva. Autor je romana 
«Sarah» i zbirke pripovjedaka «The 
Heart Is Deceiteful Above All Things» 
u kojima opisuje svoja traumaticna 
iskustva. 

BRAK 

Anticka je Grcka bila pro-muski 
orijentirana. Danasnjom terminologijom 
to mozemo nazvati kulturoloskim 
sovinizmom. Zene su bile edukacijski 
nezanimljive, nesposobne za dublje 
promisljanje i intelektualiziranje te 
stoga iskljucene iz intelektualnog i 
javnog zivota. Jedine zene koje su 
mogle uci u politicke i f ilozofske arene 
bile su kurtizane. 



Mnogi su grcki pjesnici i filozofi pisali o homoseksualnoj i Ijubavi prema 
djecacima i mladicima. Sofoklo, Teokrit, Anakreont, Pindar, Aristofan, 
Platon i Aristotel samo su neki od njih. Osim ove poeticne strane Ijubavi 
prema djecacima, postoji, dakako, i surovija realnost. U staroj Grckoj, kao 
i danas, seksualna trgovina bila je vrlo razvijena, a najpozeljnija roba bill 
su upravo djecaci . 

Premda Ijubav medu muskarcima iste dobi nije bila rijetkost, kao sto je 
primjerice ona izmedu Aleksandra Velikog i njegova Ijubavnika Hefesta 
koji su Grke poveli u osvajanje svijeta ili izmedu mitskih junaka Ahila 
i Patrokia, upravo medugeneracijska istospolna Ijubav iskocila je iz 
tog doba kao idealna forma koja je bila prihvacena ili cak smatrana 
drustvenom obvezom. 

Od grckog se muskarca, osim da kao i danas stupi u heteroseksuaini 
BRAK i odgaja djecu, ocekivalo i da mladeg muskarca poucava Ijubavi. 
Njegov Ijubavnicki put zapocinjao je u pubertetskoj dobi gdje bi, zavoden 
od mnogih starijih muskaraca, odabrao sebi onog koji mu se najvise 
svida, dok je u zrelijoj zivotnoj dobi on sam bio taj koji je morao izboriti 
naklonost nekog od djecaka kome je zelio pokloniti svoju Ijubav. 

Grcki pojam Ijepote bio je utjelovljen u liku djecaka, sto je evidentno iz 
starogrcke literature i umjetnosti, no smatralo se da, osim fizicke, mlada 
muska osoba posjeduje i intelektuainu Ijepotu, koja se odrazavala u 
intuitivnoj sposobnosti zakljucivanja i raspravljanja. Muski je ems, stoga, 
bio pokretacka snaga ne samo za erotski, vec i za pedagoski aspekt 
starogrcke pederastije . Gilj obrazovnog procesa bila je Ijepota tijela i 
dobrota duha, esencija Ijudske, odnosno muske savrsenosti. Najboiji 
put za postizanje ideala tih dviju vrlina bila je Ijubav izmedu muskarca i 
mladica. 



PRICE BROJA JEDAN 



proljece 2006. [veno] 3 



Bez obzira na to kako danas interpretiramo anticki model istospolne 
Ijubavi, moramo uociti zanimljiv fenomen koji se nakon dvije i pol tisuce 
godina ponavija, a tice se pedofilije. lako je ova seksualna nastranost 
zakonom striktno regulirana, njen blazi oblik ocituje se u kulturi mode 
i manekenstva. Ulazeci u ispitivanje tog fenomena sa samog izvora, 
dakle, sa strane onih koji stvaraju trendove - modnog establismenta, 
vidimo da je homoseksualnost kao seksuaini izbor gotovo pravilo. Sto ce, 
priprostim jezikom receno, znaciti da modni kreatori ne oblace zene, nego 
potransrodnjene zone, odnosno zene koje se svojim fizickim izgledom i 
proporcijama s godinama sve vise priblizavaju djecackom izgledu. Cini se 
kao da homoseksualna elita kroz mehanizam modnih trendova oblikuje 
i obnavija pradavni ideal muske mladenacke Ijepote. Na drugom kraju 
tog procesa nalaze se konzumenti masovne kulture, uglavnom zenskog 
spola, koji pristaju na takve kriterije, sukladno njima mijenjaju svoj izgled i 
vlastite estetske vrijednosti te, u krajnjem ishodu, odrzavaju ideal djecacke 
Ijepote zi vim. 



PEDERASTIJE 

Grcka rijec paiderastia slozenica je 
nacinjena od rijeci paid (djecak) i eran 
(voljeti). Vrlo je zanimljiv nastanak 
gimnazije kao obrazovne ustanove. 
Naziv za tu ustanovu dolazi od grcke 
rijeci gymnos (gol, nag). U staroj su se 
Grckoj svi sportovi izvodili bez odjece. 
Nije iznenadujuce, gimnazija je, kao 
mjesto gdje se razvijao mladenacki 
duh putem tjelesne i intelektualne 
vjezbe, bila izvoriste seksualne 
energije. Kult nagosti uobicajen je i 
u ostalim praksama grcke kulture, 
poput raznih ceremonija, sportskih 
natjecanja, umjetnosti i td. 



www.androphile.org 

http://users.cybercity.dk/-dko1 2530/ 

qstudies.htm 

http://plato.stanford.edu/entries/ 

homosexuality/ 

http://en.wikipedia.org/wiki/Homosexu- 

ality_in_ancient_Greece 



4 [veno] proljece 2006. 



PRICE BROJA JEDAN 



kratak pogled u povijest 

homoseksualaca i lezbijki u hr 



pise: Igor Baksa 

Povijest iiomoseksuaiizma seze sve do antike, a 
prema jednom, prilicno upitnom doduse, nalazu 
koje je iznijela grupa austrijskiii gay aktivista, cak i u 
ledeno doba (u Austriji je navodno otkriven pracovjek 
s muskim sjemenom u rektumu). No, dokle seze i 
kako izgleda gay povijest u Hrvata? 
U kontekstu spoznaje o svevremenskoj i 
sveprostornoj iiomoseksuainosti Ijudske rase, 
necemo pogrijesiti ako pretpostavimo da se prvi 
slucajevi istospoiniii odnosa na prostorima danasnje 
Hrvatske javljaju vec u sedmom stoljecu, no koji su 
prvi zabiljezeni slucajevi? 
Slobodan Prosperov Novak krece od sudskiii i 
zakonskiii spisa Dubrovacke Republike koji striktno 
zabranjuju iiomoseksuaine radnje i kaznjavaju ill 
mutilacijama i ostalim rigoroznim kaznama, poput 
smrti na lomaci. «Cijela bi se povijest hrvatskog 
starijeg liomosel<suaiizma», zakljucuje S. P. Novak, 
«nazaiost moraia pisati l<roz vizuru zabranjenog». 
Dean Vuletic u «A Gay and Lesbian History of 
Croatia» pise o homoseksualnom odnosu izmedu 
Vladimira Nazora i I. G. Kovacica, odnosu koji je 
bio «dio urbanog foOdora, nei<a vrsta zagrebacl<og 
Sol<rata iAil<ibiJada». Ujedno uzima vrijeme 
Drugog svjetskog rata kao polaznu tocku u svojoj 
raspravi o povijesti homoseksualizma u Hrvatskoj. 
«Tijef(om rata, fasisticfd je rezim NDH zatvarao 
lirvatsf(e liomosef(suaice i siao ill u koncentracijske 



logore», pise Vuletic, «Homoseksualci su sluzili 
I u partizanskom pokretu otpora kojije u nekim 
slucajevima takoder zabranjivao homoseksualcima 
clanstvo u Komunistickoj partiji. . . » 
U komunistickom sistemu, homoseksuaici su bill 
proganjani i nazivani «neprijateljima sistema» sve 
do kraja pedesetih godina, dok se u sezdesetima i 
sedamdesetima, ukorak s drustvnim promjenama 
na Zapadu, pocelo javno raspravljati o problemima i 
pitanjima homoseksualaca i lezbijki, uglavnom kroz 
dnevne novine. 

Godine 1977. Hrvatska dekriminalizira 
homoseksualnost izmedu suglasnih odraslih 
muskaraca, a javija se i feministicki pokret koji 
promovira javnu raspravu o homoseksualnosti. 
Gay i lezbijski pokret najprije se razvija u Sloveniji, 
inace tadasnjem «centru za nove drustvene pokrete 
u Federaciji», dok se nekoliko godina kasnije, pri 
samom kraju osamdesetih, konacno javija Lila 
inicijativa, prva lezbijska grupa u Hrvatskoj. No, 
dok su slovenski pokreti stvorili civiino drustvo koje 
je pomoglo prelasku Republike Slovenije u liberalnu 
demokraciju, «snazniji nacionalizam, rat I Tudmanova 
autoritarna vladavina omeli su zbivanja u Hrvatskoj». 
No, unatoc homofobicnom stavu hrvatskog 
drustva, pocetkom devedesetih utemeljena je prva 
organizacija homoseksualaca i lezbijki, Lezbijska I 
gaymuska akcija (LIGMA). 



Dean Vuletic, Gay & lezbijska povijest Hrvatske, Gordogan, br. 1, jesen 2003. i br. 2/3, zima-proljece 2004. 
http://users.cybercity.dk/'-dko12530/queerhis.htm 



PRICE BROJA JEDAN 



proljece 2006. [veno] 5 




Sandra Gasparic 



nekoliko rijeci od 
dOzurnOg lleretika 



pise: Piter Novak 



TAJNA EVANBELJA 

Rembrandt, Dostojevski, Tolstoj, Nietzsche, 

samo su neki od najvecih koji su proucavali mutnu 
dogmatsku gradu povijesti Crkve i Kristova zivota. 
Njemacki teolog Holger Kersten, primjerice, nudi 
nam zanimljivu pricu: Isus je s 13 godina otisao 
"starim Putem svile" u Indiju i tamo proucavao 
zivi Budizam, te nakraju i sam postao uciteljem. 
Osim toga, nije, kako se vjeruje, umro na krizu, 
dozivio je duboku starost vrativsi se u Indiju 
(njegova grobnica je i dan danas u Kasmiru). 
Nadalje, postavija se zdravorazumsko pitanje 
Marijina djevicanstva, Isusova odnosa s Marijom 
Magdalenom i svih ostalih problema Biblije koje 
nam trivijaino iznosi jedna knjiga koja je prosle 
godine harala top listama svih knjizara, a cini se 
da ce i ove godine pokupiti najvise novaca, pa je 
ovdje necemo spominjati, jer nam vec izlazi na 
usi. Radije bismo preporucili "Majstora i Margaritu" 
Mihaila Bulgakova. Vrlo zanimljivu pricu daje 
nam Martin Scorsese u "Posljednjem Kristovom 
iskusenju", gdje je Isus stolar koji izraduje krizeve 
i kojeg proganjaju unutamji glasovi (slusne 
halucinacije). 



PRICE BROJA JEDAN 



Gdje da se zapocne ova prica? Ukratko ide ovako: Isus 
je unnro na krizu, sv. Pavao je prosirio svoju propagandu 
od Rinna do Antiohije pa i sire, a zbroj toga je danasnja 
Rinnokatolicka Crkva. Sve se nnoglo zavrsiti do 313. 
g. kada je proglasen Milanski edikt i uvedena vjerska 
sloboda u staronne svijetu. Progoni rinnskih careva (Neron, 
Dioklecijan) nisu dali rezultate, ali je zato Crkva vec u 
4. St. zapocela sa svojinn progoninna neistonnisljenika, 
progoninna kojinna se Crkva sluzila jos dugo vrennena. A 
kad je 380. g. car Teodozije proglasio krscanstvo jedinonn 
vjeronn u Rinnskonn Carstvu, dognnatizann je pustio svoje 
korijene. 

Crkveni oci, koji su stvorili Bibliju kakvu danas poznajenno, 
koristili su se recenzijanna i cenzuranna, tj. ocistili su 
Bibliju od svih dijelova koji se nisu uklapali u pravovjernu 
dognnatsku sliku vjere, pa su tako nastala apokrifna ili 
TAJNA EVANBELJA . spisi i otkNvenja koja ne priznaju kanoni 
Starog i Novog zavjeta. Dognne su se javile kao odgovor 
na gnosticizann i arijanizann koji su bill klice hereticke 
nnisli. Dognne su, ustvari, vjerske "istine" koje iznnisljaju 
Papa i ostali pravovjernici na koncilinna i saborinna sanno 
da bi sacuvali prinnat svoje vjere i rijesili se krivovjernika. 
Tako se postavilo pitanje: kako je 410. g. Rinn nnogao biti 
osvojen ako je bio krscanski grad?Augustin je jednostavno 
rijesio taj problenn iznnisljajuci doktrinu izvornog grijeha. 

proljece 2006. [veno] 7 



Tako su i poceli crkveni raskoli, sekte su se mnozile 
eksponencijaino, vjerska cjepidlacenja su uzela maha do danasnjih 
dana, bilo je tisuce laznih proroka, mesija, sarlatana i prevaranata 
koji su uvijek pronalazili lakovjerne sljedbenike, a teoloska misao je 
rjesavala sva pitanja, od onih:da li je Isus bio bog , bog - covjek 
ili covjek do pitanja da li je Isus nosio plave ili crvene sandale . 
Pojavilo se redovnistvo, tj. bijeg od materijalnog svijeta, zatvaranje u 
samostane i konstantna molitva. Vrlo dinamican i zanimljiv nacin da 
se potrosi zivot. Fantasticno. 



Papa je imao svoj primat u Crkvi, bio je alfa-muzjak medu 
krscanima, pa ne treba cuditi da je postojalo tzv. "zeljezno" 
razdoblje papinstva. Kakav je sve olos sjedio na Svetoj stolici! 
Seksuaini devijanti, lopovi i barabe, ucjenjivaci i reketari na koje 
bi i mafija bila ponosna; Crkva je imala para i posjeda sve u 
sesnaest, ali je moral Crkve i klera bio na niskim granama. Tu je 
i bilo sjeme razdora zbog kojeg je Martin Luther uzeo Papi gotovo 
polovicu stada. Vodili su se krizarski ratovi; krscani u ime svojeg 
Boga, a muslimani u ime svojeg (pa koliko ima tih Bogova?). Bilo 
je i djecjih krizarskih odreda koji, nazalost, nisu stigli do Jeruzalema 
jer su jos bill mali pa su umrii putem. Pojavili su se i novi heretici: 
katari, tj. albigenzi. Nemojte brinuti zbog njih. Jer papa Grgur IX. 
je ustanovio inkviziciju i katari su brzo poklani kao zecevi. O 
inkviziciji, mucenju i lomacama necemo u detaljejerje sve poznato. 

U novi vijek Crkva nije usia zadovoljavajuce. Narodu je dojadila 
skolastika i tradicionalna teologija pa su se okrenuli starim antickim 
klasicima i mislima, a to je dovelo do humanizma i renesanse. 
Kuga je poharala Europu polovicom 14.st., William Ockham zacinje 
nominalizam, koji kaze da djela vise nisu dobra ili losa u svojoj 
biti, nego samo zato sto je tako zapovijedio ili zabranio Bog; a 
odmah iza ugla je protestantizam okinuo papi samarcinu. lako 
u Europi bas i nije islo najbolje, krscanski misionari su otisli u 
novootkrivene zemlje i sirili radosnu vijest. Nitko nije pitao zasto 
su Cortez i Pizzaro istrijebili Asteke, opijackali stanovnistvo Srednje 
i Juzne Amerike i pune brodove blaga vozili u Spanjolsku. Jer 



KATARI 

Rijec dolazi od katharos, sto na 
grckom znaci cist Katari imaju 
dualisticki pogled na Boga (dobri 
bog -tvorac besmrtnih dusa i zli bog 
-tvorac materijalnog univerzuma), 
a u svoje vjerovanje imaju ugraden 
i model reinkarnacije. Ovaj teoloski 
i organizacijski "hereticki" pokret 
nastao je u 12. i 13. stoljecu najugu 
Francuske, u pokrajini Provansi, 
kolijevci aromaterapije i meki 
vinogradarstva. Ako nikad niste bill u 
Francuskoj, a financijske ili ine prilike 
vam ne dopustaju takav izlet, nudimo 
vam mnogo blizu i jednostavniju 
verziju - Vinska casta Medimurja Ijeti. 



8 [veno] proljece 2006. 



PRICE BROJA JEDAN 



ipak je u ono doba Spanjolska bila krscanski 
svjetionik u heretickoj Europi. 

Od druge polovice 17.st. pocinje se javljati zlatno 

doba Ijudske misli. Na krilima engleskog deizma i 

francuskog racionalizma dolazi prosvjetiteljstvo. Zli 

jezici ce reci da je prosvjetiteljstvo protukrscansko 

i bezvjerno , ali vas uvjeravam da nam je 

upravo takvo i trebalo. Descartes je postavio 

metodicku sumnju kao 

pocetak svakoga Ijudskog 

promisljanja i odbacio sve 

sto ne podlijeze razumu. 

Javljaju se slobodnjaci, 

tj. epikurejci koji se pozi- 

vaju na staru narodnu: 

"Pijmo i jedimo danas, jer 

sutra umiremo". Oni su 

uzivali u ovozemaljskom, a 

onozemaljsko ih nije previse 

zanimalo. Spinoza je doveo 

u pitanje opce i povijesne 

vrijednosti Biblije. Deizam 

je umjesto objavljene vjere 

preferirao prirodnu religiju. 

Voltaire, set francuskih filo- 

zofa, smatraoje da je Kato- 

licka Crkva idiotarija koju 

treba unistiti. Rekao jejos ^^^^. 11' - y f jir **< 

iovo:"lsus Krist trebao je ^^KjJMf' JW. '.^^ 

dvanaest apostola da bi 

rasirio krscanstvo; dokazat 

cu kako je dovoljna samo jedna osoba da ga 

unisti." Svaka mu cast. Dogme iliti "proglasene 

istine" bile su odbacivane i smatrane izrazom 

nesnosljivosti i fanatizma. To su i bile, a kad 




se bolje razmisli, jos uvijek su upravo takve. 
Ortodoksna vjera je bila smatrana neprijateljem 
napretka i intelektualnim kukaviclukom, a to je 
i bila. Prosvjetiteljstvo je zagovaralo slobodno 
misljenje. 

19. St. bilo je stoljece liberalizma, stoljece u kojem 
vlast nije dolazila od Boga, nego od naroda. 
Ljudi nisu spadali pod bozanske zakone koji se 
vise nisu prihvacali kao 
vrhovna norma . Religija je 
smatrana osobnim i intimnim 
izborom savjesti pojedinca, 
a organizirana religija je 
izgubila svoju funkciju cuvara 
vjere i objave. Pitam se 
zasto im je trebalo toliko 
dugo. Darwin objavljuje 
teoriju evolucije koja je 
pokopala kreacionizam (koji 
se jos uvijek uci u nekim 
skolama, protivno zdravom 
razumu). Najveci od velikih, 
Nietzsche, kritizira krscanstvo 
kao religiju za robove. Karl 
Marx lucidno primjecuje da 
je religija opijum za narod, a 
'^'4 ^^^ 9^^ mislili o marksizmu 
jos uvijek stoji da je religija 
opijum za narod. I onda, kao 
slag na tortu, papa Pio IX. 
proglasava dogmu o papinoj 
nepogresivosti, sto je bila nebuloza. Katastrofa. 
To se jos ni danas ne moze prozvakati. Cak ni 
japanski roboti nisu nepogresivi, a kamoli jedan 
papa - penzioner kojeg iza ugla ceka Alzheimer. 



PRICE BROJA JEDAN 



proljece 2006. [veno] 9 



11. 02. 1929. g. Katolicka Crkva je odigrala prave 
karte na stol. Naime, na taj dan su potpisani 
Lateranski ugovori kojima je rijeseno tzv. "rimsko 
pitanje". Papi je priznata vlast nad teritorijem 
nazvanim Vatikan. Lateranske ugovore su 
potpisali dobri prijateiji, tadasnji papa Pio XI. 
i tadasnji predsjednik talijanske Vlade Benito 
IVIussolini. Benito IVIussolini?! Pa tko je tu onda 
lud? 



Pa da vidimo kakvo je danas stanje na vjerskom 
i religijskom planu. Religija ima preko nekoliko i 
svaka za sebe tvrdi da je bas ona pravovjerna, 
tj. svaka religija smatrada ima monopol na 
vjeru. Sekte, kvazireligije i ostale udruge za spas 
dusa broje se u stotinama tisuca i sve zajedno 
broje milijune lakovjernih i povodljivih sljedbenika 
(ovce mutna i tupa pogleda koje slijede svoje 
pastire). Dobro se sjetiti legendarnog JimaJonesa 
koji je imao 912 clanova sekte, a sada ih vise 
nema. Pocinili su masovno samoubojstvo 1978. g. 
Nemojmo zaboraviti Davida Koresha iz Wacoacija 
sekta je bila pod opsadom 51 dan, a poginulo je 
86 Ijudi. LJUDi u AFRici masovno umiru odAIDS-a 
samo zato jer papa ne voli kondome ni ostale 
oblike kontracepcije. On jeduboko uvjeren da 
se Ijudi ne seksaju prije braka. Homoseksuaici 
su za Crkvu gradani drugog reda. Svecenstvo 
se naoruzalo bombonima u svom pedofilskom 
pohodu na mlade clanove stada. Katolici strpljivo 
cekaju drugi dolazak svog Spasiteija, a u svom 
vjerskom zanosu valjda ne znaju da cekaju 
GODOTA . Jer, ako je Isus Krist uskrsnuo, onda 
je valjda i Pinokio od drvene lutke postao pravi 
djecak. 



LJUDI U AFRICI 

Nelson Mandela, Mahatma Gandhi, Halle Selaslje, Fela 
KutI, same su neka imena najpoznatijih Afrikanaca. Ime 
Afrika potjece od RImljana, a suvremena znanost je smatra 
kolijevkom covjecanstva. Suprotno uvrijezenom misljenju, 
"pravim" starosjediocima Afrike se ne smatraju negroidi, vac 
BusmanI, HotentotI I PIgmejcl. Kako god bilo, prekrasna i 
prebogata flora i fauna Afrike kroz povijest je bila poligon za 
izivljavanje velikih civilizacija i drzava. Rezultat toga su brojni 
napaceni africki narodi, mnoge bolesti, neimastina i glad. 
Gotovo je nemoguce povjerovati da u ovom trenutku, dok 
citate ovaj tekst, negdje u Africi neko dijete umire od gladi. 

GODOTA 

Kazalisni komad "U ocekivanju Godota" Samuela Becketa 
proglasen je najznacajnijim dramskim djelom 20. stoljeca. 
Apsurd zivota na koji nam Becket skrece pozornost, apsurd 
je predmilenijskog covjeka - otudenje Ijudi, nemogucnost 
stvarne komunikacije, sizifstina postojanja... Najnovije 
uprizorenje ovog kazalisnog komada zove se "Sa' ce Bozo, 
svaki cas", a redatelj predstave je Mario Kovac kojeg mozete 
citati u kazalisnom bloku ovog casopisa. 



10 [veno] proljece 2006. 



PRICE BROJA JEDAN 




Michel HouelTebecqov ogled 



o homo sapiensu 



pise: Igor Baksa 



Roman «Elementarne cestice» je prica 
o tr(a)ganju Ijudskog duha za svojim 
ispunjenjem, u ovom prijelaznom 
razdoblju iz necega u nesto. Buducnost 
je neizvjesnija za onu vrijednost za koju 
su veliki drustveni sistemi i pokreti 
dvadesetog stoljeca, kao traganje 
covjeka za istinom, gledani iz danasnje 
perspektive, nesto drugo negoli smo 
mislili da jesu. Sto pak znaci da smo 
duboko zapali u vrijeme neizvjesnosti. 
Houellebecq, nazalost, nimalo ne 
razbistruje mutne vode evropske 
suvremene filozofske misli. 



Sto god se imalo reci o trenutno glavnom akteru francuske suvremene knjizevnosti, vec je receno. Ime ovog 
cetrdesetogodisnjeg provokatora danas je jezicni korijen za cijelu jednu knjizevnu mikro-disciplinu kojom se 
bave inventivni izdavaci i manje inventivni kriticari - uelbekovstina, autori koji su manje ili vise svjesno (svjesnost 
se ovdje izrazava u monetistickim kategorijama) napravili svom suvremeniku debelu usiugu, stvorivsi mu pop- 
artovski temelj za zongliranje vlastitim egom na pozornici svjetske suvremene literature. 

S tim sam predrasudama pristupao citanju «Elementarnih cestica», Houellebecqova mozda najboljeg romana 
(da nije nesretne pretencioznosti u, vjerojatno i samom autoru nerazumljivom znanstvenom pismu, nositelj kojeg 
je sredisnji lik romana, izvjesni biolog genetike i zacetnik revolucije u duhovnom razvoju covjecanstva, IVIichel 
Djerzinski). 

Houellebecq uzima motiv genetskog inzenjeringa kao pano za oslikavanje vlastitih stavova o zapadnom covjeku 
iz nekoliko posve logicnih razloga. Opsjednut huxleyevskim natripanim prorocanstvima i nietzscheanskom 
bezvremenskom sveprisutnoscu u suvremenoj filozofskoj misli, zeleci se nabaciti kao svojevrsni knjizevnicki 
nostradamus, Houellebecqu ne preostaje nista drugo nego da, kao inteligentni sociolog, naustrb svoje 
knjizevne promucurnosti, staje na sigurno tlo najocekivanije revolucije dvadeset i prvog stoljeca. Pitanje je 
malog vremenskog odsjecka kad ce neki americki, japanski ili evropski djerzinski stvoriti formulu za kloniranje 
Ijudi. Pretenzija da bude vise od kronicara svog vremena je potpuno transparentna na kraju romana, gdje autor 
zaokruzuje djelo oznacivsi ga kao polu-znanstveni historiografski elaborat nekog bica nove ere, nadcovjeka, koji 
negdje duboko u dvadeset i prvom, drugom ili trecem stoljecu razmatra zivot, djelo i okolnosti nastajanja djela 
Michela Djerzinskog. Houellebecq ovdje skrece u SF, sto je simptomaticno za autora dvadeset i prvog stoljeca. 
U vremenu kad istrazivacke sonde ruju povrsinom Marsa, SF se uvlaci u sve pore drustva i postaje sastavnim 
dijelom svakodnevnog zivota, pa i svake vrste stvaralastva, napose literarnog. 



Osim ovog romanticarskog, Houellebecq daje mnogo suvisliji okvir 
radnje. Smjestivsi likove u povijesne okolnosti dvadesetog stoljeca 
(naznacivsi prije svega socioloske i politicke aspekte), povezavsi 
ih na razini osobnog poznanstva s glavnim akterima velikih 
drustvenih pokreta, osigurava cvrsto reaino uporiste za razvoj 
svoje price. Njegovi likovi, u to smo sigurni, zaista postoje, i to na 
tocno odredenim paralelama i meridijanima vremena i zemljina 
globusa. Koncentrirajuci svoje zanimanje uglavnom oko hipijevskog 
pokreta i njegovih relikata u suvremenom drustvu, poput komuna, 
seksualnih izivljavanja, Ijevicarstva, ezotericnih duhovnosti, new 
age praksi, Houellebecq baca zadnju lopatu zemlje na grob 
neuspjelog eksperimenta spajanja zapadne i istocne pragmatike. 



HUXLEYEVSKIM 



Po svojoj koncepciji i jeziku, «Elementarne 
cestice» su svojevrsni /70A77A77ageAldousu 
Huxleyu, darvinistu I amerofobu koji je, po 
Houellebecqu, romanom «Vrli novi svijet» 
predvidio drustvene tokove novomilenijskog 
covjeka. Opredmecenje Huxleyevog motiva 
«serijskih» Ijudi, ciji model pronalazimo 
u komunistickoj deindividualizaciji, 
Houellebecq otkriva u nadolazecem dobu 
genetske proizvodnje covjeka. 



12 [veno] proljece 2006. 



DISLEKSIJA 




Podrucje seksualnosti j e platforma na kojoj se 
danas odigrava najveca metafizicka bitka za daljnji 
razvoj covjeka. Sredisnji lik druge Houellebecqove 
pripovjedne linije je Bruno. On je izgubljeni 
sredovjecni cinik u protrazi za smislom zivota. U 
njegovom liku, autor je akademskim krugovima 
knjizevne kritike koja ga hvali, ali upravo je u 
tome huellebecqovska ironija, podmetnuo portret 
intelektuaica masturbatora na srednjoskolke. Bruno je 
tako predstavnik suvremenog intelektuaica u potrazi 



SEKSUALNOSTI 

«Muskarci i zone koji zaiaze u klubove za parove brzo 
odustanu odzelje za uzitkom (koji zahtijeva njeznost, 
osjecajnost, polaganost) teje zamijene u nacelu prilicno 
neiskrenim cinom seksualne fantazije koji izravno oponasa 
prizore gang banga «modemiii» pornica (. . .) Kulturne, 
antropoloske pojave kao sto su zudnja i uzitak, buduci da su 
sekundarne, u krajnjoj linijigotovo nimalo ne pomazu da se 
objasni spolnost; one nikako nisu odredujuci cimbenik, nego 
su, naprotiv, u potpunosti socioloski odredene. U monogam- 
nom, romanticnom Ijubavnom sustavu, do njiii se moze doci 
jedino posredstvom voljenog bica, njegove jedinstvenosti. (J 
slobodoumnom drustvu kojem su pnpadali Bruno i Ciihstiane, 
obrazac spolnosti koji je promicala sluzbena kultura (reklame, 
casopisi, ustanove socijalne skrbi i zdravstva) temeljio se na 
avanturi: unutar takvog se sustava zudnja i uzitak pojavljuju 
kao rezultat procesa zavodenja, koji promice novitete, strast 
i osobnu kreativnost (odiike koje, uostalom, od zaposleniii 
zaiitijeva i njiiiov profesionaini zivot). Odbacivanje kriterija 
intelektualnog i moralnog zavodenja u korist cisto tjelesniii 
kriterija, posjetitelje klubova za parove postupnoje vodilo 
prema nesto drugacijem sustavu koji se moze smatrati fan- 
tazijom sluzbene kulture: toje sadisticki sustav Unutar takvog 
sustava, kurci su nepogresivo kruti i golem i, grudi nafilane 
silikonom, pice depilirane i slinave. Posjetiteljice kluba za 
parove (. . .) svojim su izlascima postavljale jednostavan cilj: 
nabosti se na sto vise debeliii kuraca. Sljedecu su etapu za 
njiii najcesce cinili sado-mazohisticki klubovi. Orgazamje 
stvar obicaja, vjerojatno bi bio rekao Pascal da se zanimao za 
takve stvari.» 
Michel Houellebecq 



DISLEKSIJA 



proljece 2006. [veno] 13 



za smislom koji nije mogao ispuniti posredstvom 
povecanog seksualnog nagona. No, odmaknimo se 
na trenutak od ovih povrsnih nagadanja i pogledajmo 
trenutnu situaciju, ono cime se Houellebecq najvise 
i bavi. Bombardiran sa svih strana seksualnom 
trgovinom, kroz sve moguce i nemoguce medije, 
spoini nukleus danasnjeg covjeka iziritiran je 
do krajnjih granica. I zeleci to ili ne, konzument 
potrosackog drustva mora se zadovoljiti pa makar i 
na najnize moguce nacine. 

Problematizirajuci dekadenciju zapadnog covjeka, 

Houellebecq se za povrsnog citaca sklonog 

trivijaliziranju upisuje u povijest knjizevnosti uz 

rame Sartreu I tome bi doista bilo tako da autor 

ne stvara kontrapunkt Bruni, 

spomenutog molekularnog 

biologa Michela Djerzinskog koji 

ne trune u besciljnom lutanju 

po povrsini Ijudske egzistencije, 

nego, stovise, zahvaljujuci 

snaznim unutarnjim porivima 

(koji su u romanu ezotericni - o 

kljucnim godinama Michelovog 

stvaralastva ne zna se gotovo 

nista), na vlastitim ledima 

iznjedruje rjesenje za evoluciju 

covjecanstva - micanje s 

mrtve tocke apatije i besciija 

- i, sto je jos bitnije, predstavija 

personifikaciju snage covjekova 

duha. 



DEKADENCIJU 

«Suncam si kurac 
(Evo ti kurac!) 
Na bazenu 
(Jebemtizenu!) 

Sreo sam Boga 
Usolariju 
Ima krasnu bradu 
Jede safaladu 

Gdje stanuje Bog? 
(Nabijem tisvog!) 
Usredraja 
(Lizi mi jaja!)» 
Mictiel Houellebecq 



roman «Mogucnost otoka», svojevrsni nastavak 
«Elementarnih cestica», govori upravo suprotno. 
Koliko god kloniran i «unaprijeden» covjek bio, 
osloboden od pojava koje su starovjekog (dvadeset 
i prvovjekog) covjeka ogranicavale u dosezanju 
vlastite biti i ispunjenosti, dakle od seksualne zudnje 
na prvom mjestu, ni on se, u svoj punini svoje 
praznine, ne osjeca dobro. I tu bismo negdje mogli 
zatvoriti pesimisticni krug misli o postojanju, osim 
ako Houellebecq, duboko u sebi i u svojoj sljedecoj 
knjizi, koja bi mogia biti finalna rijec zamisljene 
trilogije, ne ponudi izbavljenje. Poznavajuci ga, enfant 
ferr/ib/ea francuske literature, on to nece uciniti, ne 
zato sto ne zeli, nego zato sto ne umije. Zaustavljen 
na emocionalnoj razini adolescenta Brune koji 
minicu Caroline Yessayan krivi za propast cijelog 
covjecanstva, Houellebecq, jednako kao i svi mislioci 
ovog doba, mozda nikad nece biti nista drugo osim 
kronicara i kriticara. 



Kroz motiv lika Michela Djerzinskog, dalo bi se 
pomisliti da je Houellebecqova vjera u znanost 
velika, sto je potpuno pogresno, jer sljedeci njegov 



14 [veno] proljece 2006. 



DISLEKSIJA 



Krizevacka trojka koja je u Cakovec dosia predstaviti zbirku pripovijedaka "Pet autora trazi naslov" (u izdanju 
DataArt+ Studio & K.V.A.R.K, Cakovec-Krizevci, 2005.), autori Robert Olujic i Marko Marcius te urednik 
Sasa Loncaric, kasnila je na promociju u knjizari V.B.Z.-a vise od pola sata. Razlog kasnjenja bio je kvar na 
posudenom automobilu, sto nije sprijecilo simpaticnu Valeriju, voditeljicu cakovecke podruznice V.B.Z.-a, da 
nekoliko puta napomene gostima da su napravili neprofesionaini propust. Svojom izravnoscu i neposrednoscu 
domacica je osigurala prisniju atmosferu nego se ocekivalo, pa se, nakon sto su autori procitali neke ulomke 
svojih pripovijedaka i pripovijedaka kolega koji nisu bili prisutni, promocija pretvorila u otvoren razgovor o 
teskocama stvaranja, pocetnickim stranputicama, nacinima izrazavanja, lazi i istinitosti u pisanju i mnogim 
drugim fenomenima literarnog rada. Na kraju je razgovor deduktivno obuhvatio sire probleme drustva, poput 
iluzornog napretka zapadnjacke civilizacije. "Internet je zapravo blagoslov", rekia nam je Valentina, "Dobili smo 
tu tehniku koja nam ubrzava protok informacija. Da bi napravio kvalitetan tekst, danas ti je potrebno sat vremena 
na kompjutoru. Nekad si za to potrosio cijeli dan. Danasnja tehnika nam, bitno skracujuci vrijeme koje trosimo na 
baratanje informacijama, omogucava da vise vremena provedemo s bliznjima, ili sa samima sobom, ili u prirodi, 
ili uz dobru knjigu. Ali mi tu funkciju ne prepoznajemo, nego tehnicki napredak ziorabimo." 




Nazalost, upravo tehnicki uvjeti nisu dozvoljavali da se bogati razgovor izmedu domacice Valentine, gostiju iz 
Krizevaca i nas, organizatora promocije snimi, pa smo nakon domjenka bili prisiljeni napustiti knjizaru, i starim 
posudenim automobilom koji je jedva vukao, dosepati do knjiznice Infoshop Tabula Rasa. Tu, medu knjigama 
anarhistickog predznaka, na racunalo smo snimili sljedeci razgovor: 



DISLEKSIJA 



proljece 2006. [veno] 15 



Kako je doslo do suradnje s udrugom ACT i 
izdavackom kucom DataArt+? 

Loncaric: Jeo i ja smo se vec prije desetak godina 
nasli na toj nezavisnoj sceni, svirali smo u raznim 
bendovima, organizirali koncerte... Buduci da smo 
cijelo to vrijeme suradivali na toj nekakvoj NVO sceni, 
Teo u ACT-u, ja u KVARK-u, jednostavno mi je bilo 
lakse izdati knjigu uz njegovu pomoc, nego da sam 
sam morao prolaziti svu tu pricu koju je on prolazio 
kad je krenuo u izdavastvo. Dugorocno prijateljstvo 
izmedu nas dvojice prenijelo se na dugorocno 
prijateljstvo izmedu nasih organizacija, koje nisu 
vezane samo uz izdavastvo. 

Kakvo je, po vasem misljenju, nezavisno 
izdavastvo u Hrvatskoj? 

Olujic: Scena postoji, ali mislim da je javnosti 
nedovoljno dostupna. Primjerice, nezavisni izdavaci 
casopisa Urban! vracevi pokupili su nekakav interes 
sire zajednice, izasle su im recenzije u Zarezu, 
casopisu Re: i u jos nekim casopisima. No, to je 
rijedak slucaj. Opcenito gledano, da bi se nezavisna 
scena razvijala, treba je predstaviti siroj masi. 
Loncaric: Nezavisno izdavastvo u Hrvatskoj ima duzu 
povijest, Ijudi rade, izdaju se fanzini, knjige, casopisi, 
izasao je vec 15. broj magazina 04... Dakle, stvar 
ide, ali je prati los marketing i nedostupnost. Sve 
ostaje u zatvorenom krugu, unutar te neke scene. 
Tako da smo mi na neki nacin i izdavaci i citatelji. 
Mislim da je to najveci problem, sto nema razradene 
distribucije, nema marketinga. Ali cini se da pojavom 
Infoshopova i Klubova mladih stvari idu na bolje. 
Marcius: Dosta se u posljednje vrijeme razvila ta 
izdavacka scena. Mislim da je to dobar nacin da se 
Ijudi pronadu u pisanju, da se okusaju i da naprave 
nesto, a jednog dana tko zna... Ove velike knjizevne 



face nisu toliko nedostupne, a knjizevne zvijezde nisu 
nedostizne kakvima se cine. 

Kakva je, po vasem misljenju, kvaliteta 
neafirmiranih autora u komparaciji s 
afirmiranima, poput Ferica, Simica, Popovica... 

Loncaric: Ponekad se cini da su kriteriji na nezavisnoj 
sceni preniski, premda nisu. 
Olujic: I na mainstream sceni, kao i na nezavisnoj 
ima i dobrih i losih pisaca. Razlika je u tome sto u 
mainstreamu postoji ta jedna markentinska shema, 
dok u undergroundu ne postoji. 
IVIarcius: Ima svakavih autora, naravno, ali ponekad 
se da naci dosta kvalitetnih. Otvoris jedan Quorum 
i vidis decke koji znaju jako dobro pisati, i onda se 
pitas zasto oni nisu medu ovom poznatijom ekipom, 
medu elitnim knjizevnicima, i onda ti jos svakakva 
pitanja padnu na pamet. 

Kakva, primjerice? 

IVIarcius: Pa, koliko se oni gore drze za sebe, a koliko 
su zapravo otvoreni? Hi, ako sam ja nekakav mladi 
knjizevnik koji bi htio nesto napraviti od sebe, koliko 
se moram kompromitirati, koliko se moram gurati i sto 
sve moram napraviti da bih izdao jedan tekst? 

Nedavno je zavrsen natjecaj za najboija knjizevna 
ostvarenja u 2005. Osim te, postoji jos niz slicnih 
nagrada za suvremene pisce. IVIislite li da bi 
bilo zanimljivo napraviti Nagradu nekakve off- 
knjizevnosti, autora koji se jos nisu ukrcali na 
svoje knjizevne brodove? 
Loncaric: Koliko sam shvatio pitanje, pod off- 
knjizevnoscu mislimo na nezavisno izdavastvo. Da, 
mislim da bi to bio dobar poticaj nekim Ijudima koji 
se jos nisu primili knjizevnosti. Bilo bi zanimljivo 



16 [veno] proljece 2006. 



DISLEKSIJA 



vidjeti Ijude s ceste koji dobivaju nagrade. Mislim da 
je to dobro kao neinstitucionaini poticaj za mladu 
generaciju. 

Marcius: U biti, svi natjecaji koji postoje i jesu 
natjecaji za mlade knjizevnike. Ali, koliko duboko 
mozes ici u off? (smijeh) 

Olujic: Da, okej, to jesu off-knjizevnici, ali mene jako 
zanimaju kriteriji odabira na natjecajima. Jesi li ti 
morao prije negdje objavljivati, sto si morao objaviti, 
knjigu ili novinarski clanak, jesi li morao pisati za 
Republiku, Vijenac ili za Globus da bi te oni uopce 
pogledali kao autora? Ili je moguce da prije nitko 
nikad za tebe nije cuo? 

Marcius: U ovom natjecaju Jutarnjeg lista nisam 
vidio ni jedno jedino ime koje nije vec dobro debelo 
profurano. Tako da zapravo u tim nagradama i nema 
Ijudi koji su off. A natjecaji su kao za anonimne i 
neafirmirane pisce. Ali opet, s druge strane ti moras 
shvatiti jednog urednika. Njemu dnevno dode na stol 
50-60 tekstova i on sad treba izabrati. Tezak posao. 
Mislim da bi se urednici samo malo vise trebali 
orijentirati na neafirmirane autore, obratiti malo vise 
paznje. Jer, izgleda ti malo cudno da se posvuda 
cijelo vrijeme vrte jedna te ista imena. 

Danas, vise nego ikad, svi pisu i^njige. IVIadonna 
i Kylie IVIinogue upisuju se u povijest literature za 
djecu, hrvatska estradna i manekenska Ilea pisu 
o zivotu na "spici" i iza nje, Arijana Culina svojim 
priprostim humorom osvaja srednjegeneracijske 
mase. Je li populisticka literatura za siroke mase 
dobra ili losa pojava? 

Marcius: Pa, ako Ijudi vole pisati, nek' pisu. Ako 
vole citati, nek' citaju. Nije Kafka za svakog, niti 
Dostojevski. A moras citati ako si hoces razvijati 
mozak i tako si onda Ijudi citaju... 



Oiujic: U nekom sirem kontekstu mislim da je to lose, 
jer svatko moze iz sebe ispljunuti sto stranica. I to ce 
onda svi gutati, makar autor nema veze s pisanjem, 
nego s MTV-em. Danas zbog hrpe informacija ne 
mozes vise razlikovati sto je kvalitetno, a sto nije. 
Nastaje prezasicenost. 

Loncaric: S jedne strane to mi je smijesno, a s druge 
strane - da ti Ijudi ne pisu, njihovi kolege ne bi imali 
sto citati. 

Koliko vasa zbirka vuce raznobojni i slobodni stil 
pripovijedanja iz fanzinaske kulture? 

Loncaric: Vecina autora u zbirci dolazi iz fanzinaske 

kulture. Osim Babica i gospodina Baloga, koji dolazi 

iz akademskog miljea. 

Marcius: Da, mozemo to nazvati fanzinaskom 

knjzevnoscu. 

Olujic: U fanzinima je zapravo knjizevnost dosta 

zapostavljena. Mi smo, evo, u Zvuku uveli tradiciju 

da se svaki put izda nekoliko prica, ali, opcenito 

uzevsi, knjizevnost je zapostavljena u fanzinaskoj 

kulturi. 

Aartfanzini? 

Olujic: Dobro, da. Ali njih je u kontekstu cjelokupne 
fanzinaske kulture vrlo malo. 

Opcenito, cijela ta kultura pojavom blogova 
izumire. Cini se da buducnost fanzina nije 
svijetla. A kakva je buducnost vaseg nezavisnog 
krizevackog izdavastva? 

Loncaric: Uskoro izlazi deseti broj fanzina Zvuk, 
Infoshop se dobro razvija u Krizevcima, radimo na 
tome da medu mladima sto vise razvijemo kulturu 
citanja. Na taj bismo nacin dobili i kvalitetnije autore. 
Dakle, cijela stvar je na klubovima mladih. Sirimo 



DISLEKSIJA 



proljece 2006. [veno] 17 



informacije, dajemo priliku mladima da objave i 
izdaju, u fanzinima, a ako postoje i neki kvalitetniji 
tekstovi, objavit cemo ih i u obliku knjige, kao sto je 
ovaj put bio slucaj. 

Vec ste jednom bill pozvani u Cakovec. Koji je 
razlog tadasnjeg nedolaska? 

Loncaric: Jesko je skupiti pet autora na isto mjesto u 
isto vrijeme. 

Olujic: Evo, kao i sad. Babic ceka dijete, Krsnik ima 
civiinu vojsku i druge privatne obaveze... 




Koliko ste zadovoljni vecerasnjim nastupom? 

Olujic.Ja fufljam kad citann.(snnijeh) 
Marcius: Da, i meni trebaju nekakve govornicke 
vjezbe. Vrlo je bitan nacin na koji ces ti predstaviti 
svoje tekstove Ijudima. Tempo, uzivjeti se u tekst... 
Olujic: Bilo je dobro s te strane sto nismo gnjavili 
publiku. Koliko je trajalo, pola sata? To je jako bitno, 
da se sve ne pretvori u dosadu, da se od dobre stvari 
ne napravi losa. 

Osobno ne vjerujem u promocije. Pripovijetke i 
romani su prvenstveno za citanje. Za izvodenje 
postoji drama. Mnogo sam vise saznao o vama 
prolistavajuci kod kuce knjigu, nego gledajuci 
vas kako mi citate ulomke. 
Loncaric: Promocije su prvenstveno drustveni, a ne 
kulturni dogadaj. Jedni dolaze na promocije da bi 
se mogli pokazati, drugi da bi mogli ubosti kanape 
i popiti casu vina, a treci da bi popricali o nekim 
temama. 

Marcius: Promocije su, mislim, smisljene da bi autor 
mogao zaraditi nekakvu dnevnicu ili honorar. Ali 
definitvno tu postoji pozitivan drustveni aspekt. Da 
nije bilo promocije, mi se sad ne bismo druzili, ne 
bismo pricali o svemu, a ti ne bi imao materijal za 
intervju. 



razgovor vodio: Igor Baksa 

klikni na: 

www.udruga-kvark.lir 

www.dataart.lir 



18 [veno] proljece 2006. 



DISLEKSIJA 




dada 



prvi dio 



.Wedekind u Munchenu 



Odiomak iz knjige 
RoseLee Goldberg 
"Performance Art 
from Futurism 
to the Present" 
dadaizmu kao 
pocetku umjetnosti 
performansa kakvog 
danas poznajemo. 



Kabaretsko kazaliste je bilo popularna nocna zabava u njemackim gradovima davno 
prije 1916. godine kad su pocele Dadine aktivnosti u ciriskom kafeu Cabaret Voltaire. 
Iz Munchena, koji je prije rata bio centar kulture u razvoju, su stigle dvije kljucne osobe, 
osnivaci Cabaret Voltaire-a: zabavljacica Emmy Hennings i njezin buduci muz Hugo 
Ball. Osim po skupini ekspresionistickih slikara okupljenih pod nazivom Blaue Reiter 
(Plavi jahac) i njihovim plodonosnim kazalisnim performansima, Munchen je bio poznat 
i po svojim kaficima i barovima koji su postali mjesta okupljalista boemski raspolozenih 
umjetnika, pjesnika, pisaca i glumaca. Upravo na mjestima kao sto je Simplicissmus 
(gdje je Hugo upoznao Emmy, tada veliku kabaretsku zvijezdu) kroz gusti se duhanski 
dim raspravljalo o napola napisanim manifestima i djelomicno tiskanim casopisima, 
dok su u isto vrijeme na malim, platformskim pozornicama plesaci i pjevaci, pjesnici i 
madionicari izvodili svoje satiricke skeceve bazirane na svakodnevnom zivotu predratne 
prijestolnice Bavarske. U ovim takozvanim "intimnim kazalistima", ekscentricne licnosti 
su se mnozile kao gljive poslije kise, a medu njima se isticao Benjamin Franklin 
Wedekind, poznatiji kao Frank Wedekind. 



Ozloglasen kao osoba koja svjesno provocira (pogotovo kad su seksualne teme u 
pitanju), cesto je ulazio u razgovore s djevojkama pitanjem: "Jeste lijos uvijek djevica?", 
pri cemu bi razvukao lice u pohotnu grimasu koja je samo djelomicno bila rezultat 
iskrivljene zubne proteze. Nazivan "slobodarom", "antiburzujskim ziouporabljivacem 
seksualnosti", "prijetnjom Javnom moralu", Wedekind je izvodio svoje kabaretske 
tocke cak i nakon sto bi spiskao sav svoj kapital i nakon sto bi mu sluzbeni cenzori 
pomrsili racune i sprijecili nastupe. Cesto je urinirao i masturbirao na pozornici, i, po 
rijecima Huga Balla, cak je i izazivao grceve "u svojim rukama, svojim nogama, svom 
(namjerno ostavljena praznina je direktan citat H.B., op.pr.) pa caki u svom mozgu", 
a sve u vrijeme kad je javni moral u drzavi bio cvrsto vezan uz skute protestantskih 
nadbiskupa. Podjednako antiburzujski nastrojena umjetnicka scena znala je cijeniti ostri 
kriticizam koji je Wedekind ugradivao u svaku od svojih provokativnih predstava. 
Njegovi dramski tekstovi nisu bill nista manje kontroverzni. Nakon privremenog 



20 [veno] proljece 2006. 



DASKA U GLAVI 



progona, koji je proveo u Parizu, i nakon nekoliko 
mjeseci provedenih u zatvoru zbog krsenja zakona o 
cenzuri, Wedekind je napisao svoju slavnu satiru koja 
se okomila na Munchen, "Der Marquis von Keith". 
Docekan prezirom i izrugivanjem od strane publike 
i kriticara, 1901 . uzvraca komadom "Konig Nicoio, 
Oder So 1st das Leben" {Kra\i Nicoio, ili Takav je 
zivot), zlobnom pricom o kralju koji, nakon svrgnuca 
s vlasti od strane svojih podanika, biva prisiljen 
postati dvorska luda svom nasljedniku na tronu. 
Izgledalo je kao da Wedekind trazi utjehu u svakom 
svom nastupu koristeci ga kao kontranapad kako bi 
skrenuo misli s kritika. Zauzvrat, svaki tekst su mu 
cenzurirali pruski sluzbenici cara Wilhelma, a izdavaci 
su mu tekstove cesto skracivali i "strihali" neovisno o 
njegovim zeljama. Financijski unisten zbog zatvorskih 
kazni i izbjegavan od nervoznih producenata, 
ponovno se vratio u svijet kabareta. Da bi zaradio 
za zivot, pridruzio se na turneji tada poznatoj grupi 
Jedanaest Krvnika. 

Zahvaljujuci tim bezocnim performansima koji su 
granicili s opscenim, Wedekind je postao omiljen 
u umjetnickim krugovima u Munchenu, dok su mu 
sudski procesi koji su neizbjezno slijedili svaku 
izvedbu osigurali znacajan ugled. Ball, koji je cesto 
dolazio u Cafe Simplicissimus, objasnjavao je da 
se od 1910. nadalje sve u njegovom zivotu vrtjelo 
oko kazalista: "Zivot, ijudi, ijubav, morai. Za mene 
l<azaiiste znaci neslivatljivu siobodu. " Napisao je: 
"Moji najsnazniji dojmovi su vezani uz pjesnil<a l<oji 
je zastrasujuci cinicni spel<tal<i: Franl<a Wedeidnda. 
Giedao sam ga na mnogim probama i u gotovo 
svim njegovim nastupima. Trudio se da u l<azaiistu 
istovremeno eliminira i sebe i posljednje ostatl<e 
nei<ad cvrsto uspostavijene civiiizacije. " 



Wedekindova "Die Buclise der Pandora" {Pandonna 
kutija), prica o karijeri emancipirane zene, objavljena 
1904., bila je upravo takva vrst eliminacije. Drama 
je istog casa bila zabranjena za javno izvodenje u 
Njemackoj sve do autorove smrti. Ljut na javnog 
tuziteija koji je, po njegovom misljenju, iskrenuo 
dokaze da bi dokazao nedolicnost komada, 
Wedekind je odgovorio neobjavljenom adaptacijom 
slavne Goetheove Heidenrosiein, parodirajuci sudske 
postupke i zargon: 

Sl<itnicaje tada rel<ao: Imat cu s Varna sel<sualne 

odnosaje, protulio zensi<og spoia. 

Protulia zensl<og spoia mu odgovori: Inficirat cu Vas 

Venericnom boiescu tai<ojai<o da cete zauvijel< imati 

razioga sjecati me se. 

Ocitoje da ona u tom trenutl<u nije imaia interes za 

sei<suaini odnosaj. 

Radi takvih istupa, Wedekind je dobio sluzbenu 
dozvolu da bude ludi izopcenik posteden od normi 
standardnog drustvenog ponasanja. Usprkos tome, 
bio je svjestan cinjenice da je takvu dozvolu dobio 
iskljucivo zato sto je status umjetnika bio beznadno 
beznacajan - vise ih se toleriralo nego prihvacalo. 
Dosao je do zakljucka da je osnovna zadaca svakog 
pravog umjetnika u potpunosti se suprotstaviti 
samozadovoljnoj publici, u cemu su mu se uskoro 
pridruzili mnogi drugi, u Munchenu i drugdje, koji su 
poceli koristiti formu performansa kao ostro oruzje 
protiv drustva. 



DASKA U GLAVI 



proljece 2006. [veno] 21 



..Kokoschka u Becu 



Wedekindova reputacija prosirila se daleko van Munchena. Dok je u Njemackoj 
Tandorina kutija"\ dalje bila predmetom sudskog spora, u Becu je komad igran potajno 
za manji broj Ijudi. Sam Wedekind je igrao ulogu Jacka Rasparaca dok je njegova 
buduca supruga Tilly Newes igrala ulogu junakinje Lulu. Usred vala popularnosti koji je 
uzivao ekspresionizam tog doba u Munchenu, Berlinu I Becu - doduse, vise na papiru 
nego na daskama pozornica - Wedekind je s ekstremnim nezadovoljstvom dozivljavao 
svaki pokusaj da ga se veze uz njega. Na kraju krajeva, on je instinktivno koristio 
ekspresionisticke tehnike u svom radu davno prije negoli je cijeli taj pokret postao 
popularan. 




22 [veno] proljece 2006. 



DASKA U GLAVI 



Prototip za ekspresionisticke produkcije, Kokoschkin 
"Morder, Hoffnung der Frauen" {Uboiica, nadazena), 
dozivio je 1909. god. svoju premijeru u Becu. Prica 
tome dosia je do Munhena preko Berlina putem 
casopisa "Der Sturm" koji je objavio tekst i skice 
predstave neposredno nakon izvedbe. Bas poput 
Wedekinda, i dvadesetdvogodisnji Kokoschkaje 
bio smatran ekscentricnom uvredom i prijetnjom za 
javni moral i ukus konzervativnog beckog drustva, 
te mu je osobno ministar skolstva prijetio otkazom s 
mjesta nastavnika u skoli za umjetnost i obrt. Kriticari 
su ga nazivali "degenericnim umjetnikom", "obicnim 
kriminalcem" pa cak i "vodom divljaka", pogotovo 
nakon sto je 1908. god. u Vienna Kunstschau izlozio 
glineno poprsje "Ratnik". 

Razljucen tako primitivnim napadima, bacio je 
ozbiljnim beclijama u lice komad "Ubojica, nada 
zena", izvevsi ga u vrtnom kazalistu te iste galerije. 
Glumacki ansambi, sastavljen iskljucivo od njegovih 
prijateija i studenata, imao je samo jednu probu 
prije premijere. Nakon sto im je Kokoschka skicirao 
osnovni koncept zajedno s varijacijama zvukova, 
ritmova i izraza, ostatak su improvizirali s kljucnim 
elementima nasvrljanim na male salabahtere koje 
su imali sa sobom na pozornici. U vrtu galerije su 
iskopali jarak za muzicare, a pozornicu su sklepali od 
svakakvih dasaka. Na sredini pozornice se nalazila 
kula s vratima od kaveza. Oko te konstrukcije, glumci 
su puzali, mahali rukama, iskrivljavali trupove i cerili 
lice u pretjerane maske; ti postupci su postali zastitni 
znak ekspresionistickih glumackih tehnika. Usred te 
strasne atmosfere odvijala se agresivna bitka spolova 
u kojoj je jedan muskarac strgnuo haljinu s glavne 
glumice i na njenom tijelu simbolicki ostavio znak. 
U samoobrani, ona ga je napala nozem, i, dok je 



kazalisna krv liptala iz rana, njega su tri maskirana 
covjeka pospremila u mrtvacki lijes i podigia ga na 
vrh tornja. Usprkos tome, "Novi Covjek" (tako vazan 
motiv kasnijih ekspresionistickih pisaca) je trijumfirao: 
prolivsi njegovu krv, zena je sebi potpisala smrtnu 
presudu. Umirala je sporo i dramaticno dok je, 
muzevan i cist, Novi Covjek prezivio. 

Kokoschka se u kasnijim godinama prisjecao kako je 
"opozicija puna mrznje i ziobe ar/a/a" protiv njegovog 
komada. Knjizevna rasprava bi degenerirala u krvavi 
rat da Adolf Loos, arhitekt i mecena Kokoschke, nije 
"intervenirao s grupicom vjernih prijateija i spasio ga 
od prebijanja nasmrt". Kokoschka nastavija: "Ono sto 
je posebno iritiralo Ijude bilaje cinjenica da smo zivce 
izvukli na povrsinu glumca, na njegovu kozu, tako 
da ih se moglo vidjeti. (J antickoj Grckoj na glumce 
su se stavljale maske koje bi odredivaie karakter iika 
- tugu, strast, ijutnju... J a sam napravio istu stvarna 
svoj nacin crtajuci po iicima giumaca, ne kao ukrasnu 
dekoraciju, vec s namjerom da podcrtam njiliove 
karaktere. Toje sve trebaio dati efektan dojam kad se 
gleda s distance, poput crteza na freskama. Tretirao 
sam drugacije svakog giumca pojedino. Nekima sam 
iscrtao iinije po tijeiima, kao kod tigra Hi macke, no 
svima sam nacrtao zivcane zavrsetke na tijeiima. 
Zbog mog studija anatomije, znao sam tocna mjesta 
na koja ill treba smjestiti. " 

Do 1912. godine, kad je stampan Sorgeov "Der 
Bettier", generaino smatran prvim ekspresionistickim 
komadom, Kokoschkina predstava je vec bila 
sredisnja tema razgovora u Munhenu. Premda 
je dotad postavljeno jako malo tako eksplicitno 
ekspresionistickih komada, mogle su se nazrijeti 
nove osobine predstavljanja i izvodenja za koje 



DASKA U GLAVI 



proljece 2006. [veno] 23 



se naziralo da bi mogle postati sredstva za unistavanje stare realisticke tradicije. 
To je primijetio i Hugo Ball, koji je vec dotada bio duboko u planovima vezanim za 
postavljanje vlastitih predstava, I tijekom boravka u Munhenu planirao je pokrenuti 
Kunstlertheater. Udruzio se s Kandinskym koji je "samo svojom prisutnoscu svrstao 
ovaj grad iznad svih drugih po modemosti"\ zajednicki su se javno oglasavali u 
casopisima poput Der Sturm, DieAktion, Die Neue Kunsti Die Revolution. Po 
Ballu, to je bio period kad se cijelo vrijeme trebalo suprotstavljati zdravom razumu, 
"epolia zanimljivosti i traca" l<ad su "filozofiju trebali preuzeti umjetnici". Unutar tog 
uznemirujuceg miljea, Ball je zamisljao da je "regeneracija drustva" rooguca kroz 
"ujedinjenje svili umjetnicl<ili medija i snaga". Vjerovao je da je iskljucivo kazaliste 
sposobno izgraditi novo drustvo. No, njegova vizija kazalista je odskakala od 
standardne: s jedne strane, ucio je traziti nove dramske tehnike zajedno s inovativnim 
redateljem Maxom Reinhardtom; s druge strane, fascinirao ga je koncept totalne 
umjetnosti (Gesamtkunstwerk) koji bi ukljucivao na vecoj skali umjetnike svih disciplina, 
a koji je Wagner osmislio pola stoljeca ranije. Tako bi u Ballovo kazaliste, da je bilo po 
njegovom, bill ukljuceni sljedeci umjetnici: Kandinsky (kojem bi povjerio i ravnateljsku 
poziciju). Marc, Fokine, Hartmann, Klee, Kokoschka, Yevreinov, Mendelsohn, Kubin i on 
sam. Na neki nacin, ovaj program u osnovnim crtama predvida entuzijazam s kojim ce 
mu, par godina kasnije, uspjeti okupiti zajedno razlicite umjetnike. Nazalost, ti planovi 
se nikada nisu ostvarili u Munchenu. Ball nije uspio pronaci sponzore niti pobijediti na 
natjecaju za mjesto ravnateija u dresdenskom Staatstheatre-u. Obeshrabljen, napustio 
je Njemacku, otisavsi preko Berlina u Svicarsku. Depresivno raspolozen zbog rata 
i stanja u njemackom drustvu, poceo je gledati kazaliste u drugom svjetlu: "Vaznost 
kazalista je uvijek obrnuto proporclonalna vaznostl socljalnog morala I clvllnlh sloboda. " 
Za njega, socijaini moral i civilne slobode su bill ugrozeni, a i u Rusiji i u Njemackoj rat 
je unistio kazaliste. "Kazaliste vise nema smlsla. Tko sada zellglumltl III barem gledati 
glumu?... Mojl osjecajl spram kazalista sujednakl osjecaju koji Ima covjek kojem 
odjednom odsjeku glavu. " 



24 [veno] proljece 2006. daska u glavi 



...Ball u Zurichu 



Hugo Ball I Emmy Henning doputovali su u Zurich 
tihog Ijeta 1915. godine. Ona je upravo izasia iz 
zatvora nakon osam mjeseci koje je tamo provela 
zbog krivotvorenja putovnica za one koji su htjeli 
izbjeci vojnu sluzbu, a on sam je presao granicu s 
laznim ispravama I pod laznim imenom. 

"Zvuci cudno, no ponekad IJudi nisu znali moje 
pravo ime. Ubrzo bi se pojavili svakakvi sluzbenici 
i poceli se raspitivati o meni. "To sto je svako malo 
morao mijenjati ime kako bi izbjegao da ga otkriju 
sluzbeni njemacki spijuni koji su po Svicarskoj trazili 
one koji su pobjegli od unovacenja, bila je najmanja 
od njihovih briga. Bill su siromasni, nezaposleni i 
neregistrirani emigrants Hennings je povremeno 
dobijala sitne fizicke poslove, a Ball je pokusavao 
nastaviti studije. Kad je svicarska policija otkrila 
da zivi pod laznim imenom, on im je pobjegao u 
Zenevu, no brzo se vratio i proveo dvanaest dana u 
zatvoru. Tad su ga ostavili na miru; svicarske vlasti 
nisu imale interesa za to da ga vrate u Njemacku. 
Do jeseni situacija je postala stvarno ozbiljna - nisu 
imali ni novca ni krova nad glavom. Ball je zadrzao 
dnevnik iz tog doba u kojem je dao naslutiti ozbiljni 
pokusaj samoubojstva; cak je policija pozvana do 
jezera Zurich na uvidaj. Kaput koji je uspio spasiti iz 
jezera ponudio je na prodaju potencijalnim kupcima u 
obliznjem nocnom klubu. Nitko nije bio zainteresiran. 
No, nekim cudom, njegova sreca se preokrenula i 



vlasnik nocnog kluba mu je ponudio na nastupa s 
njihovom gostujucom trupom Flamingo. Prihvatio 
je poziv, i dok je putovao s Flamingom na turneji 
po cijeloj Svicarskoj, razvio je opsesiju od pokusaja 
da u potpunosti shvati i razumije njemacku kulturu 
od koje je pobjegao. Napravio je skicu za knjigu 
kasnije izdanu pod imenom "Zur Kritik der deutschen 
Intelligenz" {KnWka njemackog mentaliteta) i 
poceo pisati beskonacne tekstove o filozofskim 
i duhovnim bolestima tog vremena. Postao je 
nepopravljivi pacifist, eksperimentirao je s narkoticima 
i misticizmom te je zapoceo korespondenciju s 
pjesnikom Marinettijem, predvodnikom futurista. 
Poceo je i objavljivati u zurnalu Die Weissen Blatter \ 
periodici Der Revoluzzer. 

Medutim, kabaretski nastupi i njegovo pisanje su 
postali kontradiktorni. Ball je pisao o specificnoj vrsti 
umjetnosti i bio je sve nestrpljiviji u nastojanjima da 
je ostvari: "U ovakva vremena kad smo svakodnevno 
izlozeni cudovisnim dogadajima koje ne mozemo ni 
praviino registrirati, u ovakva vremena iijepa i estetska 
produkcija postaje naredena nuznost. AH, sva istinski 
zivuca umjetnost postat ce iracionaina, primitivna, 
nerazumijiva: govorit ce tajnim jezikom i iza sebe nece 
ostaviti svjedocenja razvitka vec paradoksa. " Nakon 
nekoliko iscrpljujucih mjeseci s Flamingom, Ball se 
vratio u Zurich. 

(nastavak u sljedecem broju) 



DASKA U GLAVI 



proljece 2006. [veno] 25 



PORATNI POCECI 

lako se u danasnje vrijeme cesto po novinama 
mogu vidjeti razni projekti, nije sve tako blistavo 
kakvim se cini: kad se spominju organizacije koje se 
bore za prava lezbijki, uglavnom se govori o nekim 
od feministickih udruga kojima to nije najbitnija 
aktivnost, poput Centra za edukaciju, savjetovanje 
i istrazivanje - CESI (koji je nevladina, neprofitna 
udruga osnovana na Medunarodni dan zena 
- 8. ozujka 1997. g.) ili udruge B.a.B.e, Zenske 
sobe, te mnogih drugih koje se, kroz edukaciju, 
istrazivanje i javno djelovanje, bave osvjestavanjem 
zena, institucija i javnosti o seksualnosti zena i 
seksualnim pravima. No, prva nevladina udruga 
koja se bavila prvenstveno temom lezbijstva bila 
je Kontra. Nastala je 1996. godine, i samo godinu 
dana nakon toga ostvarila je prvi vazniji projekt: 
pokretanje prve lezbijske SOS i info telefonske linije 
i savjetovalista u Hrvatskoj. Vec sam taj dogadaj bio 
je velik napredak za konzervativnu zemlju Hrvatsku. 
Sama ideja o osnivanju Kontre rodena je mnogo 
ranije negoli je doslo do njene realizacije, jer nije bilo 
nacina ni mogucnosti adekvatno se nositi sa svim 
proganjanjima po medijima i strahom od glasnog 
izricanja cinjenica koje su plasile neobrazovane Ijude. 



MEDUNARODNE I MEDURODNE 
SURADNJE 

U „tihonn" razdoblju djelovanja, do 2002. godine, 
Kontra je organizirala mnogobrojne radionice i 
druzenja, a najzapazenija je bila 1999. godine u 
Centru za zenske studije Zagreb - ta izlozba 
fotografija domacih autorica pokrenula je zestoku 
lavinu po medijima, te navukia jos vise srdzbe na 
lezbijsku populaciju zbog samog saznanja da postoji 
i djeluje, no jednako je tako potaknula i mnoge 
istomisljenice na rad i korak blize novim projektima 
i radanju novih organizacija. Osim ovih projekata, 
Kontra je organizirala i gostovanje medunarodne 
izlozbe fotografija Lesbian ConneXion/s iz 
Amsterdama u galeriji CeKaO grada Zagreba 
(2002.), skup lezbijskih aktivistica (35 sudionica 
s podrucja bivse Jugoslavije, u Rovinju 2001 .), te 
osnovala i otvorila za javnost prvu lezbijsku biblioteku 
u Hrvatskoj, LezBib (2002.), sto je ujedno bila i 
najveca revolucija u pronalazenju kvalitetnih tekstova 
opiemenjenih snaznim emocijama i konkretnim 
informacijama. Samo mjesec dana nakon toga 
usiijedilo je izdavanje knjige prijevoda eseja Adrienne 
Rich Prisilna. Iste godine Kontra je sudjelovala u 
suosnivanju Koordinacije LGBT grupa Hrvatske, te u 
izgradnji mreze lezbijskih grupa bivse Jugoslavije, u 



SEKSUALNOSTI ZENA 

1992. godine Nancy Friday progovorila je javno o mnogim zenskim mastarijama u knjizi "Moj tajni vrt", zbirci intimnih ispovijesti 
mnogih anonimnih Amerikanki. U knjizi se nalazi pregrst seksualnih perverzija, ukljucujuci cak odnose sa zivotinjama i silovanja 
(!), a okosnica cijelog Fridayinog istrazivanja je drustvenom represijom potisnuta zenska seksualnost. O zenskom pak pogledu 
na pornograf iju progovara zbirka eseja "Price iz klitorisa" urednice Cherie Matrix, koja je u nas prevedena 2005. u izdanju 
DataArtH- iz Murskog Sredisca. Knjiga dekliseizira pornograf iju kao proizvod namijenjen iskljucivo muskarcima. 



KULTURA I POLITIKA 



proljece 2006. [veno] 27 



sklopu cega je u suradnji s Iskorakom - grupom za 
promicanje i zastitu razlicitih seksualnih opredjeljenja 
- organiziran prvi Gay Pride u Hrvatskoj. Iskorak je 
zapravo centar za prava seksualnih i rodnih manjina 
koji je prvi put u nasoj zemlji okupio LGBTIQ (lesbian, 
gay, bisexual, transvestite, intersexual i queer). Misija 
centra je borba protiv bilo kojeg oblika diskriminacije 
na osnovi seksualnog usmjerenja i rodnog 
izrazavanja. Iskorak je osnovan 12. sijecnja 2002., a 
registriran je 7. veljace 2002., iako je prvi neformaini 
sastanak odrzan 27. listopada 2001 . 

LORI 

Lezbijska organizacija Rijeka, osnovana 19. 
listopada 2000., dijeli interese i aktivnosti s Kontrom 
i Iskorakom, no ona ih cini na eksplicitniji i glasniji 
nacin. LORI je pokrenula masu projekata vec od 
prvog mjeseca djelovanja. Efikasnost i razlicitost 
tih projekata potresala je medije sve brojnijim i 
eksplicitnijim kontroverzijama. 



IZJAVA POJEDINACA 

Slucaj Houdek - popularni pjevac pjesama "Na 
krilima Ijubavi" i "Kad Anine noge gaze" u bijesku 
spoznaje psihologije covjeka izjavio je znalacki da 
"homoseksualizam vodi prema bolesti i perverziji". 
Ljubu Cesica Rojsa necemo ni spominjati (ups, 
spomenuli smo ga). 



Zakljucak 

Svi mi zudimo za tolerancijom, ali tko je uistinu i 
posjeduje? Ovi Ijudi bore se za prava svih svojih 
pobornika, a sikanirani su i tretira ih se kiselim 
podsmijesima te uvredljivim dobacivanjima. No, 
njihova je snaga i zeija za bolje sutra nepobjediva, 
sto pokazuju sve kampanje koje provode. Vrijeme je 
da se i njima progovori jasnije i glasnije. Raznim 
napisima u medijima, kao sto je objavljivanje, 
IZJAVA POJEDiNACA /pojedinki u kojima se iznose 
pogrdne kvalifikacije vezane za spolne i seksualne 
manjine te izjava koje su pune predrasuda i pisane 
senzacionalisticki ili su homofobicne i transfobicne, 
mediji ih sustavno diskriminiraju. 

No nije sve tako crno, jer istodobno mozemo govoriti 
i nekim pozitivnim trendovima: mediji su ipak otvorili 
prostor za tu problematiku, sto je velika promjena u 
odnosu na prijasnje godine, samo sto i dalje postoji 
nedovoljna upucenost, neznanje, povrsan pristup, 
pogreske. Dakle, iskoraka ima, i zato ne mozemo 
govoriti iskljucivo o negativnom trendu - to negativno 
vidljivo je upravo zato sto su mediji konacno otvorili 
prostor ovoj problematici. Hrvatska javnost kod 
nas bez cenzure moze citati, slusati i gledati o 
istospolnom vjencanju svjetske estradne zvijezde, 
vjencanju i zivotnoj prici interseksualne osobe, o 
knjizi jedne lezbijke i si., i to s prilicno afirmativnim 
pristupom. Dobro je sto se te teme pokusavaju 
ozbiljno obraditi i sto im se pocinje pridavati vaznost. 



http://gayosijek.555nnb.conn/ 

http://www.cro-lesbians.conn 

http://www.balconn.conn 

www.lori.hr 

www.gay.hr 



28 [veno] proljece 2006. 



KULTURA I POLITIKA 



Vll 



razgovarao: Petar Jovic 



I stypnja 

TOLERANCUE 




Naprosto je nevjerojatno kojom lakocom netko moze kritizirati tudi 
dugogodisnji rad, bez argumentacije, bez trunke sposobnosti da se 
osvrne na svoj vlastiti doprinos drustvu. Ako ne radi drugih, onda 
barem radi sebe samog. Bez obzira je li rijec o umjetnosti, politici ili 
znanosti, pioniri su oduvijek bili na meti bezumne kritike od strane 
malogradanstva i mediokriteta. Queer subkultura je nasia svoj put u 
gotovo sve slojeve drustva, i upravo nudi ovaj savrsen primjer mete 
od strane strogo moralizirane javnosti. Medutim, sve je to tanak led 
koji tu masu u svom epilogu ostavija u nedoumici vlastitog identiteta. 
Tako je i ovaj intervju, voden s gosp. Dorinom Manzinom u duhu 
glavne teme broja, logican korak, ne iz provokativnih razloga, vec 
iz suste potrebe skretanja pozornosti na to kako je SLOBODA jos 
uvijek temelj civiliziranog drustva. 



Sto se u zadnjih nekoliko godina promijenilo u Hrvatskoj glede afirmacije gay kulture? Sto je od toga, po 
Vasem misljenju, zasluga "Iskoraka" i slicnih udruga? 

Seksualne manjine izasle su iz sutnje prvi put u hrvatskoj povijesti. Taj proces doduse kasni tridesetak godina 
u odnosu na demokratske drzave Zapada, a bio je i prilicno bolan, posebno onima koji su bili zrtve nasiija, 
ponajprije ulicnog, ali i obiteljskog. 

Hrvatska ima paradoksainu situaciju. U institucionalnim okvirima doslo je do krupnih promjena i u veoma kratkom 
roku Hrvatska je dobila Zakon o istospolnim zajednicama, cak i prije Slovenije, a antidiskriminacijske odredbe 
uvrstene su u brojne zakone. Istodobno, na kulturoloskoj razini promjene su mnogo sporije. Mentalitet naseg 
drustva izrazito je patrijarhalan i heteronormativan. U takvim okolnostima je ocekivano da mnogi Ijudi i dan-danas 
ne zele gej muskarca za prvog susjeda, ne odobravaju istospolne zajednice i si. Ipak, i to se polagano mijenja. 
Iskorak je prva i jedina LGBT (Lezbijska, Gej, Biseksualna i Transrodna) nevladina organizacija u Hrvatskoj i 
dobro suraduje sa slicnim organizacijama u Hrvatskoj i svijetu. Sasvim objektivno, sve sto je ucinjeno zasluge su 
Iskoraka, a potom i drugih slicnih organizacija; jer su do naseg osnivanja neke stvari koje danas uzimamo zdravo 
za gotovo bile nezamislive. 



KULTURA I POLITIKA 



proljece 2006. [veno] 29 



Kakav je polozaj nase zemlje po 
pitanjima seksualne tolerancije 
naspram ostalih zemaija Europe? 

Negdje smo u sredini. Daleko smo 
od visokog stupnja tolerancije kao 
sto je u Nizozemskoj, Danskoj 
ili Norveskoj; ali cini mi se da je 
kod nas stanje ipak bolje nego 
npr. u Srbiji, BIH, Albaniji; a 
problematicne su cak i neke 
nove clanice EU, npr. Poljska i 
IVIalta. U Ceskoj je predsjednik 
Republike odbio potpisati Zakon o 
istospolnim zajednicama. Nakon 
ispada nekih politicara u EU, 
Evropski parlament donio je 18. 
sijecnja 2006. rezoluciju P6_TA- 
PROV(2006)0018. 
U Rezoluciji se zahtijeva od zemaija 
clanica da usvoje zakonodavstvo 
kojim se prekida diskriminacija koju 
trpe istospoini partneri u podrucju 
nasljedivanja, imovinskih odnosa, 
najma, mirovinskog osiguranja, 
poreznog sustava, socijalne 
sigurnosti i dr. Takoder, pozivaju se 
zemlje clanice da osiguraju zastitu 
LGBT osobama od homofobicnog 
govora mrznje i nasiija te da 
osiguraju istospolnim partnerima 
uzivanje jednakog postovanja, 
digniteta i zastite kao i ostatak 
drustva; a zahtijeva se od zemaija 
clanica i Komisije da poboljsaju 
borbu protiv homofobije kroz 
edukaciju. 



Smatrate li da je afirmacija otezana upravo zbog jakog crkvenog 
utjecaja u nasoj drzavi? 

Svakako. Ali i Crkva se mijenja. Ni oni danas vise nemaju inkviziciju, ne 
ubijaju domoroce po novootkrivenim kontinentima, ne spaljuju vjestice 
i astronome... sto su sve cinili u proslosti, a za sto se bivsi papa i 
ispricao. 

Medutim, taj mehanizam je jako spor. Crkva siri lazni moral. Nitko 
se ne uzbuduje zbog ubijanja po ulicama, pljacki i razbojnistava 
po narodnjackim klubovima, ali svi se snebivaju zbog pobacaja, 
istospolnih zajednica i medicinski potpomognute opiodnje. To je 
licemjerno! A ne zaboravite da nasilnici svoje "teorijsko" opravdanje 
nalaze upravo u Crkvenu nauku. Zivimo u drustvu nasiija u kojem je 
prihvatljivije da dva muskarca pucaju jedan na drugoga nego da se 
Ijube. Za to je kriva Katolicka crkva i politicari desne provenijencije koji 
im se pateticno dodvoravaju. 

Ali da se razumijemo, sve to sto govorim nema veze s iskrenim i 
istinskim vjerovanjem. Medu seksualnim manjinama imate mnogo 
religioznih osoba. 

Vlada li na civilnoj sceni udruga koje se bave promicanjem queer 
kulture, svojevrsna konkurencija? 

Zasad ne. Dobro znamo da svojevrsni animoziteti postoje medu 
zenskim, ekoloskim, mirovnim organizacijama, udrugama pacijenata 
ltd. Isto kao sto postoje i medu politickim strankama. 
Ali to nije nista neobicno. Zivimo u pluralistickom 
drustvu i zasto bismo se svi u svemu slagali? U 
Hrvatskoj je malo LGBT organizacija: Iskorak, 
Kontra i Zenska soba u Zagrebu, te LOR! u Rijeci. 
Svi medusobno dobro suradujemo i nemamo nikakvih ozbiljnih 
nesuglasica. Ako se jednoga dana i osnuje neka nova organizacija, to 
ce samo obogatiti hrvatsku civiinu scenu. 

Pitanje iz prve ruke: kakav je Vas zivot bio prije negoli ste se 
deklarirali, a kakav je sada? 

Draza mi je bila anonimnost. Sada imam vise problema, ali ne zaiim... 
netko je morao i to uciniti. 



QUEER 

Vise pojmu 
i teoriji queera 
citajte na str. 61 



30 [veno] proljece 2006. 



KULTURA I POLITIKA 



Koji su vam osobni planovi u buducnosti? A koji vezani za 
udrugu? 

Jos me ceka dosta nezavrsenog posia u aktivizmu. Zelio bih 
ojacati poziciju Iskoraka u drustvu, a to se moze samo civiliziranim 
i argumentiranim istupima, nenasilnom komunikacijom i suradnjom 
sa svima koji nam pruzaju ruku. Posvetit cu se profesionalizaciji rada 
Iskoraka. 

Postoji jedan medijski fabriciran imidz o homoseksualcima: da su 
strucnjaci za modu, unutarnji dizajn, uzgajanje cvijeca ltd. Da bi 
barem malo razbili tu predrasudu, koji su Vasi privatni interesi? 

E onda sam ja susta suprotnost tome (smijeh). Odjecu i obucu 
uglavnom kupujem u diskontima i to bas kada moram. Sisam se sam. 
Uopce me ne zanima ni moda ni dizajn ni ista od toga. Buduci da sam 
apsolvent indologije i turkologije, proucavam istocne kulture, igram sah, 
bavim se ezoterikom i bioenergijom, ali vise sa znanstvenog aspekta, 
zanima me astronomija (inace sam i geodet po struci). 
Osobno sasvim dobro komuniciram sa svakim i nemam nikakve 
predrasude prema Ijudima koji se bave frizerajem, modem ili 
kozmetikom. Dapace, uvijek nesto novo naucim. IVIi gej muskarci i 
lezbijke uopce se ne razlikujemo od heteroseksualne vecine. I medu 
jednima i medu drugima imate i dobrih i losih, pametnih i glupih. 

Jedna od demokrscanskih teza nalaze da zakon mora 
omogucavati sklapanje brakova iskljucivo za dobrobit 
"tradicionalnih" obitelji. Medutim, ovdje se vise radi o 
lingvisticnom, a ne o pravnom terminu "tradicionalnosti". Je 
li vas cilj legalizacija istospolnih brakova, i u krajnjem slucaju, 
mogucnost posvajanja? 

Niposto! Sluzbeni stav Iskoraka je da trazimo "registrirano partnerstvo" 
koje se ne mora nazivati "brakom", koje ne mora biti dio Obiteljskog 
zakona, i koje ne ukljucuje posvajanje djece. 
Naravno, kada bi zakonodavac pristao i na to, mi se ne bismo bunili. 
Osobno smatram da je brak propala institucija koja je naslijedena iz 
patrijarhalnog sustava i koji je bio poligon za musku dominaciju nad 
zenama... pa ne vidim zasto bi sada istospoini parovi zeljeli takve 



obrasce. Bitno je da se dobiju 
prava, a ne kako cemo ih zvati. 
Sto se tice posvajanja djece, 
osobno smatram da su istospoini 
parovi itekako sposobni odgajati 
djecu, sto je vec i potvrdeno u 
svijetu. Na pravilan psiho-seksuaini 
razvoj djeteta ne utjece to "koji" 
odnosi prevladavaju u obitelj i 
medu roditeljima, vec "kakvi" su 
oni! Ipak, ako se sjetite kakve je 
probleme imala jedna HIV pozitivna 
djevojcica, onda zamislite na sto 
bi nailazila djeca koja imaju dva 
tate ili dvije mame. No, jednog 
dana vjerujem da ce se i to pravo 
omoguciti. Bolje je da djeci topli 
dom pruze dva brizna muskarca 
ili zene nego da budu na ulici ili u 
instituciji. No, sada je ipak prerano 
zato. 




Kako reag irate na cinjenicu da 
je lezbijstvo manje proskribirano 
od muske homoseksualnosti? 

Zapravo i nije... ali je manje vidljivo. 
To je isto posljedica patrijarhata. 



KULTURA I POLITIKA 



proljece 2006. [veno] 31 



Muskarce se shvaca ozbiljno, pa 
oni koji ne ulaze u matricu tipicnog 
"macho-seljacine" bivaju izlozeni 
ruglu i nasilju. S druge strane, zene 
se ne shvaca ozbiljno... "one se 
to samo sale... one su nesretne 
jer nisu naisle na debar penis". U 
torn smislu lezbijke su dvostruko 
diskriminirane - i kao zene i kao 
homoseksualne osobe. Znam za 
slucajeve kada su lezbijke bile 
takoder zrtve nasilja. 




Buduci da smo jedna 
tranzicijska, ksenofobna, 
homofobna i jos k tome 
postratna zemija, Hrvatska 
je plodno tlo za djelovanje 
raznih ekstremisticih skupina. 
Na pravnom planu za vase 
djelovanje ste zakonski potpuno 
pokriveni, medutim kako se 
nosite s nasilnim aspektom: 

32 [veno] proljece 2006. 



prijetnje, fizicki napadi i si.? 

Tesko, ali zato dobro suradujemo s policijom. Sa sudstvom ide male 
teze... ali taj kaos i nemar u pravosudu je stara hrvatska prica. Dosad 
je rijesen samo slucaj kada je meni jedan djelatnik MORH-a prijetio 
smrcu. No, Ijudi prolaze i mnogo gore... pa se s tim slucajevima oteze. 
No, nas Pravni tim je veoma agilan i vjerujem da ce se uskoro i ti 
slucajevi sankcionirati. 

Kako objasnjavate to da niti jedna politicka stranka u Hrvatskoj 
javno ne stoji iza seksualnih manjina? Osim cinjenice da bi im 
takav stav radikaino smanjio naklonost javnosti. 

Do jucer je to cinila Liberalna stranka (vidjet cemo kako ce se prema 
tome postaviti danasnji HSLS). Potporu daju i SDP i 
HNS. Vec ste u pitanju objasnili zasto je to tako, a ja bih 
jos dodao i to da nisu senzibilizirani za tu problematiku. 
Misle da to nije nesto bitno. 

Koji je u sirem smislu cilj, bez obzira gdje se ona 
nalazila, Gay parade? Osim krilatice "Tu smo i 
naviknite se na nas!". 

Obiljezava se pobuna u njujorskom klubu "Stonewall Inn" 
kada su se prvi put gej muskarci, lezbijke, biseksuaici i 
transseksuaici usprotivili policijskoj represiji. To je za nas 
ono sto je za zene 8. ozujka ili za radnike 1 . svibnja. 
Osim toga, povecava se vidljivost manjine u drustvu, 
a takvi gradanski skupovi uvijek su dobra prilika da se javno iskazu 
problemi koji tiste nasu zajednicu, kao i zakonski prijedlozi. To je dio 
javne rasprave. No, u Hrvatskoj takvi skupovi jos dugo nece imati ona 
karnevalska obiljezja koja imaju u drugim drzavama. 

Sto mislite o Strumpfovima? A o Gargamelu? 

Ne znam koji je vrag tom ludaku Gargamelu da ih cijelo vrijeme 
terorizira. lonako je star, mrsav i izgubio je svu kosu od nervoze. Bilo bi 
mu bolje da svoje frustracije lijeci na konstruktivniji nacin. 

LEZBIJKE Vise lezbijskim organizacijama u HR procitajte na str. 26. 

KULTURA I POLITIKA 



Koliko ste zadovoljni s prikazivanjem homoseksualaca u medijima 
npr. preko filmova, televizijskih serija i, u zadnje vrijeme, 
popularnim "queer" pricama? 

Neke od tih serija su napravljene vrlo korektno i svakako pomazu 
u dekonstrukciji predrasuda, ali Hollywood je zapravo licemjeran i 
homofobican. Marin Knezevic koji je prvi igrao ulogu gej muskarca u 
jednoj domacoj sapunici "Zabranjena Ijubav" na RTL-u proglasen je za 
"Queer-frienda" za 2005. godinu na nasim web-stranicama www.gay. 
hr. Drago mi je zbog toga jer je i on imao neugodnosti zbog toga, a u 
toj seriji su se problemi seksualnih manjina u Hrvatskoj prikazali veoma 
reaino i objektivno. 

Javna struja u 
Hrvatskoj na prvi 
pogled je i vise nego 
tolerantna i poprilicno 
podupire vase ciljeve, 
medutim, to je dvosjekli 
mac buduci da morate 
obratiti pozornost na 
eventuainu dvolicnost 
koja dolazi uz tu 
potporu. Smatrate li to gratifikacijom ega javnih osoba, ili se 
doista mozete osloniti na njiliovu pomoc? Pritom mislim na 
politicare, estradu, sportase itd. 

JVIisiim da ce sve vise javnih osoba podrzavati nase opravdane 
zahtjeve. IVIozda neki doista samo glume, ali neki su stvarno dali veliku 
potporu, ne razmisljajuci o mogucem gubitku popularnosti. To su prije 
svega Sime Lucin, Furio Radin, Gordana Sobol, Davorko Vidovic, 
Vesna Pusic, Ivo Banac, Durda Adiesic i dr. 
Na estradi i u sportu je to teze jer tamo da biste opstali morate 
glumatati da ste veliki katolik i Hrvat, a kada im se potkrade kakav 
porno uradak, rastava braka ili malo "dopa", onda nikom nista. To je 
veoma ilustrativno u imbceilnoj emisiji "Piramida" na HTV-u koja je 
poligon za izivljavanje nad nama: sajam tastine, primitivizma i gluposti 
upakirano u popodnevnu razbibrigu. 




Kako vidite pitanje 
liomoseksualnosti u Hrvatskoj za 
desetak godina? 

Siguran sam da ce biti bolje. 
Pa ne moze ni ovaj val 
neokonzervativizma vjecno trajati. 

Poruka za citatelje :) 

Izgradimo zajedno drustvo 
tolerancije i razumijevanja! 



HOLLYWOOD 

"Steven Carrington, sin zle 
Alexis i dobrog Blakea, pocetkom 
osamdesetih bio je prvo YU 
- iiraniliste za bai<tenjsi<u upalu 
svevremensi<iii bali<ansi<ih tabua. 
Pni<azivanje Stevena spartnerom 
i njihova Ijubavna problematii<a 
u inace hiperpopulistici<oj seriji 
"Dinastija" l<oju smo gledali 
osamdesetiti biloje nacionaini susret 
s erotii<om drugog reda." (preuzeXo 
iz YU-mitologije) Najnoviji primjer 
hollywoodskog suocavanja s temom 
homoseksualizma, zbog kojeg se 
Bushu vjerojatno dize kosa na 
glavi, jest proslogodisnji kaubojski 
"Brokeback Mountain". 



KULTURA I POLITIKA 



proljece 2006. [veno] 33 






KULTURNE POLITIKE, 

STRATEGIJE 

IPRORACUNI 



kolektivni rad koordinirao: Teo Petricevic 



Posljednjih desetak godina, sto je izrazito vidljivo i 
na lokalnoj razini, pojavljuju se nove organizacije 
i inicijative koje pocinju proizvoditi specificne 
programe, te se dogada raznolikost unutar poija 
kulturnog djelovanja. S vremenom, organizacije 
nezavisne {culture se povezuju i osnazuju, 
povecava se broj inicijativa i programa, povezuju 
se u smislu programske i projektne suradnje, te 
se izgraduje scena koju cine razlicite neformalne 
inicijative, nevladine organizacije, neprofitni klubovi i 
umjetnicke organizacije koje kreiraju specificno polje 
medudjelovanja razlicitih praksi: suvremene kulture i 
umjetnosti najrazlicitijih formi i sadrzaja, drustvenog 
aktivizma, teorije, edukacije, novih oblika medijskog i 
javnog djelovanja i slicno. Oni proizvode novi kulturni 
i socijaini kapital te postaju prepoznatljivi u kulturnom 
i drustvenom kontekstu u kojem djeluju. 

Kultura je u osnovi svakog razvoja. Slijedom toga, 
sam pojam kulturne politike mijenja se i prosiruje, 
od tradicionalnog instrumenta definiranja i provedbe 
jedne politike do njezina razvojnog znacenja. 

Pojam kulturne politike ponajvise se odnosi 
na pokretacke mehanizme: zbroj pravila, mjera 
i metoda usmjerenih prema postizanju ciljeva 
kulturnog razvitka. Isto tako, kulturna politika ne 
odvija se u vakuumu, vec se temeiji na prosudbama 
potrebama, aspiracijama i moci, tj. uzima u obzir 
prioritete razvoja, ali i manevarske mogucnosti u 
odredenom kontekstu. 

U devedesetim godinama proslog stoljeca, kulturne 
politike nezavisne Hrvatske bile su politicki i 
administrativno centralizirane i ukomponirane u 
svakodnevni zivot s posebnim naglaskom na simbole 



nacionalne tradicije. Poticala se nacionalna kohezija, 
osobito na samom pocetku perioda u kojem je zemija 
bila uvucena u rat. U formalnom smislu, politike su 
bile definirane u osnovnim pojmovima pluralizma, 
pristupatrzistu, slobodi kreativnosti, profesionalizmu 
i deideologizaciji. Planiranje i financiranje kulture 
davalo je prednost aktivnostima od "nacionalnog 
interesa" u kulturi, i prepustilo sve ostale aktivnosti 
trzistu i nevladinim organizacijama. 

Strategija za 21. stoljece 

Od 2000. godine provodi se sira implementacija 
kulturnih politika u smislu pluralisticke kulturne 
orijentacije. Postignutje izbalansiraniji pristup tradiciji 
i nova evaluacija nacionalne i multikultularne tradicije; 
napravljeni su prvi koraci prema decentralizaciji, 
te se - kako u nacionalnom, tako i u lokalnom 
institucionalnom okviru - pocinje prepoznavati 
vrijednost nezavisne kulture, otvarajuci pozicije 
za financiranje projekata i programa (pri Ministarstvu 
kulture osnovano je Vijece za medijsku kulturu, sada 
Vijece za nove medijske kulture). Takoder, programi 
nezavisne kulture financiraju se i unutar "starih" 
djelatnosti kao sto su kazalisna, plesna, likovna i 
filmska kultura, audiovizuaini mediji i drugi. 

Glavni ciljevi trenutne kulturne politike (detaljno 
prezentirani u "Strategiji kulturnog razvitka: 
Hrvatska u 21. stoljecu", izradenoj u suradnji 
Ministarstva kulture i tima nezavisnih eksperata, 
usvojenoj u Hrvatskom saboru pocetkom 2002. 
godine) odnose se na kulturni pluralizam (estetski 
i multietnicki), povecanje i diverzifikaciju izvora 
financiranja, poticanje kulturne participacije kao 
nove kvalitete zivota, suradnju javnog i privatnog 
sektora u smislu povecanja ucinkovitosti, kvalitete. 



KULTURA I POLITIKA 



proljece 2006. [veno] 35 



zaposljavanja i inovativnosti, i, kao najambiciozniji cilj, 
postavljanje kulture u fokus interesa u zemlji. 
Strategija kulturnog razvitka definira kulturu kao 
"sve obi ike intelektualnog i umjetnickog izrazavanja 
simbolicnog socijalnog identiteta, pripadnosti, 
ponasanja i obicaja, te su takvi produkti, ukljucujuci 
i medije, proizvedeni za upotpunjavanje slobodnog 
vremena i kreiranja Ijudskog ponasanja. " 
U proteklih 6-7 godina bilo je nekoliko promjena 
stila kulturnih politika. Najvazniji prioriteti nove 
kulturne politike, predstavljeni unazad nekoliko 
godina, bili su: izgradnja funkcija, radnih metoda i 
javnog respektiranja novih kulturnih vijeca, kreiranje 
mjesovitih fondova za kulturna ulaganja, ltd. 
Nove forme medunarodne kulturne suradnje, 
strategije koje bi stimulirale zaposljavanje u 
kulturnom sektoru, jednakost spolova i kulturne 
politike - samo su neke od trenutnih debata vezanih 
uz kulturne politike. 

Financiranje kulture 

Izvori financiranja kulture velikim djelom dolaze 
iz drzavnog proracuna. 1992. godine, kultura je 
financirana sa 0,52% drzavnog proracuna, u 1996. 
godini sa 0,66%, u 1999. godini sa 0,8%, u 2001 . 
godini sa 1,1%. i u 2004. godini sa 0,9% drzavnog 
proracuna. Proracun Ministarstva kulture za 2006. 
nominalno je porastao za cak 22% u odnosu na 
2005. godinu, te iznosi blizu 878 milijuna kuna. Ipak, 
to je jos uvijek ispod jedan posto, odnosno ispod 
praga koji se smatra vaznim pokazateljem odnosa 
prema kulturi u nekoj zemlji. 



proizvodnje generiraju vlastiti profit, i usprkos 
individualnim uspjesima osiguravanja sponzorskih 
sredstava, vecina kulturnih aktivnosti jos uvijek se 
oslanja na sredstva iz drzavnog proracuna. 

Kratak osvrt na lokaini kontekst 

strategija kulturnog razvitka Medimurske zupanije, 
kao i strategije kulturnog razvitka gradova u 
Medimurskoj zupaniji (Mursko Sredisce, Prolog, 
Cakovec) ne postoje - barem ne u formi kakvoj 
bi trebale postojati - u smislu operativnosti, 
transparentnosti i kvalitete. 

6. travnja 2005. godine, Zupanijska skupstina 
Medimurske zupanije donijela je Odiuku o osnivanju 
Kulturnog vijeca Medimurske zupanije sa 

zadacom predlaganja ciljeva kulturne politike i mjera 
za njezino provodenje, a posebice predlaganja 
programa javnih potreba u kulturi, za sto se sredstva 
osiguravaju iz Proracuna Medimurske zupanije, 
te radi ostvarivanja utjecaja kulturnih djelatnika i 
umjetnika na donosenje odiuka vaznih za kulturu 
i umjetnost. Na nekoliko odrzanih sastanaka 
novokonstituiranog vijeca potkraj 2005. godine, 
ono je ocijenilo pristigle prijave za programe javnih 
potreba u kulturi i predlozilo financijska sredstva za 
svaki pojedini projekt. Zupanijsko poglavarstvo, na 
osnovu samo njima poznatih kriterija i indikatora, 
smanjilo je ili povecalo budzete pojedinih projekata. 
Srecom, Grad Cakovec je kod definiranja proracuna, 
narocito kod programa javnih potreba u kulturi, imao 
bar jedan kriterij - poli'ticku volju. 



Osim Ministarstva kulture, rijetki su ostali izvori 
financiranja kulture, ukljucujuci privatni sektor i 
druga ministarstva. lako neki segmenti umjetnicke 



Kako bi ipak postojala kakva-takva transparentnost, 
analiziranjem godisnjih proracuna Grada Cakovca i 
Medimurske zupanije, vrlo bi se lako dalo, gledano 



36 [veno] proljece 2006. 



KULTURA I POLITIKA 



u kontekstu sve prisutnijeg djelovanja nevladinih 
organizacija mladih, zakljuciti sljedece: 

• da je Grad Cakovec u 2004. godini za novomedijske 
projekte i programe odvojio 0,00%, u 2005. godini 
0,04% i u 2006. godini 0,74% od ukupnog budzeta za 
javne potrebe u kulturi; 

• da je IVIedimurska zupanija u 2004. godini za 
novomedijske projekte i programe odvojila 0,00%, u 
2005. godini 0,2% i u 2006. godini 0,55% od ukupnog 
budzeta za javne potrebe u kulturi; 

• da je Grad Cakovec u 2004. godini za programe 
urbane kulture i kulture mladih odvojio 0,87%, 

u 2005. godini 0,95% i u 2006. godini 1,93% od 
ukupnog budzeta za javne potrebe u kulturi, 

• da je Medimurska zupanija u 2004. godini za 
programe urbane kulture i kulture mladih odvojila 
0,00%, u 2005. godini 0,00% i u 2006. godini 0,77% 
od ukupnog budzeta za javne potrebe u kulturi. 



Ministarg. Biskupicjednom 
prilikom rece kako "razvoj 
neprofitnog sektora, kao glavnog 
oslonca civilnog drustva, a 
narocito projekti koje su pokrenule 
manje skupine, prije svega mladi, 
vjerojatno imaju najsnazniju 
potporu upravo u podrucju 
kulture." KuWume politike, lokalne 
strategije kulturnog razvitka, kao i 
Regionaini operativni plan ocito ne 
donose neke znacajnije promjene, 
niti govore u prilog navedenoj tezi. 
Zar nam na samom kraju ostaje 
da vjerujemo tek u "vjerojatno"? 



Koristena literatura: 

Cvjeticanin, B. & Katunaric, V. (ur.), Strategija kulturnog 

razvitka: Hrvatska u 21. stoljecu, Ministarstvo kulture RH, 

Zagreb 2001. 

Statisticki Ijetopisi, Drzavni zavod za statistiku RH 

Kulturni razvitak, Glasilo Ministarstva kulture RH, Zagreb 

Godisnji proracuni Grada Cakovca i Medimurska 

zupanije 

Sanjin Dragojevic, Instrumenti kulturne politike, Zarez, br. 

52, Zagreb 2001. 

www.min-kulture.hr 

www.culturalpolicies.net 




KULTURA I POLITIKA 



proljece 2006. [veno] 37 




„Dobrobit nekog 
podrucja ne lezi u 
bankama Mi gradovima, 
vec u osnovnim 
prirodnim resursima, 
vjestinama i prirodnim 
sustavima koje stvaraju 
njegovi stanovnici." 

Bill Mollison, 
„Permaculture -A 
Designers' Manual" Tagari 
Publications, 1988. 

www.kneja.hr 

www.ekosela.org 

www.pernnacultureinternational.org 



Stvarajuci vrtlog 'moras imati' drustva, u kojima slusamo 
prolaznike kako pricaju o majicama, izlascima, komadima, 
serijama i novim politickim apsurdima, kapitalisticki modeli nas 
podizu daleko iznad zemlje, te visimo glavama u oblacima na 
kojima nam pred ocima plesu ariel i aspirin, I'oreal i gillette, pur 
i cillit, bmw i coca-cola... Nije nam bas ugodno u tom polozaju 
i cesto osjecamo glavobolju i napetost, uz druge tegobe, ali tu 
su i nasi plesaci i plesacice za kojima treba samo posegnuti, 
i simptomi su uklonjeni. Naravno da ih treba platiti novcicima 
koje smo zaradili, kako neki poslodavci uvjeravaju, na castan 
nacin. Oni koji najcesce ne dobivaju dio nasih novcica radnici su 
i radnice koji su najmanje 12 sati bili odvojeni od djece, roditeija 
i supruznika, i radili na tome da se proizvede lijek za nasu 
pohlepu, za nasu zelju za komocijom. Dobivaju ga menadzeri i 
oni koji ugovaraju milijunske poslove stojeci na ramenima onih 
ispod sebe na piramidi koja nas je otudila od nas samih, od 
nasih stvarnih potreba. 

Permakultura ne koristi sustav piramide, jer ni jednom zecu 
ili slonu ne bi uspjelo natjerati 20 drugih zeceva ili slonova 
da umjesto njih sakupljaju hranu, pa da on pojede vecinu, a 
onima koji su sakupljali dade samo desetinu. No, Ijudima je to 
moguce, jer ako su poslusni i opsluzuju, dobivaju kao nagradu 

ne samo novae, vec i gotova rjesenja za koje ne treba naporno razmisljati ili prijati ruke i smrdjeti po znoju. 

Dobivaju televiziju, dobivaju slobodu glasanja na izborima, dobivaju 

vojsku i policiju da im stite granice i interese, dobivaju zakon! Ali covjek 

zaboravija da ne zivi vjecno. U permakulturi, covjek je buduci humus i 

izvor organskog gnojiva za biljke koje prehranjuju njega i generacije koje 

nadolaze, covjek je dio ciklusa zivota ciji je smisao odrzavanje samog 

zivota, 'ravnoteza medu zvezdama'. Spojen desetljecima na televizijsku 

infuziju, covjek je zaboravio sto su mu preci naucili kroz tisuce 

godina, zaboravio je ekstremnu ekologiju koju su mu preci provodili. 

Permakultura ozivljava genome u kojima nam je zapisan neizbrisiv trag 

tisucljetnih promatranja, zapazanja, osjecaja, druzenja i vodenja Ijubavi s 

duhovima Prirode, One koja daje i koja ce uzeti. Permakultura obnavija 

nasu radoznalost i intuiciju te nam vraca inventivnost koju smo, kap po 

kap, gubili sjedeci na radnom mjestu ili u nekoj 'krcmi'. 




PRECI 

Atlantida, Maje, Inks, Uskrsnji otok, 
Egipat... Previse ezotericno? Uzmimo 
onda opipljivije primjere: americki indijanci, 
staroslavenski narodi, Rudolf Steiner, vasa 
baka... Da, upravo u domacinstvu vase 
drags bake sa sela, krije se zrno odrzive 
poljoprivrede. Uzmimo kao dokaz bizaran 
primjer - poljski WC i gnojsnica. Zasto 
bi nase fekalije odiazile po plasticnim i 
metalnim cijevima u potoke, rijeke i mora? 
Nek' budu gorivo buducnosti! Imamo i 
slozenicu za to - govnorivo. 



PERMAKULTURA 



proljece 2006. [veno] 39 



Nasuprot piramidi, permakultura zagovara brigu o Zemiji, o Ijudima i pravednu raspodjelu. U permakulturu su 
ukljuceni svi zivotni segmenti koji u sinergiji stvaraju holisticki odrzive prirodne Ijudske zajednice. Ako sad 
mislite da se radi o religiji, mozda ste u pravu ako religijom smatrate hranidbeni lanac. Za zivot nam treba cist 
zrak, treba nam hrana, treba nam zaklon, treba nam voda. Nasi su preci te resurse imali besplatno, a uz malo 
truda i kreativnosti mozemo ih imati i mi danas. Analizom i koristenjem resursa kao sto su sunce, zracna strujanja, 
zemija, padaline i energija, te organiziranjem naseg zivotnog podrucja u zone za optimaino koristenje tih resursa, 
ponavljamo shemu iz prirode koja je metodom prirodne selekcije rodila biljke i zivotinje kakve danas postoje. 
One su optimaino prilagodene za podneblje i vrijeme u kojem zive. Svaka neprilagodenost se u prirodi rjesava 
istrebljenjem, od cega Ijudska vrsta nije izuzeta. U permakulturi se svaki otpad ponovo koristi, i problemi postaju 
rjesenja. Primjeri za to mogu biti gradnja 'earthship' pasivnih kuca koje se grade iz odbacenih limenki, staklenki, 
starih automobilskih guma, zemlje, drva i stakia, te koristenje kompostnog WC-a, gdje umjesto smrdljive mjesavine 
fekalija i urina nastaje organsko dusicno gnojivo za vocke. U permakulturnom imanju svi se zivotno potrebni 
proizvodi nastoje dobivati unutar imanja, te nastaju i viskovi, kako u remineralizaciji 
i stvaranju tia (koji upijaju visak CO^ koji se stvara) tako i u hrani i proizvodima koji 
se mogu plasirati na lokaino trziste putem alternativnih ekonomskih modela kao 
sto je LETS (Local Exchange Trading System). Stable u permakulturi sluzi kao 
primjer multifunkcionalnosti i samoodrzivosti koje svaki dio permakulturnog imanja 
nastoji imati. Stable nudi zaklon zivotinjama, daje hranu, upija CO^, stvara kisik, otpali 
listovi stvaraju humus koji mu opet sluzi za hranu, upija i filtrira vodu, stvara povoljnu 
mikroklimu, daje ogrjev... 



U prirodi ne postoje Vakuum' i monokulture, pa se tako u permakulturi kod sadnje 

i sjetve primjenjuje nacelo 'neogoljavanja' tIa, jer se u tlu uspostavija ravnoteza 

kroz bioraznolikost. Sva su potencijalna podrucja iskoristena za proizvodnju hrane 

ili drugih potrebnih proizvoda. Krovovi zgrada i balkoni u gradovima su takva 

potencijalna mjesta gdje organski uzgoj moze imati itekako velik udio u opskrbi grada. 

Permakultura ima pravilo 'nista ne radi sam'. Danasnje zajednice premalo koriste 

moc koju imaju kao pojedinci i pojedinke koji imaju zajednicke ciljeve (organska 

lokalna opskrba hranom, jacanje lokalnog poduzetnistva, cist okolis). Zajednickim 

aktivnostima, kao sto su zajednicko kompostiranje, kampanje za biciklisticke staze, 

zajednicki organski vrtovi, zajednicko koristenje alata i strojeva te druge aktivnosti (npr. udruzivanje u zadruge), 

javija se komunikacija medu Ijudima i voija da se pomogne i upoznaje, te se spontano javljaju rjesenja za naizgled 

nerjesive probleme otudivanja mladih, ovisnosti i nezaposlenosti. Kao sto su u stablu funkcije povezane, tako 

permakulturna cjelina predstavija mnogo vece od samog zbroja pojedinacnih aktivnosti i dijelova. Moramo 

postati svjesni svoje uloge u zivotnom ciklusu, prepoznati svoje stvarne potrebe i polako uspostavljati izgubljenu 

ravnotezu, koja nece pruziti zadovoljstvo, kao nakon kupnje novog automobila, koje nestaje nakon tjedan ili dva. 




40 [veno] proljece 2006. 



PERMAKULTURA 



vec ce to biti unutarnje zadovoljstvo koje ce rasti svakom zasadenom trajnicom i svakim osmijehom djeteta. 

'Permanentna agrikultura' su mama i tata rijeci 'permakultura', sto je zapravo izvorno bila zamisao permakulture 

no i BILL I DAVID danas shvacaju da su sezdesetih godina 20. stoljeca 

zapravo zasijali sjeme permanentne kulture koja svoje temelje ima na 

stvarnim Ijudskim potrebama specificnim za svaku sredinu. Povezanost 

izmedu pojedinih permakulturnih imanja jos je uvijek preslaba, pogotovo 

u balkanskim zemljama gdje je permakultura pocela kapati oko 1990. 

Razlozi tome su razna tumacenja svrhe permakulture i suskava 

vrijednost tecajeva, gdje teorija gazi praksu. Permakultura se moze 

implementirati u bilo koju zajednicu, pogotovo iznutra kroz pojedince I 

pojedinke, sto je I bit permakulture, vlastitom primjenom I besplatnim 

sirenjem znanja I iskustva stvarati samoodrzive 'uradi sam' zajednice. 

Mnoge Internet stranice sadrze prakticne 
savjete kao npr. kod gradnje recikliranim 
materijalima, gdje u nekoliko mjeseci 
moze nastati kuca koju zimi treba samo 
dogrijavati. U takvim kucama kumuliran 
je rad misica I nema skupih materijala 
koji uz to jos stete okolisu, zbog kojih 
bismo trebali uzimati pozajmice I kredite, 

sto bi nas ucinilo 'robovima'. Suvremena znanstvena dostignuca ne iskljucuju 
se na permakulturnim imanjima, no prije svega se razmatra uklapanje u nacela 
permakulture I analizira omjer cijene, efikasnosti, svrsishodnosti, mogucnost 
visestranog koristenja, dugovjecnost, mogucnost recikliranja/razgradnje nakon kraja 
zivotnog vijeka, te materijali I njihov nestetan nastanak I potrosnja energije kod 
koristenja, kako za rad tako i za odrzavanje. Permakulturasi se gnusaju proizvoda na 
koje je utroseno na milijune dolara za agresivan psiho-teror marketing koji nam fino 
upakirava proizvod na kojem bi zapravo trebala biti mrtvacka glava. Permakultura 
stvara kriticko drustvo koje je svjesno proslosti, sadasnjosti, buducnosti i prirodnih 
ciklusa koji se dogadaju unutar njih. 




BILL I DAVID 

Nisu, kao sto ste mozda pomislili u 
skladu s tematikom broja, homoseksualni 
par, nego tvorci univerzalnog sustava 
permakulture. Austraici, dr. Bill Mollison i 
njegov mladi suradnik David Holmgreen 
smislili su sustav odrzive poljoprivrede, tj. 
permanentne agrikulture jos davne 1978., 
u vrijeme dok je John Travolta skakutao 
oko Olivie Newton-John, a Superman 
tukao Genea Hackmana. Te godine azilant 
Roman Polanski bjezi u Ameriku zbog 
toga sto je optuzen za seks s 13-godisnjom 
djevojcicom, Larry Flynt biva nastrijeljen 
i paraliziran, strip Garfield debutira u 
novinama, Josip Broz Tito proglasen je 
dozivotnim predsjednikom SFRJ, Karol 
Wojtyla postaje papa Ivan Pavao II. 



Nije potrebno pisati o drugim pozitivnim nuspojavama permakulture, pogotovo na Ijudsko zdravlje, zdravlje nase 
kulture i Zemlje. Sve sto treba uciniti jest odrezati zice i pobjeci od prividne sigurnosti kapitalizma i konzumerizma. 
Nasa moc je u nasoj kreativnosti i nasoj svjesnosti. 



Kazem li ja to da je drukciji svijet moguc? Drukciji svijet je OK. Permakultura je OK. To je osjecaj iznutra. 
PERMAKULTURA proljoce 2006. [veno] 41 



00000000 
000000 0000 
000 0000000000000000 
00 000000 0000 

00000 00000000000000000 
00000 0000 



00 



0000 
0000 



00 



0000 000000000 
00000 0000 000 

0000 00000000 000 
000000000000000 0000 00 

000 0000 00 

1 00 0000 00 



00 0000 
00 00000 
00 000 00 
00 00000 
00 0000 
000000 00 00 
0000 000000 000 
00 00000 0000 
00 000000000000000 
00 00000000000 
00 00000000 
00 000 
000 
00000000 



0000 00 

00000 00000 0000 00000 
000 000 00 000 

000 00000000000 00000000000000 00 
00 0000000000000000 00 0000000 00 
00 0000000000000000000 00 0000000 00 
00 00000000000000000000 00 00000000000 
00 000000000000 00000 000 000000000 00 
00000 000000 0000 00 

000000 000 000 00 00 
00 000 00 000 000 00 
000 000000 00 
00 00 

000000000 00 0000000 
00 000 0000 

00 000 0000 0000 
00 00 

00 0000000 

00 00000 



000 
00 000 
0000 
00 0000 
00 000 
00 000 
0000 
00 0000 
000 000 00000 
00000 00000 
0000000000000 



00 


00 
00 
00 
00 



00 
00 



preveo: Stjepan Mikec 
izvor: http://www.gnu.org/ 



00 
00 
000 



00 00 
00 00 



00000000000 00 
0000000 00 
000 000 
00000 
00 
00 
00 



000000000 000 0000000 
000 00 00 0000 000000 

00000000 000 000 000 00 

00 0000 00 000 000000 00 00 
0000000 00 00 00 00 00 

00 00 00 000 

00 000 00 00000 

00 00 000 00 

00 0000 00 00 

000 000 00000000000 

00 00 0000000000 

00 00 

00 00000 01 

00 0000 00000000000000 

00 00 00 00 00 



00 
000 
00 



00 000 00 
00 00000 
000 00 

00 0000 
000 000 
0000 



00 
000 
00000 
000000 

00000000 
00 00000000000000000 
0000000 00000 




42 [veno] proljece 2006. 



Zasto je "Slobodni softver" 
boiji od "Otvorenog 
izvornog koda" 

lako bi slobodni softver pruzao iste 
slobode i pod bilo kojim drugim 
nazivom, postoji velika razlika u tome 
koji nazivcemo koristiti: razlicite rijeci 
izrazavaju razlicite ideje. 
Godine 1998., neki Ijudi iz zajednice 
slobodnog softvera su poceli koristiti 
izraz "softver otvorenog izvornog 
koda" (http://www.opensource.org/) 
umjesto izraza "slobodni softver" 
(http://www.gnu.org/philosophy/free- 
sw.html) da bi opisali ono sto rade. 
Izraz "otvoreni izvorni kod" je ubrzo 
poistovijecen i s drugacijim pristupom, drugacijom filozofijom, 
drugacijim sustavom vrijednosti, pa cak i drugacijim kriterijem za 
to koje su licence prihvatljive. Pokret za slobodni softver i Pokret 
za otvoreni izvorni kod su danas odvojeni pokreti (http://www. 
gnu.org/philosophy/free-software-for-freedom. htm l#relationship) 
s razlicitim gledistima i ciljevima, iako mozemo suradivati i 
suradujemo na nekim konkretnim projektima. 

MOVE MEDIJSKE KULTURE 



Fundamentalna razlika 
izmedu ova dva pokreta 
lezi u njihovim sustavima 
vrijednosti, njihovim 
pogledima na svijet. Za 
Pokret otvorenog izvornog 
kodaje pitanjetreba li 
softver biti otvorenog 
izvornog koda pitanje 
prakse, a ne etike. Kao sto 
je netko rekao: "Otvoreni 
izvorni kod je metodologija izgradnje, a slobodni softver je 
drustveni pokret." Pokret za otvoreni izvorni kod vidi neslobodni 
softver kao prihvatljivo rjesenje. Pokret za slobodni softver vidi 
neslobodni softver kao drustveni problem a slobodni softver kao 
rjesenje. 

Odnos izmedu Pokreta za slobodni softver i 
Pokreta za otvoreni izvorni kod 

Pokret za slobodni softver i Pokret za otvoreni izvorni kod su kao 
dvije politicke frakcije u okviru zajednice slobodnog softvera. 
Radikalne grupe iz sezdesetih su razvile reputaciju frakcionastva: 
organizacija bi se dijelila zbog neslaganja u detaljima strategije, 

a onda bi frakcije smatrale 
jedna drugu neprijateljem. 
Takva je barem predodzba 
koju Ijudi imaju o njima, bez 
obziraje li tocna ili nije. 
Odnos izmedu Pokreta za 
slobodni softver i Pokreta 
za otvoreni izvorni kod je 
upravo suprotnost tome. 
Mi se ne slazemo oko 
osnovnih principa, ali se 
manje ili vise slazemo 
oko prakticnih preporuka. 

NOVE MEDIJSKE KULTURE 



Dakle, mozemo suradivati i stvarno 
to i cinimo na mnogim konkretnim 
projektima. Ne smatramo Pokret za 
otvoreni izvorni kod neprijateljem. 
Neprijatelj je vlasnicki softver (http:// 
www.gnu.org/philosophy/categories. 
html#ProprietarySoftware). 
Nismo protiv Pokreta za otvoreni 
izvorni kod, ali ne zelimo da nas 
stavljaju u isti kos s njima. Dajemo na 
znanje da su oni doprinijeli 
nasoj zajednici, ali smo 
mi tu zajednicu stvorili, i 
zelimo da Ijudi to znaju. 
Zelimo da Ijudi povezuju 
nasa dostignuca s nasim 
sustavom vrijednosti i 
nasom filozofijom, a ne s 
njihovom. Zelimo da nas 
Ijudi cuju, a ne da budemo 
neopazeni iza grupe s 
drugacijim pogledima na 
stvari. Da bismo razuvjerili 
Ijude u misljenju da smo 
dio Pokreta za otvoreni izvorni kod, 
u svakoj prilici se trudimo ne koristiti 
rijec "otvoreno" za opis slobodnog 
softvera, ili rijec suprotnog znacenja 
"zatvoreno" kada govorimo o 
neslobodnom softveru. 
Stoga vas molimo da spomenete 
Pokret za slobodni softver kada 
govorite o nasem radu i softveru koji 
smo razvili - npr. operativni sustav 
GNU/Linux (http://www.gnu.org/gnu/ 
linux-and-gnu.html). 

proljece 2006. [veno] 43 



Usporedba dvaju izraza 

Nastavak ovog clanka usporeduje izraze "slobodni softver" i "otvoreni 
izvorni kod". Pokazuje zasto izraz "otvoreni izvorni kod" ne rjesava 
nijedan problem, nego zapravo stvara neke probleme. 

Dvosmislenost 

Izraz "free softver" sadrzi u sebi problem dvosmislenost! (engleski "free" 
moze znaciti "slobodno" i "besplatno", pa se cesto i kod prevodenja 
koristi netocan izraz "besplatni softver" op. prev.): nezeljeno znacenje 
"softver koji mozete dobiti za nuitu cijenu" isto tako dobro odgovara izrazu 
kao i zeljeno znacenje "softver koji pruza korisniku odredene slobode". 
Pokusali smo rijesiti ovaj problem objavljujuci precizniju definiciju 
slobodnog softvera, ali to nije savrseno rjesenje; to ne moze potpuno 
eliminirati problem. Nedvosmislen ispravan izraz bi bio boiji ako ne bi 
sadrzavao druge probleme. 

Nazalost, sve alternative u engleskom jeziku sadrze svoje probleme. 
Razmatrali smo velik broj alternativa koje su nam Ijudi predlagali, ali 
nijedna nije toliko jasno tocna da bi prelazak na nju bio dobra ideja. 
Svaka predlozena zamjena izraza "free softver" sadrzi slican semanticki 
problem, ili jos gori - a tu spada "softver otvorenog izvornog koda". 
Sluzbena definicija "softvera otvorenog izvornog koda", koju je objavila 

Inicijativa za otvoreni izvorni kod, je vrlo bliska 
nasoj definiciji slobodnog softvera; medutim, u 
PRECIZNIJU DEFINICIJU noklm stvarima je popustljivija i oni su prihvatili neke 

Slobodni softver ukazuje na slobodu korisnika da pokrece, licence koje mi smatramo neprihvatljivo restriktivnim 

presnimava, distribuira, proucava, mijenja i poboljsava softver. p^g^^ korisnicima. Doduse, ocito znacenje izraza 
Jos odredenije, ukazuje na cetiri vrste sloboda za korisnika .^^^^^^^ otvorenog izvornog koda" je: "Mozete vidjeti 

^. . . ■. . . . «x izvorni kod". To je mnogo slabiji kriterij nego onaj 

Sloboda pokretanja programa u bilo koje svrhe (sloboda 0). , , , ^. ,,■-■,,, ^r. 

c., . . . . . ■ ■, ^u ■ * -■ slobodnog softvera; on ukljucuje slobodni softver, 

Sloboda proucavanja rada programa, i prilagodbe istog vasim i^ > j j 

potrebama (sloboda 1). ^'' ' Poluslobodne (http://www.gnu.org/philosophy/ 

Sloboda distribuiranja presnimaka, kako biste mogli pomoci categories.html#semi-freeSoftware) programe kao 

svomu bliznjemu (sloboda 2). sto su Xv, pa cak i neke vlasnicke programe (http:// 

Sloboda poboljsavanja programa i ustupanje vasih poboljsanja www.gnu.org/philosophy/categories.html#Proprietar 

javnosti za blagodat cijele zajednice (sloboda 3). ySoftware), ukljucujuci Qt pod njegovom prvobitnom 

(preuzeto s http://www.gnu.org/philosophy/free-sw.html) licencom (prije QPL). 

44 [veno] proljece 2006. move medijske kulture 




To ocito znacenje izraza "otvoreni izvorni kod" nije 
ono koje su zamislili njegovi zagovornici. Rezultat je 
da vecina Ijudi pogresno shvaca sto ti zagovornici 
zagovaraju. Evo kako je pisac Neal Stephenson 
definirao "otvoreni izvorni kod": Linuksje softver 
"otvorenog izvornog koda", sto prosto znaci da svatko 
moze dobiti kopije datoteka s njegovim izvornim 
kodom. 

Ne mislim da je on namjerno htio opovrgnuti ili 
osporiti "sluzbenu" definiciju. JVIisiim da je on samo 
primijenio pravila engleskog jezika kako bi dosao 
do znacenja ovog izraza. Drzava Kanzas je objavila 
slicnu definiciju: 

Koristiti softver otvorenog izvornog koda (OSS). 
OSSje softver cijije izvorni kod bespiatno ijavno 
dostupan, iako se pojedinacni ugovori o licenciranju 
razlikuju u tome sto dozvoijavaju da se s kodom radi. 
Naravno, Ijudi koji zastupaju "otvoreni izvorni kod" su pokusali ovo rijesiti objavljivanjem precizne definicije tog 
izraza, bas kao sto smo i mi uradili za "slobodni softver". 

Ali objasnjenje izraza "free softver" je jednostavno - osoba koja je shvatila misao "sloboda govora, a ne 
bespiatno pivo" ("free speech, not free beer") nece ponovno pogrijesiti. Za izraz "otvoreni izvorni kod" ne 
postoji tako jezgrovit nacin da se objasni sluzbeno znacenje i jasno pokaze zasto je neposredna definicija 
pogresna. 

Strah od slobode 

Glavni argument za izraz "softver otvorenog izvornog 
koda" je taj da se zbog izraza "slobodni softver" 
neki Ijudi osjecaju nelagodno. To je tocno: pricati 
slobodi, etickim pitanjima, o odgovornosti koja 
prati pogodnost, trazi od Ijudi da razmisljaju o 
stvarima koje bi radije ignorirali. To moze uzrokovati 
nezadovoljstvo i zbog toga neki Ijudi mogu odbaciti 
tu ideju. Ali ne bi bilo bolje za drustvo ukoliko bismo 
prestali govoriti o tim stvarima. 
Prije vise godina, razvijateiji slobodnog softvera su 
primijetili tu reakciju neugodnosti, pa su neki od njih 
poceli traziti nacin da se ona izbjegne. Smatrali su da 



NOVE MEDIJSKE KULTURE 



proljece 2006. [veno] 45 



ce, ako sute o etici i slobodi, a pricaju samo o neposrednim prakticnim koristima nekih slobodnih programa, moci 
"prodati" softver efikasnije nekim korisnicima, a narocito poduzecima. Izraz "otvoreni izvorni kod" je ponuden kao 
nacin da se to vise istakne - nacin da se bude "prihvatljiviji poduzecima". U toj odiuci su korijeni gledista i sustava 
vrijednosti Pokreta za otvoreni izvorni kod. 

Takav pristup se pokazao efektnim za ono za sto je zamisljen. Danas mnogi prelaze na slobodni softver iz cisto 
prakticnih razloga. To je dobro, ali to nije sve sto trebamo postici! Privlacenje korisnika da koriste slobodni softver 
nije cijeli posao, vec samo prvi korak. 

Prije ili kasnije ce ti korisnici biti pozvani da ponovno prijedu na vlasnicki softver zbog neke prakticne prednosti. 

Bezbroj tvrtki trazi nacin da ponudi takva iskusenja, i zasto bi korisnici to odbijali? Jedino ako su naucili cijeniti 

slobodu koju im pruza slobodni softver, samo radi 
- - ^ **^ ^ - toga. Na nama je da sirimo tu ideju - a da bismo 

to cinili, moramo pricati o slobodi. Odredena 
kolicina "sutljivog" pristupa poduzecima moze biti 
korisna za zajednicu, ali moramo i puno govoriti o 
slobodi. 

Danas imamo dosta "sutljivog" pristupa, ali 
nedovoljno govorimo o slobodi. Vecina Ijudi koji 
se bave slobodnim softverom malo spominju 
slobodu - obicno zato jer pokusavaju biti 
"prihvatljiviji poduzecima". Distributeri softvera 
su tome posebno skloni. Neke distribucije GNU/ 
Linux (http://www.gnu.org/gnu/linux-and-gnu. 
html) operativnog sustava dodaju vlasnicke 
pakete osnovnom slobodnom sustavu, i poticu 
korisnike da to smatraju prednoscu, prije negoli 
udaljavanjem od slobode. 
Posustajemo pred navalom korisnika slobodnog 
softvera, ne mozemo poducavati o slobodi i nasoj 
zajednici tom brzinom kojom joj se Ijudi pridruzuju. 

Iz tog razloga, neslobodni softver (sto je Qt bio kada je postao popularan) i djelomicno slobodne distribucije 

operativnog sustava nalaze tako plodno tlo. Bila bi greska ako bismo sada prestali koristiti rijec "sloboda"; 

naprotiv, o slobodi trebamo govoriti vise, a ne manje. 

Ukoliko oni koji koriste izraz "otvoreni izvorni kod" privuku vise korisnika u nasu zajednicu, to je doprinos, ali 

cemo onda mi ostali morati uloziti veci napor da tim korisnicima skrenemo paznju na pitanje slobode. Moramo 

reci: "To je slobodni softver i on vam pruza slobodu!", cesce i glasnije nego ikad. 

46 [veno] proljece 2006. move medijske kulture 




Ima li koristi od zastitnog znaka? 

Zagovornici "softvera otvorenog izvornog koda" pokusali su registrirati zastitni znak, 
pravdajuci se da bi im to omogucilo sprijeciti ziouporabu. Ta inicijativa je kasnije 
odbacena jer je izraz previse opisan da bi mogao postati zastitni znak; tako je pravni 
status "otvorenog izvornog koda" isti kao i onaj "slobodnog softvera": ne postoje 
pravna ogranicenja njegove uporabe. Cuo sam da mnoge tvrtke nazivaju softverske 
pakete "otvorenim izvornim kodom" cak iako se nisu uklapali u sluzbenu definiciju; 

osobno sam se upoznao s nekim slucajevima. 

Ali, bi li uporaba izraza koji je zastitni znak 

ucinila veliku razliku? Ne nuzno. 

Tvrtke su izdavale i priopcenja koja daju 

dojam da je program "softver otvorenog 

izvornog koda" bez da su to eksplicitno 

rekle. Na primjer, jedno priopcenje IBIVI-a, 

programu koji se ne uklapa u sluzbenu 

definiciju, jeglasilo: 

Kao stoje uobicajeno u zajednici otvorenog 

izvornog koda, korisnici tehnologije ... ce biti u 

mogucnosti suradivati s IBM-om ... 
Time se zapravo nije reklo da je program "otvorenog izvornog koda", ali to mnogi 
citateiji nisu primijetili. (Ovdje trebam primijetiti da se IBM iskreno trudio da ucini 
ovaj program slobodnim softverom, i da je kasnije usvojio novu licencu koja ga cini 
slobodnim softverom i "otvorenim izvornim kodom"; ali u vrijeme kada je priopcenje 
objavljeno taj program nije bio ni jedno ni drugo.) 

A evo kako je tvrtka Cygnus Solutions, koja je nastala s namjerom 
da bude tvrtka slobodnog softvera, a potom se tako reci razgranala u 
vlasnicki softver, reklamirala neke proizvode vlasnickog softvera: 
Cygnus Solutions Je predvodnik na trzistu otvorenog izvornog koda i 
upravoje izdao dva proizvoda na GNU/Linux trziste. 
Za razliku od IBM-a, Cygnus nije pokusao ove pakete pretvoriti u slobodni 
softver, pa se oni nisu ni priblizili tome da to postanu. Ali Cygnus zapravo 
nije ni rekao da su ti paketi "softver otvorenog izvornog koda", oni su 
samo iskoristili taj izraz da nepazljive citatelje navedu da to pomisle. 
Ova zapazanja vode do zakljucka da zastitni znak ne bi istinski sprijecio 
zabunu koju stvara izraz "otvoreni izvorni kod". 

NOVE MEDiJSKE KULTURE proljece 2006. [veno] 47 



Krivo shvacanje(?) "otvorenog izvornog koda" 

Definicija otvorenog izvornog koda je dovoljno jasna, i sasvim je jasno da 
prosjecni neslobodni program ne spada u tu kategoriju. Dakle, pomislili 
biste da "poduzece otvorenog izvornog koda" oznacava poduzece ciji 
su proizvodi slobodni softver (ili blizu tome), zar ne? Nazalost, mnoga 
poduzeca pokusavaju tome dati drugacije znacenje. 

Na susretu na "Dan razvijateija otvorenog izvornog koda" u kolovozu 
1998., neki od pozvanih komercijalnih razvijateija su rekli da namjeravaju 
samo dio svojeg rada pretvoriti u slobodni softver (ili "otvoreni izvorni 
kod"). Njihovo poslovanje je usmjereno na razvoj vlasnickih dodataka 
(softvera ili uputstava (http://www.gnu.org/philosophy/free-doc.htm) 
koje prodaju korisnicima slobodnog softvera. Trazili su od nas da na to 
gledamo kao na legitimnu stvar, kao na dio nase zajednice, jer se dio 
novca donira razvoju slobodnog softvera. 

Ustvari, ta poduzeca traze povoljan pecat "otvorenog izvornog koda" 
za njihove vlasnicke proizvode - cak i ako oni nisu "otvorenog izvornog 
koda" - jer oni imaju neku povezanost sa slobodnim softverom ili zato 
sto isto poduzece odrzava i neki Slobodan softver. (Osnivac jedne tvrtke 
je cak vrlo otvoreno rekao da ce oni dodati onoliko njihovog rada u 
Slobodan paket koji odrzavaju, koliko ih zajednica podrzi.) 
Tokom godina, mnoga poduzeca su pridonijela razvoju slobodnog 
softvera. Neka od njih su uglavnom razvijala neslobodan softver, ali 
su razdvajala te dvije aktivnosti; stoga smo mogli ignorirati njihove 

neslobodne proizvode i raditi s njima na 
projektima slobodnog softvera. Na kraju 
smo im mogli iskreno zahvalili na njihovom 
doprinosu u slobodnom softveru, bez pricanja 
njihovim ostalim aktivnostima. 
Medutim, ne mozemo raditi na isti nacin s 
ovim novim poduzecima zato sto nam to oni 
ne dopustaju. Ova poduzeca aktivno pozivaju 
javnost da sve njihove aktivnosti stavi u isti 
kos; traze od nas da povoljno gledamo na 
njihov neslobodni softver, kao sto bismo gledali 
na pravi doprinos, iako to on nije. Predstavljaju 




48 [veno] proljece 2006. 



MOVE MEDIJSKE KULTURE 



se kao "poduzeca otvorenog izvornog koda", nadajuci 
se da cemo prema njima gajiti ugodne osjecaje i da 
cemo ih zbunjeno primjenjivati. 
Ovakvo manipulacijsko postupanje ne bi bilo nista 
manje stetno da je cinjeno koristenjem izraza 
"slobodni softver". Ali poduzeca, kako se cini, ne 
koriste izraz "slobodni softver" u tu svrhu; mozda 
im se cini neprikladnim zbog njegove povezanosti 
s idealizmom. Izraz "otvoreni izvorni kod" je otvorio 
vrata tome. 

Na sajmu krajem 1998., posvecenom operativnom 
sustavu cesto nazivanom "Linux" (http://www.gnu. 
org/gnu/linux-and-gnu.html), istaknuti govornik je 
bio rukovoditelj poznate softverske tvrtke. Vjerojatno 
je dobio poziv na osnovu odiuke njegove tvrtke da 
"podrzi" taj sustav. Nazalost, njihov oblik "podrske" se 
sastojao od objavljivanja neslobodnog softvera koji 
radi s tim sustavom - drugim rijecima: od koristenja 
nase zajednice kao trzista, ali bez svojeg doprinosa. 



Rekao je: "Ni u kojem slucaju necemo nas proizvod 
pretvoriti u proizvod otvorenog izvornog koda, ali 
cemo ga mozda pretvoriti u proizvod 'internog' 
otvorenog izvornog koda. Ukoliko dozvolimo nasem 
osoblju podrske korisnicima da imaju uvid u izvorni 
kod, oni bi mogli ispravljati greske za korisnike, i 
mogli bismo osigurati boiji proizvod i bolju usiugu". 
(Ovo nije doslovni citat, buduci da nisam zapisao 
njegove tocne rijeci, ali pogada bit.) 
Slusatelji su mi poslije govorili: "On jednostavno 
ne shvaca bit". Da li je stvarno tako? Koju bit nije 
shvatio? 

Nije promasio bit Pokreta za otvoreni izvorni kod. 
Taj pokret ne govori da korisnicima treba osigurati 
slobodu, vec samo da treba dozvoliti vecem broju 
Ijudi da imaju uvid u izvorni kod i pomognu njegovom 
brzem i boljem razvoju. Rukovoditelj je tu bit skroz 
shvatio; samo, nespreman da taj pristup u potpunosti 
sprovede, dakle da ukljuci i korisnike, on ju je 
primijenio parcijaino, u okviru tvrtke. 
Bit koju je promasio je ona, za koju "otvoreni izvorni 
kod" nije projektiran da je potice: bit da korisnici 
zasluzuju slobodu. 



Copyright© 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 

2002, 2003, 2004 Free Software Foundation, Inc., 

51 Franklin St - Fifth Floor, Boston, MA 021 10, 

USA 

Dozvoljeno je doslovno umnazanje i distribucija 

ovog cjelovitog clanka na bilo kojem mediju, bez 

nadoknade, uz uvjet da je sacuvana ova obavijest. 



Sirenje ideje slobode je veliki posao - treba vasu 
pomoc. Zato se drzimo izraza "slobodni softver" u 
GNU projektu, tako da mozemo pomoci u izvrsenju 
tog posla. Ako mislite da su sloboda i zajednica vazni 
sami po sebi - ne samo zbog pogodnosti koje nose 
- molimo vas da nam se pridruzite u koristenju izraza 
"slobodni softver". 



NOVE MEDIJSKE KULTURE 



proljece 2006. [veno] 49 



razgovarao: Igor Baksa 




Dr. Aleksandar Stulhofer 
izvanredni je profesor 
sociologije na Filozofskom 
fakultetu u Zagrebu, gdje 
predaje sociologiju spolnosti. 
Objavio je niz strucnih i 
znanstvenih radova iz 
podrucja Ijudske spolnosti, od kojih je u posljednje 
vrijeme u Hrvatskom tisku, sasvim ocekivano, 
najaktualniji onaj o duzini i sirini penisa kao 
faktoru zenina zadovoljstva. Osim problematike 
seksualnog zdravija, bavi se i pitanjima seksualne 
edukacije mladih, glazbom i padobranskim 
jedrenjem. Upitali smo ga o nekim drustvenim 
fenomenima vezanim uz homoseksualnost. 



Dd]©5ii [h)@[nra@g(i[!^tyiil[rD(g © 





DO 




Jesmo li svi u odredenom postotku homoseksuaini i postoji li tu poveznica s masturbacijom kao 
cinom voljenja vlastitog tijela? 

Najvjerojatnije nismo. Premda su Ijudska bica u odredenoj mjeri fleksibilna kada je rijec o erotskim 
preferencijama, pa cak i seksualnoj orijentaciji - zene, cini se, vise nego muskarci - dosadasnja istrazivanja 
ukazuju na razmjernu stabilnost seksualne orijentacije, kako heteroseksualne tako sve vise i homoseksualne. 
Na sto se pritom misli? Prvenstveno na to da vecina heteroseksualnih osoba ima seksualna iskustva 
iskljucivo s osobama suprotnog spola, odnosno da sve vise homoseksualnih osoba ima seks iskljucivo s 
osobama istoga spola. Potonje je posljedica vece tolerancije prema homoseksualnosti, odnosno manjeg 
drustvenog pritiska, koji je nekad tjerao homoseksualne muskarce na skrivanje iza fasade braka i „normalne" 
obitelji. Masturbacija s time nema veze. Ona je poglavito nacin dolazenja do uzitka, a tek sekundarno izraz 
afekcija prema vlastitome tijelu. O masturbaciji kao samo-ljubavi eventuaino bi se moglo govoriti u nekim 
slucajevima transvestizma ili cak transseksualnosti. 



50 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



Jesu li napori da se pronade gay-gen zapravo tendencije 
skidanja tereta odgovornosti za vlastiti izbor s pojedinca i 
pokusaji trazenja svojevrsnih opravdanja pojedinca pred 
netolerantnim drustvom? 

Sigurno je da za neke traganje za bioloskim uzrocima 
homoseksualnosti ukljucuje i vjeru da ce takvi dokazi dovesti 
do veceg prihvacanja homoseksualnih osoba i smanjivanja 
diskriminacije. Po mom sudu, to je posve opravdana nada. Neka 
istrazivanja pokazuju da su Ijudi skloniji prihvatiti homoseksualnost 
ako vjeruju da ona nema nista sa slobodnim izborom. Naravno, 
time ne zelim reci da je motivacija znanstvenika koji se bave 
takvim istrazivanjima primarno politicka, odnosno aktivisticka. S 
vremenom je prikupljeno dovoljno indicija za tezu da seksualna 
orijentacija itekako ima veze s biologijom, da se interes za 
spomenutim istrazivanjima cini posve razumljivim i posve 
znanstveno legitimnim. Naravno, ima i onih koji smatraju da je 
potpuno nevazno je li homoseksualnost pitanje izbora ili biologije, 
odnosno da to ne smije utjecati na nacin na koji drustvo tretira 
homoseksualne osobe. Posve se slazem s tim argumentom, 
no drzim da je iz znanstvene perspektive uvijek vazno saznati i 
odgovor na pitanje o uzrocima. 

Znamo da su neki od najvecih antickih filozofa iznikli iz 
kulture koja je, recimo to tako - izmislila pederastiju. Grci 
su obozavali kult Ijepote muskog tijela i duha. S druge 
strane, zene su bile diskriminirane. Koliko se to odrazava 
na danasnje zapadno drustvo (posebice na danasnji kult 
djecacke i anoreksicne Ijepote)? 
Ne mislim da danasnje, tzv. zapadno drustvo ima ikakvih 
poveznica s antickim. Anticka Grcka je prica koja jos jedino zivi u 
knjigama. Izvan njih je nepostojeca, cak i u Grckoj. Anticke ideje 
seksualnosti i spolnim ulogama nemaju vise nikakve veze sa 
suvremenim drustvima liberalnog individualizma. U meduvremenu 
smo razvili kult Ijepote zenskoga tijela, koji je, povijesno gledano, 
cesto bio izvorom eksploatacije i nasiija nad zenama. Cinjenica 
da se u posljednje vrijeme mediji igraju s kultom androginosti. 



koji je, po mom sudu, jos uvijek 
sekundaran u odnosu na prezentacije 
standardnog kulta zenske Ijepote (usp. 




fenomen Severine), nije vezan ni uz 
kakav „revival" homoseksualnosti, 
vec uz postmodernu tendenciju igre 
sa stereotipnim simbolima i klasicnim 
opozicijama (musko-zensko). Rijec 
je fenomenu koji je motiviran vise 
intelektuaino, nego erotski. 
Kako objasnjavate radikalno- 
desnicarske reakcije na gay parade u 
Zagrebu? Koliko je to pitanje politike, 
a koliko nacionalnosti (je li ideja 
hrvatstva homofobna)? 
Desnicari, osobito oni radikaini 
(nasiini), napadaju sve sto je drukcije 
i sto „ugrozava" njihovu mitsku sliku 
tradicionalne nacionalne zajednice. 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 51 




To je, dakle, i politicko i nacionalisticko pitanje, 
no prilicno univerzaino, odnosno nesto sto nije 
ograniceno iskljucivo na jednu ili skupinu zemalja. 
Naravno, koliko ce takvo nasilnistvo biti prisutno 
u drustvu, ovisi o konkretnim politickim prilikama 
(ukljucujuci i utjecaj nacionalistickih ideja na 
dnevnu politiku) i razini civiliziranosti, odnosno 
obrazovnom profilu zemlje. U torn smislu, 
homofobija postoji u svakoj zemlji, najcesce medu 
tradicionalnijim i slabije obrazovanim slojevima. 
Sto se tice odnosa izmedu nacionalizma i 
homofobije, svaki nacionalizam istice ratnicke 
mitove i tradicionainu, patrijarhainu, muskost koju 
ne-heteroseksualnost potkopava. 

Koliko su drustveni i politicki sistemi kroz 
povijest prigrljivali ili odbijali ideju jednakosti 
spolova i kako se to odrazavalo na drustveni 
stav o homoseksualizmu? Je li istospolna 
Ijubav bila konstantno oznacena devijantnom, 
bez obzira na drustvene i politicke sisteme? 
Ovo je vrlo slozeno pitanje, na koje je nemoguce 



kratko odgovoriti. Tijekom povijesti, stav prema ne- 
heteroseksualnosti se donekle mijenjao, najcesce u 
rasponu od otvorenog progona do „zatvaranja ociju" 
kako se ne bi vidjelo nesto neprihvatljivo. Te su razlike 
prisutne kako u zapadnoj, tako i u drugim kulturama 
(primjerice, arapskim). U nekim povijesnim razdobljima, 
neke su ne-zapadne kulture imale razmjerno tolerantan 
stav prema homoseksualnosti (usp. Japan), no u tim 
je kulturama cesto postojalo i drukcije tumacenje i 
razumijevanje homoseksualnosti od naseg danasnjeg. 
IDEJA HOMOSEKSUALNE osoBE (za razliku od ranijeg 
prepoznavanja homoseksualnog cina /tzv. sodomije/) 
pojavila se, cini se, tek u XIX. stoljecu. Takoder, ono sto 
se toleriralo u jednoj klasi (najcesce visokoj, poput tzv. 
dvorske kulture) nije nuzno bilo dopusteno i u drugim 
klasama. U svakom slucaju, povijest razlicitih kultura 
pruza vrlo kompleksnu i dinamicku sliku odnosa prema 
ne-heteroseksualnosti. Do te mjere saroliku da se u 
nekim plemenskim drustvima koja su izrazito njegovala 
ratnicki status i patrijarhainu obitelj pojavljuje ritualna 
homoseksualnost, kao dio ratnicke socijalizacije djecaka 
i mladica. 



52 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



IDEJA HOMOSEKSUALNE OSOBE 

Termin "homoseksualan" prvi put 
se spominje 1869. u njemackom 
pamfletu "143 des Preussischen 
Strafgesetzbuchs und seine 
Aufrechterhaltung als 152 des 
Entwurfs eines Strafgesetzbuchs 
fur den Norddeutschen Bund" koji 
je napisao Karl-Maria Kertebeny. 
Radi se o zakonskoj regulativi 
sodomije u Pruskoj. Godinu dana 
ranije, Kertebeny je upotrijebio istu 
slozenicu u pismu Karlu Heinrichu 
Ulrichsu. Termin "homoseksualan" 
populariziran je 1906. zahvaljujuci 
velikoj njemackoj Harden-Eulenburg 
aferi. Maximillian Harden otkrio 
je javnosti homoseksuainu vezu 
izmedu Filipa, princa Eulenburg- 
Hertefelda i generala Kuno Graf von 
Moltkea. Lancem optuzbi i iznosenja 
privatnog rubija u javnost uskoro je 
oko Gara otkriven cijeli krug muskih 
homoseksualnih veza. 



Moze li se u modelu homoseksualizma, koji je lisen 
reproduktivnog smisia postojanja, pronaci neki "visi cilj"? Stvara 
li priroda homoseksualce kako bi se oni pobrinuli za kvalitetu, 
naustrb kvantitete, razvoja Ijudske vrste? 

To je jedna od ranih, sociobiologijskih, pretpostavki koja je iznesena s 
ciljenn tunnacenja opstojnosti honnoseksualnosti u izrazito reprodukcijski 
bazdarenonn svijetu prirodne evolucije. Danas bi bilo jako tesko naci 
nekoga tko bi ozbiljno zastupao tu tezu u znanstveninn raspravanna. 

U kojoj je mjeri tolerancija javnosti prema deklariranoj 
liomoseksualnosti osoba koje sudjeluju u javnom zivotu dokaz 
visokog evolucijskog stupnja u nekoj (uzoj ili siroj) zajednici, a u 
kojoj je mjeri rijec samo o trendu? 

To je tesko reci. Veci dio kulture jest slijedenje trendova, odnosno 
tenneiji se na drustvenonn oponasanju. U tonn nenna niceg sto bi 
bilo nuzno lose. Oponasanje inna i edukacijsku ulogu. To je jedan 
od nacina na koji ucinno, kao djeca i kao drustva. Misljenja sann da 
je trend tolerantnijeg odnosa prenna honnoseksualninn osobanna 
posljedica nekoliko povezanih cinnbenika: rastuce pernnisivnosti 
prenna seksualnosti uopce (ukljucujuci i seksuaino eksperinnentiranje), 
snnanjivanja utjecaja religije i tradicionalnih vrijednosti i, ne nnanje 
vazno, rasta broja visokoobrazovanih gracJana u suvrenneninn 
drustvinna. 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 53 



Get r sk ce Fr^ 



r 



Uvodna napomena 

Govor geniju zakasnjeli je govor. Ako koga treba 
upitati za ono sto genij jest, to je njegovo djelo. Tako 
genij progovara sebe. Sve ostalo je sekundarno, 
razumije se; ovdje nema mjesta pretencioznosti. Ali 
vaija ponoviti: skica od par boja i nekoliko crta nije 
dovoljna da predoci sliku koju ima za predlozak. 
Izdvajati ono sto nazivamo «bitninn crtama» iz te 
cjelokupnosti, potpuno je promaseno: bitno je djelo, 
sto ce reci - licnost. Ali mi svejednako predocujemo 
skicu, nekoliko crta izdvojenih ad hoc naustrb 
cjelokupnosti prebogate slike. Ovaj paradoks tako 
odreduje namjenu i namjeru ovog prikaza. 
Stoga neka ovaj komentar prikaza koji slijedi, 
iako nezahvalan, posluzi barem kao svojevrsno 
objasnjenje istog. Njegova svrha je podsjetiti na 
Friedricha Nietzschea. Neka sam prikaz bude poticaj 
na suocavanje s cjelinom djela, barem u onog zednog 
covjeka, kojemu nekoliko kapi vode pobudi zelju da 
se uputi prema jezeru. Odgovori se nalaze tamo. 
Pa ako i sami odgovori pobude jos vise pitanja, tim 
bolje - jer produbljujuci pitanje postajemo dostojniji 
odgovora. 

Eto razloga iz kojeg se nadam da ce ono sto slijedi u 
Ijudima izazvati dojam nedostatnosti. 



Bio/bibliografija 

Friedrich Wilhelm Nietzsche rodio se 15. listopada 
1844. u Rockenu kod Lutzena. Njegovotac, Karl 
Ludwig Nietzsche, bijase luteranski pastor, nakon cije 
smrti petogodisnji Friedrich ostaje u drustvu samih 
zena: majke Franciske, sestre Elizabete i dvije tetke. 
Godine 1850. obitelj sell u Naumburg. 
Friedrich u dobi od cetrnaest godina dobiva stipendiju i 
upisuje cuvenu gimnaziju Pforta kraj Naumburga. Bijase 
odiican iz svih predmeta osim iz matematike, koju je 
smatrao «suvise razumnom» i «dosadnom» znanoscu. 
Godine 1860. osniva s prijateljima knjizevno i glazbeno 
drustvo Germania. Nakon zavrsene gimnazije nastavija 
studij klasicne filologije i teologije na sveucilistu u 
Bonnu. Nakon samo dva semestra odiucuje prekinuti sa 
studijem teologije. 

Svoj filozofski uzor Nietzsche nalazi u djelu Arthura 
Schopenhauera, koji svojim voluntarizmom i 
pesmizmom oponira Hegelovoj apsolut-idealistickoj 
filozofiji i Kantovoj filozofiji morala. 
1868. napusta studije radi obveze sluzenja vojnog 
roka. Sluzi u artiljerijskoj regimenti. Nakon pada s konja 
zadobiva tesku ozljedu prsnog kosa, sto je pocetak 
njegovih kasnijih zdravstvenih tegoba. Odusevljava 
se Wagnerovom glazbom, a nakon sto je i osobno 
upoznao samog skladateija nastavija prisno prijateljevati 
s njim i njegovom zenom Gosimom. 1869. imenovan 
je izvanrednim profesorom klasicne filologije u Baselu. 
Doktorsku disertaciju nije nikada niti dovrsio, a titula mu 
bijase priznata na temelju ranijih filologijskih radova. 
1 872. izlazi Rodenje tragedije iz duha glazbe, koje 



icha Nietzschea 



pise: Andrej Dominko 

NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 55 



polucuje odusevljene reakcije Wagnerova kruga, 
ali i osudu samog pisca kao «znanstveno mrtvog» 
iz akademskih krugova. Ovim drugima odgovara u 
Sumraku idola, gdje govori kako klasicna filologija uci 
kako da se postane vol. 

Komponira mnogo, o cemu se Franz Liszt povoljno 
izrazava. U razdoblju od 1873. do 1876. pise cetiri 
djela Nesuvremenih razmatranja. Takoder pise spis 
pod nazivom Filozofija u tragickom dobu Grka, koji za 
njegova zivota nece ugledati svjetio dana. Od 1876. 
do 1878. pise prvi dio djela Ljudsko, odvise Ijudsko, 
dok drugi dio dovrsava 1880, zapocinjuci sa Filozofom 
i njegovom sjenom. 1879. napusta mjesto predavaca 
na baselskom sveucilistu zbog teskog oboljenja, 
putuje Europom. Pise Zora (prevedeno i kao Osvif), 
napusta osobne i filozofske simpatije. 
Od 1881. do 1885. nastaju Vesele znanosti. Putuje 
na Siciliju i nesretno se zaijubljuje u Lou Salome. 
Najpoznatije djelo Takoje govorio Zaratustra nastaje 
u razdoblju od 1883. do 1885., a posljednji dio izdaje 
u privatnoj nakladi. Nakon Zaratustre nastaje S onu 
stranu dobra i zla. Ono malo znanaca koji ostaju uz 
njega napusta ga nakon Genealogije morala. Jedan 
od rijetkih koji ga podupiru, Georg Brandos, 1888. 
odrzava niz predavanja o Friedrichu Nietzscheu, 
koja, po Brandesovu svjedocanstvu Nietzscheu, 
zavrsavaju ovacijama. Nastaju Slucaj Wagner, 
Antikrist, Sumrak idola \ fcce /70a770 (autobiografija). 
Pise biljeske i nacrte za svoj najveci i ujedno nikad 
dovrseni spis Voija za mod, koji ce nakon njegove 
smrti sestra Elizabeta «podesiti» u svrhe nacisticke 
propagande, do besramnosti iskrivljavajuci njegov 
rukopis, krivitvoreci pisma. Pamflet je otkriven tek 
1958. godine zahvaljujuci Karlu Schlechti. 
Nietzsche u sijecnju 1889. u Torinu dozivljava dusevni 
slom od kojega se vise nikada nece oporaviti. 
Posljednje desetljece zivota provodi potpuno 



pomracena uma, kraj sestre Elizabete koju je oduvijek 
prezirao. Umire u Weimaru 25. kolovoza 1900., a 
neposredan uzrok smrti nije poznat. 

Prva crta skice: 

zivot kao istina, istina kao laz 

Nietzscheov koncept istine, onog zbiljskog, vec 
u samom svom pocetku skrece s puta kojim je 
krocila cjelokupna metafizicka tradicija prije njega. 
Platonisticka perspektiva, prisutna u svoj metafizici 
kroz povijest kao njena temeljna potka (platonizam 
i metafizika su, stovise, u Nietzschea pojmovi 
uporabljivani kao sinonimi), zbiljskim, odnosno 
istinitim, smatrala je bivstvovanje. Bivstvovanje 
kao temeljni (i jedini) karakter onog zbiljskog 
tako oznacava jedan stalan princip, vjecan svijet 
nepromjenjivih biti (supstancije), koji, za razliku od 
onog pojavnog, uvijek promjenjivog svijeta fenomena 
i mijene, bivanja, osigurava izvjesnu stalnost i 
petrificirano znacenje, svrhu, smisao onog bivajuceg, 
tj. promjene. Platonizam je tako istinu postavio 
izvan zivotnog procesa, punine zivota, lisavajuci je 
zivotnosti, uzimajuci tako istinitim kakav supstrat 
promjene u vidu idealnih biti, ideja, supstancije 
koji kao takav opstoji negdje u pozadini zivotnoga 
procesa, u kojem samome pak, medutim, svaki vid 
ove staticnosti, stalnosti, izostaje. S druge strane, 
Nietzsche - odbacujuci ovaj metafizicki koncept istine 
kao onoga razlicitog od zivotnog procesa - ono 
jedino zbiljsko vidi u samome zivotu, u bivanju. Zivot 
prepun proturjecja, cisti kontinuum, proces, aktivitet, 
nestalnost, nesigurnost, zapravo nema smisia 
na nacin da bi se kao takav povodio odredenim 
zakonitostima, sadrzavao u sebi odreden smisao, 
red, cvrstocu. Tek je covjek taj koji, suocen s kaosom 
bivanja, u taj kaos unosi interpretacije na nacin da 
bivanju pridaje, naknadno nadopjeva odredenu svrhu 



56 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



i smisao, docim sam proces zivota kao takav ne 
sadrzi nista slicnog sto bi odgovaralo kategorijama 
istine i reda. Zivot ne sadrzi istinu koja bi bila tamo i 
koju bi valjalo «otkriti», osvijetliti, pronaci; istina nije 
jedinstvena i jedna, ona nije nikakav univerzalan 
zakon koji ureduje ovaj prividan svijet mijene vec, 
posto je zivotna, i sama istina obuhvacena mijenom 
tako biva nestalnom, promjenjivom, uvijek sama 
sebi proturjecnom. Istina tako gubi svoj smisao 
u tradicionalnom poimanju onog istinitog. Nacelo 
proturjecja, ovaj logicki imperativ koji je cjelokupnoj 
metafizici prije Nietzschea bivao uvjetom svakog 
istinitog iskaza, tako biva prokazan nedostatnim u 
odredenju istine. Dapace, po Nietzscheu istina se 
nalazi upravo u tom vjecnom proturjecju, ona zapravo 
nema nikakve veze s logickim nacinom misljenja, 
razumskim obuhvacanjem svijeta. Zivot kao zivot, sto 
ce reci kao proces, kao cisti kontinuum, promjena, 
jedino je uistinu zbiljsko, odnosno istinito. 
Implikacije ovog uvida po kojemu je promjena ono 
jedino zbiljsko, dovodi tako do posljedice kako covjek, 
zapravo, uistinu nema kao zadan ikakav objektivan 
smisao, red, koji bi trebao «otkriti», «spoznati» i po 
njemu, kao po kakvom vrhunskom kanonu, urediti 
svoj zivot. U procesu promjene covjek tek naknadno 
unosi svoje interpretacije i istome pridaje svoj, tek 
«ljudski i odvise ljudski» smisao, uredujuci tako 
poredak svijeta u kome moze uopce zivjeti. Istine, sto 
ce reci- Ijudske interpretacije zivota postavljene kao 
valjane - zapravo time nisu nista drugo nego iluzije. 
S druge strane, u odnosu spram zivotnog procesa 
promjene koji iz same svoje prirode ne biva podvrgnut 
nikakvoj nadistini, univerzalnom zakonu- ove Ijudske 
istine zapravo vise nemaju nista zajednickog s 
kakvom «objektivnom» istinom, odnosno, ove 
interpretacije koje covjek unosi u svijet upravo su 
suprotno - one su ciste lazi. 



Lazi kao temelj sveg Ijudskog «smislenog» djelovanja 
samim time sto se ne mogu pozvati ni na kakav «visi» 
princip ili zakon, time ne gube na svojoj vrijednosti. 
Dapace, njihova temeljna vrijednost se nalazi u tome 
sto omogucuju covjeku da zivi; one su mu potrebne u 
njegovoj djelatnosti. 

U svezi s navedenim, Nietzsche ce napisati: 
«luziia nuzna za osjecajuce bice, da bi zivjelo. 

liuzija nuzna da bi se napredovalo u i<ulturi. 

Sto lioce nezasitan porivza spoznajom? 

-On je u sval<om slucaju i<ultun neprijateijsi<i. (. . .)» 
Nezasitan poriv za istinom utoliko je neprijateljski 
kulturi, ali i svakom pokusaju smislenog Ijudskog 
djelovanja, utoliko ukoliko tezi svaku Ijudsku djelatnost 
suociti s kakvom «objektivnom» istinom i preko 
nje to djelovanje procijeniti. Ali objektivno nista nije 
istinito - covjek se ni na kakav univerzalan smisao 
u svom djelovanju ne moze pozvati, njega nikakva 
«nadljudska istina» ne opravdava, dapace - ako bi 
kao kriterij vrijednosti svog djelovanja covjek postavio 
istinu, lako bi se moglo dogoditi da bi ta istina izravno 
bila njemu neprijateljski nastrojena, on nju dapace 
mozda niti ne bi mogao podnijeti u njenoj surovosti. 
Covjeku, da bi mogao zivjeti zapravo treba laz, sto 
ce reci cisti Ijudski smisao, koji unatoc tome ne gubi 
svoju vrijednost, jer mu pomaze zivjeti. 
U svezi s tim navest cu jednu Nietzscheovu misao za 
koju mislim da najjasnije postavija ovaj problem: 
«lma samojedan svijet, i tajje iazan, ol<rutan, 
protuslovan, zavodljiv, bezsmisla... Tai<o ustrojen 
svijet istinsidje svijet. . . Mi trebamo laz da bismo taj 
realitet, tu «istinu» pobijediii, to znaci da bismo zivjeli 

Druga crta skice: 
Sokrat kao prvi dekadent 

« Voija za istinu jest nel<o pravljenje cvrstim, (. . .) 
pretumacivanje u nesto bivstvujuce. Istina nije time 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 57 



nesto sto bi bilo tu i sto bi valjalo pronaci, otkriti- nego 
nesto sto vaija stvoriti i sto nudi naziv za Jedan proces, 
dapace, za neku volju za svladavanje koja po sebi 
nemakraja.» 

Po Nietzscheu, velicina i snaga starogrcke kulture 
odiikovala se ravnotezom dvaju medusobno 
suprotstavljenih elemenata: onog apolonskog i 
dionizijskog. Znacenje ovih simbola odredio je 
Nietzsche okarakteriziravsi ono apolonsko kao 
element povezivanja, harmonizacije, reda, jedinstva, 
a s druge strane znacenje njemu suprotstavljenog 
elementa, onog dionizijskog, odnosilo se upravo na 
negaciju tog jedinstva, odnosno onaj narusiteljski, 
razarajuci nagon ekstaticnog sjedinjenja s prirodom, 
koji u bujuci bivanja odnosi i razara sav poredak 
uspostavljen harmonizacjom rijeke bivanja. Daljnjem 
razumijevanju ovih simbola mogli bismo se uputiti 
na nacin njihova povezivanja s ranije iznesenim 
uvidom, odnosno povezivanja ovog dvojstva 
medusobno protustavljenih elemenata s temeljnom 
zbiljom kao bivanjem, odnosno stanjem izostanka 
svakog reda i svrhovitosti samog zivotnog procesa, 
te, s druge strane, unosenjem reda i harmonije, tj. 
logicizacijom tog bivanja u nesto bivstvujuce, u stanje 
jedinstva, sklada i cjeline. Dionizijski element tako 
predstavija sam zivot kao takav, odnosno zbilju kao 
vjecnu rusiteljsku mijenu koja ne dopusta nikakvo 
ustanovljavanje kakvog trajnog poretka stvari; njemu 
protustavljen apolinijski princip oznacuje proces kojim 
covjek u rijeku bivanja unosi odredeni red i smisao i u 
bujici bivanja zeli vidjeti izvjesnu svrhu i smisao. 
Kako apolinijski element omogucuje covjeku stvaranje 
smisia i svrsishodnosti svog djelovanja, odnosno 
omogucuje da se kakav - takav red uspostavi 
unutar kaosa koji, po sebi, unaprijed iskljucuje 
svaku mogucnost smisia - dionizijski element, kao 
onaj rusilacki faktor omogucuje zapravo ponovno 



vrednovanje zivota, rusenje jedne uspostave smisia i 
samim time omogucuje dinamiku covjekova odnosa 
s prirodom i zivotom na nacin da onemogucuje 
da sejedna interpretacija zivota ocuva kao jedina 
ispravna, konacna, trajna, vec da se da jedna druga 
interpretacija, a samim time omogucuje i uspostavu 
jednog A70\/ogfvrednovanja, nove iluzije, u konacnici i 
novih tvorevina kulture. 

Sokrat je, po Nietzscheu, svojim naucavanjem o 
dvojstvu svjetova - po kojemu je ovaj svijet zivota 
i promjene, bivanja (Dioniz) postavljen kao manje 
vrijedan od onog drugog svijeta bivstvovanja, svijeta 
univerzalne zakonitosti (A-pollon) - oznacio prestanak 
dinamickog odnosa covjeka sa zivotnom zbiljom i time 
postao utemeljenje dekadencije i njen prvi izdanak u 
helenskom svijetu. Da se podsjetimo, upravo je Sokrat 
(ucitelj Platonov) naucavao kako onaj idealan svijet 
nepromjenjivih formi ima ujedno biti jedinim i stalnim 
kanonom Ijudskog djelovanja, posto je kao takav 
jedini istinski svijet i koji tek kao takav ima biti okriljem 
kakvog dobra po sebi, pravednosti ltd. Dakle je 
Sokrat umanjivsi, odnosno potpuno ukinuvsi vaznost 
onog zivotnokaoticnog, ekstaticnog, dionizijskog - 
poremetio tu ravnotezu u korist apolonskog elementa. 
Konkretno, to je znacilo pocetak trazenja (ali i 
definitivnog postavljanja) vrijednosti zivota u jednu 
sferu odvojenu od zivota samog, u sferu onostranog, 
transcendentnog, vjecnog, univerzalnog. Sokratov 
intelektualizam tako je, narusivsi medudjelovanje 
dvaju elemenata zahvaljujuci kojem je kultura uopce 
mogia i napredovati, oznacio pocetak dekadencije koja 
se posredstvom tradicije ocuvala sve do danasnjih 
dana. Dijalekticka metoda Sokratova tako je sve 
vrijednosti zivota htjela postaviti jednom za svagda, 
s onu stranu zivota i zivotne zbilje, te ih petrificirati u 
vidu konacnih istina i kao univerzalan zakon koji ima 
vaziti za sve bogatstvo Ijudskog djelovanja. 



58 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



Treca crta skice: krscanstvo kao 
nastavak dekadencije 

Pojava Sokratova oznacila je tako onu odiucujucu 
prekretnicu u povijesti, koja ce kasnije, preko 
platonizma, dovesti do svoje inacice u religijskoj sferi 
- konkretno krscanstvu. U bogu utjelovljena jedna 
konacna istina, vjecan, od zivota odvojen zakon i 
njemu pripadajuci univerzaini moral za sve i svakog, 
bio je temeljni povod Nietzscheovim kritikama i 
njegovoj osudi krscanstva kao prokletstva. Jedina 
razlika od platonizma u krscanstvu se nalazila u 
njegovoj pripremljenosti za mogucnost recepcije kod 
sirokih narodnih masa iliti «ljudi stada». Platonizam, 
shvatljiv tek onima «bistrijeg duha», tek je u svojoj 
krscanskoj inacici (sada se obraca i onima «slabima 
duhom», dapace - njihovo je kraljevstvo nebesko) 
mogao postati prijemciv instinktivno zakrzljalim 
slojevima i tako oviadati svijetom kao izraz jedne 
volje za moci. Krscanstvo (ili, kako ga Nietzsche 
naziva - «platonizam za puk») tako predstavija 
projekt sabiranja sveg onog slabog, dekadentnog, od 
zivota pateceg, instinktivno osakacenog, pod jedan 
zajednicki krov s razapetim iskupiteljem na vrhu. Sada 
sve ono od zivota patece preuzimayec/A?og iskupiteija 
i ocekuje jedan drugi zivot, docim im ovaj jedini svijet 
predstavija jedino patnju i budi zelju za kolektivnim 
patecim zivotom i kolektivnim umiranjem. 
I doista - Nietzsche nije stedio rijeci pogrde na racun 
krscanstva; nazvao ga je sabirnicom nistica gdje 
svaka od tih nistica u svom polutanskom zivotu, 
iscekujuci kakav «drugi, boiji zivot» od ovoga, 
upravo time blati ovaj jedini, zivotni zivot, truje 
zemlju (namece svoju volju i ne dopusta iznimke), 
neprestano pati, hoce umrijeti, a istodobno ne zeli i 
konacno nestati s lica zemlje. Jedini pravi krscanin 
u svemu tome bio je upravo onaj koji je umro na 
krizu; ostatak covjecanstva, nominaino opredijeljen 



kao krscanski (vise iz konformizma negoli uvjerenja) 
i sabran pod jednim uboznickim krovom, ali koji 
svejednako zeli malo uzivati i u ovome zivotu (koji, 
medutim, nije vrijedan zivljenja) a pritom imati i 
miran san - predstavija tako sve ono polutansko, 
trulo i licemjerno - pretvoreno u sivu masu niveliranu 
do neraspoznatljivosti, bez izuzetnih pojedinaca, 
genija, stvaratelja. Posljednji covjek iz Nietzscheovog 
Zaratustre upravo je metafora za tog osakacenog 
covjeka okrenutog od zivota konformizmu, od 
vrednovanja zivota ka kolektivnom lagodnom 
zivotarenju. Sada se vise ne vrednuje, ne procjenjuje, 
ne misli niti ne osjeca - sav Ijudski vijek svodi se na 
preuzimanje tradicije i jalovo slijedenje tradicionaino 
naslijedenih vrednovanja zivota koja su se, medutim, 
dogodila jednom davno i koja treba nadomjestiti. 
Automatizam po kojemu se zbiva takav nacin zivljenja 
unaprijed iskljucuje ujedno i svaku mogucnost 
procjenjivanja preuzetih vrijednosti od strane individue 
koja u takav sustav ulazi - tako te same vrijednosti, 
stare ploce zakona, gube uopce svaku vrijednost 
- one se uzimaju samo stoga jer su zatecene i bez 
pitanja se prosljeduju dalje. Posljednji covjek tako biva 
ujedno i apsolutnim covjekom, njegova buducnost 
je samo unaprijed projicirana sadasnjost. Kako je 
pluralizam dokinut, povijest bi svome kraju bez obzira 
na sam zivot - nebrojene druge mogucnosti uspostave 
novih vrijednosti. Tako posljednji covjek skakuce 
zemljom i svecini malenim... 

Cetvrta crta skice: 
Nadcovjek i voija za moc 

Koncepcija nadcovjeka je zajedno s konceptom 
volje za moc kroz desetljeca dozivjela mnostvo krivih 
i promasenih interpretacija, od kojih je zasigurno 
najsljepija po karakter i nakanu Nietzscheova 
filozofiranja bila ona u sluzbi nacisticke propagande. 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 59 



Ovom nemilom dogadaju zasigurno je jos vise 
doprinjelo krivotvorenje Nietzscheovih pisama, ali i 
cijelih paragrafa koje je Nietzsche sakupljao u namjeri 
objavljivanja jednog djela kojemu je, medu ostalima, 
predvideni naslov glasio upravo Voija za moc - od 
strane njegove sestre Elizabeth Forstner Nietzsche. 
Ta se kratkovidna zena (u doslovnom i prenesenom 
smislu) nije nimalo libila zioupotrijebiti bratov znacaj 
i staviti ga u sluzbu toliko suprotnu svemu sto je 
sam Nietzsche vjerovao. Kao i sama zadojena torn 
malogradanskom, kolektvistickom ideologijom, ne 
samo da je bila u stanju naknadnim kompilacijama 
izmijeniti same Nietzscheove tekstove, vec je 
svojedobno, i to uz veliku pompu, Hitleru, torn olicenju 
ciste suprotnosti od onog sto bi uistinu nadcovjek 
trebao predstavljati, predala stap svoga brata, sto je 
svakako slikovito, pogotovo kada se uzme u obzir 
Nietzscheova rijec u Zaratustri gdje govori kako nije 
stap za slabe. Na temelju krivotvorine slijedilo je jos 
mnogo osuda Nietzschea kao sovinista, antisemita 
itd. Luckasova kritika Nietschea tako se i sama 
bazirala na pamfletu kojeg Nietzsche u tom obliku 
nikako nije niti kanio iznijeti, sto je svakako tragicno 
po jednog i drugog. 

Nadcovjek bi po Nietzscheu imao predstavljati 
potpuno suprotan tip od one jadne, stadne zivotinje 
koja svoju vrijednost nalazi iskljucivo u odnosu na 
kakve «opce ciljeve» na koje je sam Nietzsche 
oduvijek gledao s velikom dozom podozrenja. Cisto 
suprotno - izuzetnog, snaznog pojedinca, spremnog 
na odmak od tradicije i usmjerenog k novom nacinu 
pristupa zivotu, spremnog na samocu i odbacenost 
od javnog, kolektivno zacrtanog - upravo to bi 
nadcovjek, taj smisao zemlje, imao predstavljati. 
Zar nije sam Zaratustra, taj prethodnik, prorok, 
nagovjestavac nadcovjeka vec na samome pocetku 
bivao usamljenikom? Zar upravo njega, koji jos ne 



predstavlja ono sto bi uistinu bio nadcovjei<, trg nije 
ismijao i odbacio, izrugao mu se kada je stao pred 
puk, govoreci mu o jednom novom smislu zemlje? 
Zar mocna sila jedne Zaratustrine beskrupulozne 
kritike nije bivala usmjerena upravo protiv galame 
trga i trgovaca, politicara koji su tek glumci i koji trguju 
moci kao na kakvom kramarskom sajmu? Nadcovjek, 
onaj koji vrednuje po mjeri vlastite spoznaje, uistinu 
nikada ne bi mogao predstavljati nista od onog 
jadnog nacista (pa niti jedinku u izbornom tijelu kakve 
danasnje, makar i demokratske partije) kome treba 
podrska mase, vode, pisanog statuta pa da bude 
siguran u sebe i ispravnost svog djelovanja, koji se 
povija pod skute drzave, crkve, tradicije i narodnog 
morala samo da se ne izdvoji kao individua i da kao 
individua postane prezren od strane onog opceg, 
samo da ga ne diraju, ne nanose nepravdu, da ga 
ostave na miru? Syak\ kolektivitet, pa tako i ovaj 
militaristicki projekt unistenja Covjeka i onog Ijudskog, 
vec unaprijed iskljucuje svaku mogucnost povezivanja 
s onim sto bi nadcovjek, pa i voIja za moc (shvaceni 
onako kako su bivali i zamisljeni) trebali predstavljati. 
Treba imati na umu kako ta dva pojma predstavljaju 
krajnje smislenu sintezu onoga sto je Nietzsche 
imao na umu predlazuci ove nazive. Da bi se to 
shvatilo, trebalo bi prije Nietzschea citati, pocevsi 
od njegovih jezicnofilozofijskih, moralnofilozofijskih, 
spoznajnofilozofijskih uvida i tek tada - kada bi se sve 
to imalo na umu - predstoji vrijeme prelaska na polje 
koje uopce omogucuje shvacanje sto bi to nadcovjek i 
voIja za moc trebali predstavljati. 



60 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



cudnovati 
queer 



NADJEV MUDROSTI 



Termin «homoseksualnost» predstavio je krajem 19. stoljeca 
njemacki psiholog Karoly Maria Benkert. Premda je pojam 
relativno nov, diskusije o seksualnosti i istospolnoj privlacnosti 
datiraju jos od Platonovog «Simpozija» i protezu se sve do 
moderne «queer» teorije. Buduci da je povijest kulturoloskih 
pise: Petar Jov ic razumijevanja istospolne privlacnosti relevantna za mnoga 
psiiioioska pitanja polucena tim razumijevanjima, potrebno je nakratko revizirati 
drustvenu povijest iiomoseksuainosti. Zapadnjacko razumijevanje prirodniii zakona 
i interpretacije istiii zabranjuju istospoini seks. Upravo reference na te zakone igraju 
vaznu ulogu u suvremenim debatama na temu iiomoseksuainosti u reiigiji, poiitici, cak 
i u gradanskim parnicama. Znacajniji od till primjera je upravo radikalna liberalizacija 
Iiomoseksuainosti na zapadu. U filozofskim krugovima ona se naziva «queer» 
teorijom, s centralnim pitanjem je li homoseksualnost, zajedno sa heteroseksualnoscu i 
biseksualnoscu, drustveno konstruirana ili iskljucivo uvjetovana bioloskim faktorima. 
QIaton i Queeristotel 

Razvoj prirode i njenih zakona duga je i komplicirana prica. Najbolje se osvrnuti na 
Platonove dijaloge u kojima se ovaj pojam prvi put artikulirao. Za sofiste, Ijudski je svijet 
podlozan granicama konvencije i promjene, dok je Platon zagovoravao nepromjenjivost 
istine kao temelj materijalnog svijeta. Unatoc tome sto postoji visok stupanj konvencija 
koje su varirale od grada do grada drevne Grcke, ipak postoji nepisan standard, tj. 
zakon, po kojem Ijudi zive. 

Ostale licnosti drevne Grcke takoder su odigrale vaznu ulogu. Aristotel, sa svojim 
naglaskom na razum kao vodecu snagu covjeka, i stoici, sa svojom teorijom da su 
sva Ijudska bica dio savrsenog reda u kozmosu, oblikovali su percepciju o prirodnom 

zakonu. Aristotel je u svom 
pristupu drzao otvorenu 
mogucnost da se zakon mijenja 
sukladno s prirodom, manje je 
pisao seksualnosti, buduci da 
je bio manje zabrinut pitanjima 
apetita od Platona. Zeno, 
osnivatelj stoicizmaje, kako 
kazu suvremenici, bio privucen 
muskarcima; samim tim njegova 
razmisljanja nisu prohibirala 
istospoinu seksualnost. 

proljece 2006. [veno] 61 




Sv. Toma Akvinski - seksolog 

Jednu od eminentnijih perspektiva na teoriju 
prirodnog zakona ponudio je sv. Toma Akvinski 
u 13. stoljecu. Integrirajuci Aristotelov pristup s 
tadasnjom krscanskom teologijom, Akvinski je 
emfazirao centralizam pojedinih Ijudskih osobina, 
ukljucujuci brak i reprodukciju. Unatoc tomu sto 
Akvinski nije pisao o istospolnim vezama, pisao je 
razlicitim spolnim cinovima u kontekstu grijeha. 
Za njega, seksualnost unutar okvira braka pomogia 
je promicanju aspekata braka koje je on smatrao 
«dobrima»; Ijubav, partnerstvo, djeca. 
Dakle, svaki spoini cin kako bi bio moralan, mora biti 
generativne prirode, koja se moze ostvariti samo kroz 
vaginainu penetraciju. Posljedica ovog je iskljucenje 
mogucnosti homoseksualnog odnosa kao moralnog. 
Koje je opravdanje ovog paradoksa? Cinjenica je da 
se spektar moralnih pravila odnosi na individualnost, 
dok individualnost sama po sebi donosi varijacije 
iz jednog ekstrema u drugi. Na koga da se onda 
moralna pravila odnose? Ni na koga! Ova perspektiva 
na heteroseksualan brak kao ultimativne Ijudske 
vrline se zadrzala i do danas. Medutim, postoji 
nekoliko prigovora. Kao prvo, postaviti prokreaciju 
kao glavni sastojak «ispunjenog braka», logicno je 
onda da su brakovi u kojima su supruznici steriini, 
nevazeci, ili ocrnjivani. Drugo, ako je heteroseksualan 
odnos potencijaino regenerativan i moralan, oralan 
i analan seks koji dolazi uz gotovo svaki brak, nikad 
nije! U krajnjem slucaju dedukcije, bilo koji orgazam, 
u ovom slucaju muski, ako nije u vagini njegove 
voljene partnerice, moraino je nedopustiv! 
Granice suvremene misli 
Suvremena teorija prirodnog zakona donijela je 
znacajniju prihvatljivost u srednjoj struji liberalnog 
razmisljanja, suprotno njenim srednjovjekovnim 



formulacijama, drustveno uredenje 
samo po sebi nema nikakvih zakonskih 
regulativa u kaznjavanju bilo kakvog 
nemoralnog djelovanja. 
Kako se ne bi skakalo u preuranjene 
zakljucke po pitanju socijalne 
konstrukcije protiv esencijalizma, 
potrebno je izbjegavati termin 
«homoseksalnost» u reviziji antike 
ili srednjeg vijeka. U drevnoj Grckoj, 
spol partnera je bio manje bitan, 
vaznije je bilo je li preuzeta pasivna ili 
aktivna uloga u odnosu. U srednjem 
vijeku, «sodomit» je bila osoba koja 
je podlegia kusnji i stupila u odredene 
aprokreativne spolne cinove. Spol 
partnera je bio iznimno bitan, ali je 
naglasak bio u okviru «grijeh-protiv- 
suzdrzavanja-od-grijeha». Dolaskom 
pojma «homoseksualnosti», osoba je 
ugurana u ovu kategoriju makar se i ne 
ponasa sukladno njenim inklinacijama. 
Polazeci od antropoloskih teza, licnost 
osobe je produkt drustvene i politicke 
proslosti. 

Gay i lezbijske teorije se ovdje 
suocavaju s nekoliko problema, od 




62 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



kojih svaki ukljucuje pojam identitea. 
Upravo je «queer» teorija nastala 
stoga da savlada ove probleme. Na 
koji nacin to radi, mozemo saznati 
ako sagledamo termin «queer», on je 
polemican, ne referira se na esenciju, 
relativan, stoji kao nedefiniran pojam 
koji svoje znacenje otkriva upravo 
izbijajuci van norme. U nedostatku svoje 
esencije, «queer» ne iskljucuje one cija 
je seksualnost izvan gay ili lezbijske 
forme, poput sado-mazohista, i time 
omogucava vise slobode u pronalasku 
osobnog identiteta. Ovaj centraini 
motiv «queer» teoreticara, tvrdnja 
kako kategorije kroz koje se otkriva 
identitet nisu drustveno uvjetovanje, 
nego dane od prirode, otvara nekoliko 
analitickih mogucnosti. Na primjer, 
teoreticari proucavaju nacin na koji 
se fundamentaini pridjevi spola cine 
toliko ociti sami po sebi u modernom 
Zapadu, da je u principu potkrijepljena 
svakodnevnim djelovanjem u drustvu, i 
samim tim privilegira heteroseksualnost. 
Drugi proucavaju nacin na koji jezik i 
komunikacija, u smislu sto je receno, 
a sto nije, povlaci analogiju sa tko je 
«u ormaru» a tko «vani», posebno 
u referenci muzevan/zenstven, 
prirodan/umjetan i homoseksualan/ 
heteroseksualan. Ove polarizacije 
se odnose na moral i pravdu, jer sve 
debate o homoseksualnosti, pozitivne ili 
negativne, zavrsavaju na argumentima 
kako oni imaju reduciran legalni 



status. Uzmimo to malo pod mikroskop, cak i sama 
«queer» teorija kontradiktira sama sebi, simpatizira 
gay liberalizaciju kao zacece radikalne kulturne 
revolucije, ne referira se ni na kakav seksualan 
status ili spol, otvara mogucnost da i heteroseksualac 
moze biti «queer», samim tim pljacka gayevima i 
lezbijkama njihovu distinktnost, i razlog su njihovog 
marginaliziranja. Ovim pristupom «queer» ukljucuje 
transseksualce, sado-mazohiste, fetisiste, ali do 
kojeg stupnja? Je li transgeneracijski seks (pedofilija) 
dopustiv? 

Heteroseksuaini zakljucak 
U siroj cjelini, sve se svodi na pitanje istine i lazi. 
Pitanje strucnosti: zasto svako misljenje strucnjaka 
na odredenom podrucju dobiva status bezuvjetne 
istinitosti? Heteroseksualnost je "prirodno" stanje, 
privilegizirana autoritativna tocka s koje se polazi, ali 
je se ne proucava. Homoseksualnost, s druge strane, 
pak je "zastranjenje", i kao takvo mora se prouciti, 
ali nije autoritativna tocka s koje se polazi. Zbog 
"vrline" moje heteroseksualne privilegije, moj glas 
je time nepristran. Ali ipak, povijesni diskontinuiteti 
u razumijevanju seksualnosti podsjecaju me na to 
koliko proucavanjem dubina bilo koje feme Ijudski 
um nailazi na nerazumljive prizore koji se bas i 
ne svidaju Ijudskom oku, poput ambicije za borbu 
jednakosti spolova koja je zapravo nemoguca 
ako se ne oduzmu one karakteristike spolova 
koje ih u prvom redu i cine jedinstvenima. Pravna 
pitanja cemo ostaviti pravnicima, dok je pitanje je li 
homoseksualnost polucena prirodnim, genetskim 
ili drustvenim faktorima, zapravo nebitno. Mozdaje 
upravo izbjegavanje polemike i filozofizma nacin za 
izbjegavanje marginalizacije i predrasuda. Mozdaje 
upravo to put do onog najbitnijeg - tolerancije. 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 63 



QUEER TEORIJA I PRAKSA 

michela foucaulta 



pise: Damir Jaklin 



Izraz QUEER bio je jos donedavno pogrdan naziv za muske 
iiomoseksuaine osobe. Unatrag petnaestak godina gay muskarci i 
lezbijke priiivatiii su taj termin kao pozitivno samoodredenje; oznaku 
queer danas priiivacaju iiomoseksuaine osobe obaju spoiova te 
pokionici sadomazoiiizma, transvestiti, fetisisti (presirok pojam, 
zapravo, pokazite mi jednu osobu koja nema bas nikakav fetis!), 
biseksuaine osobe, kao i svi oni koji ne priiivacaju strogi spoini 
duaiizam.^ Izraz koji su ijudi nekoc izgovaraii iii saptaii kao uvredu, 
sad se - bez negativniii konotacija - istice kao oznaka transgresivnosti 
osoba koje su nekad nazivaii iskijucivo iezbijka iii gay . 
Queer moze biti imenica, pridjev i giagoi, aii je univerzaino definirana 
kao opreka „normainom"; teorija koja izvire iz tog izraza predstavija 
skup inteiektuainiii angazmana koji ukijucuju odnose izmedu 
spoia, roda i seksuaine zeije. Termin queer podrazumijeva sirok 
raspon kritickili postupaka i prioriteta: iscitavanje predstavijanja 
istospoine zeije u knjizevnosti, fiimovima, giazbi, siikarstvu i ostaiim 
granama umjetnosti, anaiizu drustveniii i poiitickiii odnosa moci 
i njiiiovog utjecaja na seksuainost, kritike sustava spoi = rod, te 
studije transseksuainiii i transrodniii identiteta, sadomazoiiizma i 
transgresivne zeije. 

Kojim se nacinima queer teorija inspirira radom i seksuainim 
opredjeijenjem francuskog fiiozofa i povjesnicara michela foucaulta ? 
Foucauit je bio iiomoseksuaiac; umro je od AIDS-a 1984. godine. 
Nakon njegove smrti, rad i zivot tog znanstvenika postaii su mete 
napada u kojima su dominiraie pojednostavijene interpretacije 
njegoviii iiistoriografskiii i fiiozofskiii djeia. Trivijaiiziranje je cinjenica 
koja je naprosto prisutna u svakoj znanstvenoj discipiini; ono, poput 
iskrivijenog zrcaia, „pribiizava" nesto naiik znanosti tzv. obicnom 



Znacenje rijeci - ekscentrican, 
nekonvencionalan, blago 
poremecen, sumnjiv, cudan, 
smijesan, slab, mekusac, 
nepriseban. 



"What else should I say, everyone is 
gay" - vjeruje Kurt Cobain u pjesmi 
"All Apologies". Doslovno znacenje: 
veseljak; termin koji za sebe koristi 
vecina muskih homoseksualnih 
osoba u zemljama engleskog 
govornog podrucja. Rijec ponekad 
oznacava sve homoseksualne 
osobe, bez obzira na spol. 



^Tamsin Spargo, Foucauit i 
queer teorija, Naklada Jesenski 
i Turk, Zagreb, 2001 . (dalje: T 
Spargo), str. 7 



64 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 




* ' FOUCAULT 

(1926.-1984.) 
- filozof, 
povjesnicar 
i aktivist, 
jedan od najutjecajnijih mislilaca 
ciji se rad opcenito svrstava u 
kategoriju poststrukturalista. 
Njegova su istrazivanja znanosti 
i mod posluzila kao temelj 
recentnih istrazivanja o statusu 
subjekta. Njegovo je djelo kljucno 
i temeljno za razumijevanje 
fenomena postmoderne, stovise, 
u velikoj je mjeri prethodi, prozima 
i nadilazi. Karijeru je zapoceo 
pocetkom sezdesetih godina XX. 
stoljeca, kad je u nekoliko radova 
nastanku ludnica u vrijeme 
prosvjetiteljstva u Francuskoj 
privukao pozornost javnosti. 
Najpoznatiji od radova kojima je 
zakoracio na znanstvenu pozornicu 
je knjiga Povijest ludila u doba 
klasicizma iz 1961. godine. 1966. 
izlazi knjiga Rijeci i stvari, jedno od 
kljucnih djela postmodernisticke 
znanosti. Veliki projekt Povijest 
seksualnosti, zapocet u 
sedamdesetima, ostao je, zbog 
njegove smrti, nedovrsen. 



^T Spargo, str. 16 

NADJEV MUDROSTI 



covjeku, i, sanno po sebi ne bi predstavljalo znacajan problenn kad 
pojedinci ne bi na njennu uspijevali izgraditi cijele politicke doktrine 
koje su u povijesti covjecanstva dovodile do velikog zla. S druge 
strane, Foucaultov rad izlozen je znanstveno utenneljeninn kritikanna 
koje isticu da njegovo poinnanje konstrukcije identiteta kao proizvoda 
razlicitih nnehanizanna ne osnazuje potlacene (nnada bi se i ovakvinn 
kritikanna nnoglo odgovoriti da je prvenstvena zadaca filozofa i 
sociologa detektirati i objasniti narav i sadrzaj nekog problenna, a 
ne aktivisticki uznastojati na pronnjenanna). Nasuprot svennu tonne, 
njegovo djelo i postignuca (a i dennonizacija, kao dobrodosao antipod) 
pretvorili su Michela Foucaulta u nnocan nnodel za honnoseksualce; 
njegova je teorijska analiza nneduodnosa znanja, nnoci i seksualnosti 
vazan katalizator queer teorije. Francuski je znanstvenik tako postao 
inspiracija brojninn aktivistinna i aktivisticanna koji njegove analize nnoci 
ugraduju u svoje akcije. 



Antitradicionalizam 

Prvi dio knjige Povijest seksualnosti FoucauWie napisao 
sedanndesetih, pri sannonn kraju takozvane seksualne revolucije 
u kulturi Zapada. Njegovo je djelo provokativna kontra-prica 
shvacanjinna o viktorijanskoj antiseksualnoj represiji koju je 
prevladalo progresivno i prosvijeceno XX. stoljece. Gledano iz vizure 
tradicionalista, seksualnost je, kao prirodna karakteristika Ijudskog 
zivljenja, bila snazno potiskivana od XVII. stoljeca nadalje; skrivana 
od javnosti, presucivana i cenzurirana, ona je ipak kontinuirano 
bila prisutna. Oslobodenje je stiglo s rock'n'rollonn i nnini-suknjanna, 
a za sve problennaticne utvrdena je ponnoc u liku psihoanaliticara, 
terapeuta ili savjetnika. Tradicionalisticka analiza tinne stavija tocku na 
„tuznu pricu o ogranicavanju Ijudskog potencijala".^ 
Foucault odbija hipotezu o represivnosti, tvrdeci da dokazi iz XIX. 
stoljeca ne upucuju na zabranu rasprave o seksualnosti vec na 
porast razlicitih diskursa. On tvrdi da je seksualnost iskonstruirana 
kategorija iskustva koja inna povijesno, drustveno i kulturno izvoriste; 
seksualnost je, poput spola, naprosto prisutna, no, to ne znaci nuzno 
da je i prirodna. Takvu koncepciju seksualnosti tesko je shvatiti jer ne 



proljece 2006. [veno] 65 



djeluje intuitivno, ali ona ne znaci da je Foucault definitivno iskljucio 
bilo kakve bioloske dimenzije seksualnosti, vec samo da je u procesu 
njenog formiranja potrebno uocavati veliku ulogu institucija i raznih 
diskursa. U razgovoru s Jamesom O' Higginsom, vodenom pocetkom 
osamdesetih, Foucault pojasnjava te stavove: „Seksualno ponasanje 
nije, kao sto se cesto pretpostavija, s jedne strane uvodenje zeija iz 
prirodnih nagona, i, s druge strane, uvodenje permisivnih i restriktivnih 
zakona koji nam govore sto trebamo ili sto ne trebamo raditi. 
Seksuaino je ponasanje mnogo vise od toga. Ono je i svijest koju 
imamo o onome sto cinimo, o onome sto cinimo iz svog iskustva, i 
vrijednost koju tome pripisujemo."^ 

Foucault se nije eksplicitno bavio slucajevima homoseksualne zelje, 
pa se i nije izjasnjavao o pitanju razlika izmedu urodene (bioloske) 
predisponiranosti prema homoseksualnom ponasanju i njegove 
drustvene uvjetovanosti. Fokusiranost na kulturni kontekst i diskurs 
Ijudi njihovom seksualnom ponasanju ukazuje na metodolosku 
odiuku da se izbjegne rasprava o temi za koju nije, kako sam 
izjavljuje, „dovoljno strucan"."^ Umjesto slijedenja „istine" Ijudske 
seksualnosti, za koju se cesto postavija pitanje nije li iluzorna, 
Foucault se bavio pitanjem formiranja seksualnosti i njenog 
funkcioniranja u drustvu; dok su psihoanaliticari poticali pacijente 
na istrazivanje svojih seksualnih tajni, Foucault je istrazivao nacine 
kojima nas psihoanaliza potice na „proizvodenje" znanja o vlastitoj 
seksualnosti, koja je, po sebi, vise kulturno nego prirodno uvjetovana 
pojava, i koja pridonosi ocuvanju stanovitih obrazaca odnosa moci. 
Pocevsi od religijskih obrazaca, kroz medicinu, pravo, pedagogiju i 
obiteljsku praksu, sve do moderne psihoanalize, seze duga povijest 
Ijudi koji su vlastite zelje, emocije i misli podvrgavali kontroli, ali ih i 
povjeravali drugima: ispovijedanje grijeha svecenicima, opisivanje 
simptoma lijecnicima, priznavanje istine, pristajanje na lijecenje - u 
svim tim scenama istinu interpretira autoritet ili ekspert, sto Foucaulta 
dovodi do zakljucka da „istina" koja se otkriva tim procedurama nije 
uistinu pronadena, vec je stvorena (proizvedena). Ona postoji kao 
znanje unutar odredenog diskursa, i povezana je s moci. U svim 
Foucaultovim radovima moc se tumaci kao pitanje kompleksnih 
odnosa, pa je kompleksno i pitanje kako se seksualnost stvarala i 




^James O' Higgins, „Seksualni 
izbor, seksuaini cin: Foucault 
i homoseksualnosf, intervju, 
prijevod preuzet iz elektronskog 
izdanja Centra za zenske 
studije iz Novog Sada, www. 
zenskestudie.edu.yu - (dalje: O' 
Higgins), str. 1 
^O' Higgins, str. 2 



66 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 




^T Spargo, str. 20 

NADJEV MUDROSTI 



oblikovala u raznim povijesnim razdobljima te kako je moc cirkulirala 
sukladno sa stvaranjem znanja o seksualnosti i obrazaca ponasanja 
vezanih uz to. 

Od XVIII. stoljeca nadalje, tvrdio je Foucault, seksualnost je smatrana 
necim sto treba regulirati i cime treba upravljati, a ne prosudivati. 
Crkva i zakonodavstvo dugo su bili zaokupljeni regulacijom 
seksualnosti, no, u vrijeme prosvjetiteljstva razvili su se novi rezimi 
vladanja koji su usredotoceni na tjelesnu i seksuainu individuu... 
Modificirane, svjetovne verzije vjeroispovijesti postale su sredistem 
razlicitih usvajanja drustvenih normi. Time su se formirala mnoga 
tumacenja seksualnosti, od kojih su pojedina dominantna i danas, 
kao, npr., suprotstavljenost homoseksualnosti i heteroseksualnosti.^ 



Homoseksualnost - drustveno konstruirana kategorija? 

Jedna od Foucaultovih najprovokativnijih tvrdnji glasi da je moderna 
homoseksualnost relativno nedavnog porijekla. Dok mnogi 
povjesnicari seksualnosti nastoje pronaci tragove kontinuiteta 
i povezanosti medu homoseksualnim identitetima XX. stoljeca 
i ranijih povijesnih razdobija, Foucault je inzistirao na tvrdnji da 
je kategorija homoseksualnosti izrasia iz odredenog konteksta 
tijekom sedamdesetih godina XIX. stoljeca, te da homoseksualnost 
- kao i seksualnost opcenito - prije treba promatrati kao drustveno 
konstruiranu kategoriju znanja nego kao pronadeni identitet. 
Foucault nije tvrdio da istospoini seksuaini odnosi nisu postojali prije 
XIX. stoljeca, vec da je tek u XIX. stoljecu osoba koja se upusta 
u istospolne seksualne odnose drustveno prepoznata i definirana 
kao „homoseksualac". U skladu s odnosima moci tog povijesnog 
razdobija, „homoseksualac" je postao predmet raznih studija i 
strategija. Foucault smatra da su takve „tehnologije seksualnosti" 
bile dizajnirane za ocuvanje produktivne i prokreativne populacije (tj. 
radne snage) koja je odgovarala potrebama ranog kapitalizma. Time 
je homoseksualnost odredena kao patoloska, perverzna i devijantna 
seksualnost; kao neprihvatljiv otklon od heteroseksualne norme, 
bila je podlozna discipliniranju i marginaliziranju u sluzbi drustvene 
kontrole, no, istodobno se time iskristalizirao obrnuti diskurs: 



proljece 2006. [veno] 67 



homoseksualnost je pocela govoriti sama za sebe, traziti potvrdu svog 
legitimiteta, a to je cinila upotrebom terminologije jednake onoj koja ju 
je medicinski diskvalificirala. 

U Foucaultovom modelu obrnutog diskursa uocavju se tragovi 
politike identiteta: „devijantni subjekti", homoseksuaici, mogu pronaci 
zajednicke ciljeve i zajednicki oporbeni glas koji njihovu „konfesiju" 
pretvara u profesiju - seksologija je razvila znanje i rjecnik koji 
omogucuju pojedincu da ih strateski iskoristi u propitivanju svog 
drustvenog i politickog polozaja, tako da je u kasnom XIX. stoljecu 
bilo dosta eksplicitnih pokusaja da se preispita znanje i retorika o 
homoseksualizmu kako bi se zatrazila njihova dekriminalizacija. 
Foucault nije bio prvi zagovaratelj teorije da je homoseksualnost 
drustveno uvjetovana, ali je od osamdesetih nadalje njegov rad 
najvise utjecao na pojavu gay i lezbijskih studija, kao i tzv. kulturnih 
studija seksualnosti. U meduvremenu su povjesnicari ponudili 
pouzdanije analize istospolnih odnosa i identiteta u ranom modernom 
dobu, a Foucaulta su stigle kritike i zbog eurocentrizma u povijesnim 
analizama, kao i fokusiranosti na povijest muske seksualnosti.^ Bez 
obzira na sve, njegove su studije i ideje sirom otvorile vrata novom 
pristupu razumijevanja spola, seksualnosti i moci. 



Queer teorija i praksa 

lako se tijekom sedamdesetih godina XX. stoljeca, dok je Foucault 
pisao svoju Povijest seksualnosti, termin homoseksualac jos uvijek 
upotrebljavao prvenstveno u pravnim i medicinskim diskursima, ipak 
se sve vise Ijudi samoodredivalo kao lezbijka ili gay. Bitna razlika u 
odnosu na ranija razdobija bila je u tome sto je taj dio populacije sve 
vise usvajao aktivan polozaj. Biti gay ili lezbijka prestajalo je biti stvar 
patologije i postajalo stvar ponosa; napravljeni su kljucni koraci u 
prekoracivanju granice izmedu prikrivanja i otpora. Kao sto je pokret 
za zenska prava osporavao dominantnu konstrukciju zenskosti 
kao inferiorne, pasivne i drugorazredne, tako je i pokret za prava 
homoseksualnih osoba pobijao predstavljanje istospolne Ijubavi kao 
neceg devijantnog i nepotpunog. 
Dok je sredinom sedamdesetih cilj pokreta za prava homoseksualnih 




^Eurocentrizam nije nova ni 
neobicna pojava u historiografiji; 
za njegovo prevladavanje bit 
ce vjerojatno potrebno jedno 
podulje vremensko razdoblje, 
u kojem ce nove generacije 
povjesnicara sustavno prosirivati 
svoje horizonte - to je trend 
ciji se poceci vec uvelike 
primjecuju. Sto se pak tice 
Foucaultove usmjerenosti 
na musku seksualnost, on je 
vjerojatno za to imao duboke 
unutarnje, osobne razloge; 
takoder, postoji mogucnostdaje 
ona posljedica povijesnih okvira 
kojima se bavio (poput pravnog 
diskursa), koji su ignorirali 
zensku seksualnost. 



68 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



IN THE CLOSET 

Skrivati se u ormaru - sintagma 
koja oznacava homoseksualne 
osobe koje nisu Jzasle iz sjene", pa 
najcesce zive dvostrukim zivotom, 
cesto ni same ne prihvacajuci oblik 
svoje seksualnosti. 

COMING OUT 

Izlazak iz sjene - proces kroz koji 
prolazi svaka homoseksualna 
osoba zeli li zivjeti u skladu sa 
svojim seksualnim opredjeljenjem. 
To je proces otvaranja uzoj i siroj 
drustvenoj okolini, priznavanje 
i otkrivanje svog seksualnog 
identiteta rodbini, prijateljima, 
znancima, naposljetku i javnosti 
(ako je u pitanju javna osoba). To 
je cesto dugotrajan i vrlo stresan 
proces. 



osoba bio transformacija drustvenog sustava koji je smatran 
glavnim razlogom opresije, krajem sedamdesetih homoseksualni je 
pokret poceo razvijati drugaciju koncepciju, koja je homoseksualce 
predstavljala kao specificnu manjinu (tzv. etnicki model) za koju 
su se trazila jednaka prava i pravna zastita unutar postojecih 
drustvenih struktura. Taj je pristup donio dobre rezultate: organizacije 
poput Campaign for Homosexual Equality u Velikoj Britaniji ili Gay 
Activists Alliance u Sjedinjenim Drzavama, zajednickim su snagama 
promovirale pozitivnu sliku homoseksualnosti i kritizirale negativne, 
homofobicne predodzbe u medijima. Gay kampanje i udruge 
doprinijele su i razvitku gay zajednice, stvarajuci kulturu koju su gay 
muskarci i lezbijke mogli nazivati domom. 
Naravno, da bi homoseksualna osoba uistinu imala dom, trebala 
je prvo donijeti odiuku da iz pasivne pozicije, pozicije u sjeni (in 
THE CLOSET ), prijede u aktivnu poziciju ( coming out ). Nova pozicija 
homoseksualaca, koji su se prilicno uspjesno etablirali unutar 
heteroseksualne zajednice, donijela je sa sobom i niz problema i 
nerijesenih pitanja koja su se u razdoblju borbe za osnovna Ijudska 
prava homoseksualaca izguravala na margine: sto je s onima koji 
se nisu uklapali u novostvoreni pozitivan homoseksualni imidz, sto 
je s neuskladenoscu identiteta biseksualaca, transseksualaca ili 
sadomazohista, sto je s modelom lezbijstva u kojem su lezbijske 
feministice politicku motivaciju nadredile seksualnoj zeiji? Sva ta 
polurijesena i nerijesena pitanja otkrila su krhkost modela zajednice 
u homoseksualnoj porodici, pa cak i unutar samih gay i lezbijskih 
„obitelji". Dok je, s jedne strane, njihova politika postupno krocila 
naprijed k javnom prihvacanju, s druge se strane ideal zajednickog 
identiteta sve vise urusavao zbog unutarnjih razlika. 
Pojava (zapravo, otkrivanje i ubrzano sirenje) AIDS-a bila je novi 
sok za homoseksuainu zajednicu. Popularna tumacenja vrlo su 
brzo definirala AIDS kao bolest homoseksualaca, i time razotkrila 
da je uspjeh u etabliranju homoseksualaca bio precijenjen - prividna 
tolerancija brzo je ustupila mjesto netoleranciji, sto je dovelo do 
nove radikalizacije gay i lezbijske politike: ubrzano se stvaraju nove 
koalicije koje se vise ne temelje na identitetu, vec na zajednickom 
cilju davanja podrske oboljelima od AIDS-a. Najzanimljivije od svega. 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 69 



edukacija o sigurnom seksu ponovno je, u duhu Foucaultove Povijesti 
seksualnosti, stavila naglasak na praksu a ne identitet - drugim 
rijecima, pitanje sto cinis postalo je vaznije od pitanja stojesi. 
Razvoj novih homoseksualnih politickih struja Foucault je smatrao 
boljom strategijom od velikih revolucionarnih projekata. Jedna 
od takvih novonastalih grupa bila je ACT UP (REAGIRAJ); njeni 
aktivisti organizirali su javne prosvjede kako bi skrenuli paznju na 
problematiku AIDS-a. Zaposjeli su zgradu burze u New Yorku, blokirali 
most Golden Gate u San Franciscu, i ometali emitiranje vijesti mreze 
CBS. Upravo je u takvom ozracju AIDS-aktivizma pojam queer usao u 
popularnu kulturu u danasnjem znacenju. 

Queer teorija se popularno rabi kao dodatna ili alternativna kategorija 
identiteta, no, ne moze se rastumaciti ni jednostrano ni jednostavno: 
ako je queer kultura prihvatila naziv queer kao izraz koji stoji nasuprot 

relativno uglednih pojmova 
gay i lezbijka, tada bi queer 
teorija mogia biti glagol {to 
queer, eng. - pomrsiti racune, 
osujetiti), tj. pokretac akcije 
koja remeti pretpostavke o 
seksualnosti i seksualnoj praksi. 
Dakle, u teoriji, queer je staino 
u opreci dominirajucoj normi, 
bila ona heteroseksualna ili 
homoseksualna. 
Pod utjecajem skupine ACT UP i 
drugih aktivistickih organizacija, 
u New Yorku je 1990. godine 
oformljena skupina koja ce 
nazivom i retorikom afirmirati 
pojam koji je ranije gotovo iskljucivo vezao za sebe homofobiju 
i predrasude: skupina QUEER NATION, koja je, u suradnji s 
organizacijom PINK PANTHERS, organizirala ulicne patrole ciji je 
cilj bio sprijeciti nasilje nad homoseksualcima, davala je podrsku 
zrtvama homofobicnog nasiija ulicnim grafitima te odrzala seriju 





70 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 




^Judith Butler, Gender Trouble: 
Feminism and the Subversion 
of Identity, 1990. 



predavanja i javnih tribina te medijskih i umjetnickih kampanja o 
toleranciji. Naglasavanje, pa cak i slavljenje pojma queer, koji je 
ranije znacio uvredu, svakako je utjecalo na promjene u stavovima, 
identitetu te drustvenom polozaju stanovitog broja homoseksualnih 
osoba u SAD-u i Velikoj Britaniji; oni kojima je obiljezje gay ili lezbijka 
bilo nedovoljno ili ogranicavajuce pronasli su u odrednici queer nesto 
s cime su se mogli identificirati. U popularnoj kulturi izraz queer 
je zvucao transgresivnije, i namjerno je pokazivao i naglasavao 
razlicitost koja vise nije zeljela asimilaciju ili toleriranje. 



Analize, postavke i protupostavke 

U nekim primjenama Foucaultovih teza feministicke kriticarke brinula 
je zanemarenost vaznosti roda. Judith Butler^ prihvaca Foucaultov 
argument da je seksualnost rezultat diskursa, ali ga i prosiruje kako 
bi mu pridruzila rod. Judith Butler pobija pretpostavku da je rodni 
identitet kategorije „zena" nuzan uvjet za stvaranje baze feministicke 
politike. 

Vrlo zanimljiva struja u queer studijama koja se susrece s radom J. 
Butler jest camp- to je urbani stil koji ukljucuje afektacije u odijevanju, 
ponasanju, nacinu konverzacije, jeziku i humoru, te je cesto - ne i 
nuzno - povezan s homoseksualnoscu; obiljezen je pretjerivanjem, 
izazivanjem i poigravanjem s konvencijama. U sedamdesetim su 
godinama slike kicastih i neobuzdanih transvestita potvrdivale 
negativno „znanje" o homoseksualcima („pederima") koje je cirkuliralo 
u medijima - strateski gledano, camp je tada imao drugaciji ucinak 
nego sto ga ima danas, kad moze preuzeti ulogu queer subverzije 
uvazavanih normi kako heteroseksualnih tako i homoseksualnih 
identiteta i zivotnih stilova. 

U teoriji, kao i u praksi, queer moze biti pridjev koji ima snagu glagola 
- „horizont mogucnosti", subjekt s ekscentricnim polozajem u odnosu 
na normaino, legitimno i dominantno. 

Queer teorija i queer kultura u zadnje su vrijeme privukle dosta 
kritika znanstvenika i homoseksualnih aktivista: za mnoge od njih 
je queer trenutakyec prosao, a njegove su geste pretvorene u 
pomodne detalje. Samu queer teoriju kritiziraju zbog apstraktnosti te 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 71 



omalovazavanja svjetovnosti i svakodnevnosti. Optuzena je takoder 
za ignoriranje koristi organizirane borbe za pravdu, a neki primjecuju 
da queer teorija minira svoje politicke, intelektualne i drustvene 
potencijale sklonoscu fokusiranja na razlicitost i transgresiju kao 
ciljeve koji postoje sami za sebe. 

Jedan dio te kritike neizbjezno se temeiji na pojednostavljenom 
shvacanju - neki argument! queer teorije su krivo predstavljeni 
ili ubiazeni i trivijalizirani do apsurda^. Kao akademski diskurs, 
razvijen i njegovan unutar visokoskolskog sustava koji podrzava 
istrazivanja - all ih isto tako moze i ogranicavati - queer teorija je 
uhvacena u dvostruko kretanje osporavanja i stvaranja znanja; ona 
se suprotstavija normama, ali joj prijeti buducnost ortodoksije. Ako 
postane nesto normaino, respektabiino, tada ponistava samu sebe i 
naprosto prestaje biti queer. U novije vrijeme termin queer poceo se 
polako prosirivati na projekte koji nedvojbeno nisu takvi, no, ujedno 
se konstantno preraduje u promjenjivim drustvenim okvirima. lako 
seksualnost ostaje kljucni objekt queer analize, ona se sve cesce 
ispituje u odnosu na druge kategorije znanja vezane uz odrzavanje 
nejednakosti moci: rasu, religiju, nacionalnost, dob i drustvenu klasu. 



LITERATURA: 

1. Tamsin Spargo: Foucault i queer teorija, Naklada Jesenski i Turk, 
Zagreb, 2001. 

2. James O'Higgins: „Seksualni izbor, seksuaini din: Foucauit i 
liomoseksualnost", intervju 

3. Sinisa Nikolic: Miciiel Foucault, Rijeci i stvari, recenzija, Zarez br 
123., Zagreb, 2004. 




^Tako su, npr., u nekim 
studijama nastojanja queer 
teorije da prevlada ogranicenja 
tipa konstruktivizam naspram 
esencijalizmu, potpuno krivo 
shvacena i zamijenjena 
nastojanjem da se svim 
genetickim studijama pripise 
samo jedan cilj - genocid. 



72 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



Arthur Eddington 




NADJEV MUDROSTI 



pise: Mura Dominko 



Arthur Eddington je istaknuo da je uobicajen 
pogled na svijet onaj koji se «spontano 
pojavljuje oko mene kad otvorim oci», jedan 
«neobican spoj vanjske prirode, mentalne 
projekcije i naslijedeniii predrasuda». 
Koliko je tocan ovaj opis u svakodnevnim 
iskustvima? 

Nacin na koji promatramo svijet oko sebe, 
ono sto cini nase misli onakvima kakve 
jesu, primarno vuce korijene u nasoj 
individualnosti koja se sastoji od genetskog 
nasljeda, kao i iz okruzja kojem smo 
izlozeni od rodenja. Buduci da Ijudi zive u 
razlicitim gradovima, kulturama, drustvenim 
sistemima, politickim prilikama, imaju i 
razlicite izvore stjecanja ne samo znanja, 
vec i bilo kakviii oblika informacija kojiii su 
svjesni. Takoder, zbog naosob jedinstvenog 
psiiioioskog okvira i stanja uma, na tocnije 
pitanje sto svijet zapravo jest prilicno je 
nemoguce dobiti generalan odgovor, zbog 
toga jer dvije osobe nikad nisu iste - cak 
ni jednojajcani blizanci. Ali ovdje glavno 
pitanje, koje se pojavljuje ispred nas kad 
otvorimo oci, lezi upravo u «svakidasnjem» 
pogledu na svijet, znaci iz jedne puke 
promatracke perspektive. 

proljece 2006. [veno] 73 



Prema izjavi A. Eddingtona, svaki svjetonazor 
se sastoji od subjektivnog i objektivnog. Nesto 
sami naucimo, nesto kroz opservaciju. Znanje je 
oblikovano unutar granica naseg uma i nacina na 
koji shvacamo odredenu temu. Takoder postoji 
znanje koje smo naslijedili kroz generacije, ono koje 
ne preispitujemo, vec je prihvaceno kao produkt 
drustva, misljenje mase, generaino prihvatljivo unutar 
obiteljskog kruga. Ono takoder uvelike utjece na nas 
svjetonazor. 

Prva komponenta u sastavu objasnjenom u naslovu 
je vanjska priroda. Uzimamo je zdravo za gotovo 
kao stvarnost. Od nje skupljamo znanje u koje 
ne sumnjamo jer nam osjetila to ne dopustaju. 
Oslanjamo se na vid, sluh i ostala osjetila radi 
stjecanja znanja iz vanjskog svijeta. 



njihovih fizickih atributa, vec zbog mentalne projekcije 
i mozdanih sposobnosti. Naravno, ono je samo 
trivijalan primjer koji oslikava svu kompleksnost 
funkcioniranja mozga i pokazuje kako jedna mala 
razlika u njegovim procesima moze promijeniti pogled 
na svijet, stvarajuci pregrst jedinstvenih percepcija, 
koje, sudeci po Humu, stvara nas identitet. Dakle, 
znanje koje dobivamo preko svojih osjetila je prilicno 
nepouzdano, u smislu skupljanja sveopceg znanja, 
nad kojima su se zajednice slozile kao istinitima. 
Ali, istovremeno, ono je najbolje koje imamo, i 
kojem najcesce vjerujemo buduci da kroz ta osjetila 
skupljamo najvise informacija. Npr. poznata izreka 
"vidjeti znaci vjerovati" je s nama jos od pocetka 
vremena, i pokazuje jedno senzibiino odbijanje 
lakovjernosti kada se radi o skepticizmu nad stvarima 
koje nismo osjetili kroz vlastita osjetila. 



Ovo se moze promatrati kao jedan ograniceni bioloski 
izvor infomacija koji stvara objektivnost u kojem se 
formiraju dobro i lose, kao i sve ostale binarnosti koje 
predstavljaju dvije suprotnosti u kojima vrednujemo 
i klasificiramo znanje. Ali, ovi zakljucci ne moraju 
nuzno biti istiniti, ne mogu se klasificirati kao dobro ili 
lose, upravo zbog sekundarnog faktora o kojem smo 
svi ovisni i koji nam ne dozvoljava da razmisljamo, 
vidimo i osjecamo poput drugih individualaca. Ona 
se naziva mentalnom projekcijom, koja, kao sto 
sam spomenula, pripada bioloskoj prirodi covjeka. 
Debar su primjer Ijudi koji su slijepi na boje, osobe 
cija percepcija boja ponesto drukcija od onog sto mi 
smatramo "normalnim". Unatoc tomu sto su vanjski, 
fizicki aspekti svijeta isti za sve nas, daltonist ce, 
za razliku od "normalne" osobe, dozivjeti drukcije 
u smislu razlicitih sjena boja. Sto znaci da ce ovo 
dvoje Ijudi imati drukciju percepciju svijeta, ne zbog 



S druge strane, postoji jedna vjecito prisutna 
predrasuda o svijetu, grupaciji Ijudi, znanju, 
dogmama, koje u vecini slucajeva slijepo pratimo, 
ne zbog toga jer to moramo ili zelimo, vec zato 
jer nas drustvo oblikuje i obvezuje nas da - ako 
mu zelimo pripadati - moramo neke stvari uzeti 
zdravo za gotovo. Npr. ako nas nasi roditeiji, koji 
su nas glavni izvor znanja u mladosti, upoznaju s 
religijom kao necim vaznim i vodecim, necemo je 
preispitivati. Religija ce postati integralan dio nas, ne 
radi nas samih, vec zbog predrasude nasih roditeija 
kako je antireligioznost losa. Predrasude o vaznosti 
razlicitih vrsta konformiteta ce takoder oblikovati 
nas svjetonazor u smislu da cemo prosudivati Ijude 
koji zastupaju drukcija stajalista od nas. Manje je 
vjerojatno da cemo preispitivati vlastiti koncept 
dobrog i loseg, ili smatrati misljenje suprotne strane 
vazecim. Vecina se tih predrasuda pojavljuje zbog 



74 [veno] proljece 2006. 



NADJEV MUDROSTI 



velikog broja kultura i subkultura u kojima gradani 
svijeta zive. Dok ce osoba iz konzervativne okoline, 
poput Saudijske Arabije smatrati jedno patrijahaino 
drustvo normalnim i neupitnim, osoba iz jednog 
liberalnog drustva, poput Evrope, nece dijeliti isti 
pogled. Cak i ovaj primjer sadrzi predrasude u smislu 
predvidanja njihovih stajalista. Ali opet, predrasude 
su okviri u kojima se osjecamo sigurnima, kao 
znaici, kao ucenici, formirali smo kategorije u kojim 
klasificiramo sve nove informacije koje smo skupili 
kroz osjetila. Takoder odiucujemo, sukladno njima, u 
sto cemo vjerovati, a sto cemo odbaciti kao nevazno 
ili nedovoljno kredibilno. 

Kada pogledamo osobu koja je kombinacija ovih 
ideja, vidimo da ne postoji pojam u Ijudskom 
postojanju koji je u potpunosti vjerodostojan. 
Vjerodostojnost, poput istine, dolazi iznutra. 
Svaka osoba ima vlastiti koncept istine zbog svoje 
individualnosti, i iz toga mozemo zakljuciti da 
istina nije nesto univerzaino, vec relativno. Nesto 
jedinstveno za svakog od nas. 

Nacin na koji vidimo stvari ne samo da nas definira, 
vec je i bitan faktor u formiranju nacina na koji 
komuniciramo sa svijetom, drugim osobama i nacin 
na koji vidimo sebe. Sve ove stvari odreduju nase 
djelovanje u zivotu. 



nasu percepciju. Osoba koja studira znanost, koja 
se, npr., razumije u matematiku, bit ce manje naivna 
u percipiranju religije i vjere. Njen rad uma bit ce na 
jednoj cvrscoj bazi, i samim tim ce traziti razumnije i 
racionalnije odgovore u svemu. IVIozak matematicara 
takoder radi na nacin religije, znanstvene religije, i 
najvjerojatnije ce promatrati svijet kao izvor cinjenica, 
prije nego kao nesto apstraktno. Koncept znanja 
kao neceg uobicajenog cinit ce mu se normalnim 
i efektivnim, buduci da se u matematici sve moze 
dokazati, i on ce pridonijeti tom znanju na svoj 
jedinstven nacin percipiranja informacija. 

Sve ovo pokazuje koliko je pogled na svijet 
konstantno promjenljiv, posebice zbog nacina na 
koji se civilizacija razvija svakodnevno, i kolicine 
informacija koje nam se nude da u njih vjerujemo, 
a takoder i zbog brojnih kultura koje su kombinacije 
starog i novog znanja, vodene istim sustavom 
vrijednosti njenih clanova. Koliko daleko ne mozemo 
pobjeci utjecajima okoline i nametnutog znanja kao 
nasljedstva Ijudske rase, toliko oprezno bismo morali 
uzeti u obzir svoju vlastitu percepciju i odiuciti do koje 
mjere cemo joj vjerovati, a do koje mjere ce nase 
prosudbe biti kombinacije obojih. 



Postoji jos jedna perspektiva prema nacinu kojim je 
znanje povezano s nasim svjetonazorom. Do sada 
sam tvrdila kako nasa percepcija, vanjska priroda 
i predrasude koje imamo, kontroliraju nacin na koji 
uzimamo sitne dijelove znanja i nacin na koji ga 
shvacamo, kao i nacin odabiranja vaznog i nevaznog. 
Ali, takoder postoji slucaj u kojem znanje oblikuje nas. 



NADJEV MUDROSTI 



proljece 2006. [veno] 75 




pise: Matija Habijanec 



SVEBANINU 

Svedska iz drzavnog proracuna 
daje novcanu pomoc mladim 
bendovima i glazbenicima. 
Registracija bendova ide preko 
Klubova mladih, koji postoje 
u svakom svedskom gradu, 
a za financiranje iz drzavne 
blagajne jedino sto bend mora 
napraviti je odrzati kontinuitet 
sviranja i otvoriti vlastiti racun. 
Nevjerojatno, ali istinito. Kad bi 
se takva opcija ponudila mladim 
neafirmiranim glazbenicima u 
Hrvatskoj, pretpostavka je da bi 
mnogi Ijudi to iskoristavali i brzo 
osiromasili drzavni proracun, pa bi 
se sve vratilo na staro. Mi, ocito, ne 
dijelimo mentalitet sa Svedanima. 
1980. g. svedski parlament 
obustavio je gradnju nuklearnih 
elektrana i ulozio u razvoj ekoloski 
prihvatljivih izvora energije, od kojih 
je najpoznatije bio-gorivo. 



Jens Lekman - Oh You're So Silent Jens 

(Secretly Canadian, 2005.) 

Sto uopce reci o Jensu Leknnanu, nnladonn svebaninu . 
nepopravljivonn ronnanticaru i naprosto nevjerojatno 
dobronn i iskrenonn kantautoru? Mladic je to koji 
na svonn blogu otvoreno suosjeca s aparatonn za 
kavu koji kao da nnuca (pa se Jens pita koja li nnu je 
djevojka, kako i zasto nabila te konnplekse). Kada se 
krajenn prosle godine odiucio prestati baviti glazbonn, 
Jens je prodao dio instrunnenata i pojacala jer nnu se 
'Stan sve vise pretvarao u snnetliste'. Onda je dosia 
nova godina, pa je najavio novi DVD EP i tinne vratio 
osnnijeh na lica nnnogih obozavateija diljenn svijeta. 
Kojih inna poprilicno, unatoc cinjenici da vecina vas 
za njega nije ni cula. Da, i ja sann u novu godinu usao 
optinnisticno, no vrlo brzo se sve vratilo na staro. 
Nista, Jens, cekat cenno proljece. 
'Oh You're So Silent Jens' naziv je njegove recentne 
'kolekcije pjesanna', prepune sjajnih stihova, nnelodija, 
pa cak i kvazi-produkcijskih zahvata. Bas kao i 
na prethodnonn, jos boljenn albunnu 'When I Said 
I Wanted To Be Your Dog', Jens ne iznnisija toplu 
vodu, vec nann opusteno servira svoje cokoladne 
evergreene i pritonn se sjajno zabavlja. Ako trazite 
reference, debit cete ih. Magnetic Fields. Jonathan 
Richnnan. Burt Bacharach. Belle & Sebastian. Sinnon 
& Garfunkel. Dovoljno? 

Anny Phillips, novinarka svakodnevno apdejtane 
indie-rock biblije zvane Pitchfork, nada se kako 
Jens nece tako skoro uci u neku zdravu i pozitivno 
dosadnu Ijubavnu vezu (Jens, nainne, nije innao curu 
vec cetiri godine), jer o cennu ce onda pjevati, jel' (a 
i tko bi ga, kao, htio ovako placipickastog)? Ja se, 
kao i obicno, ne bih slozio, barenn ne u potpunosti, 
jer enn nnu zelinn da bude sretan, enn nnu skladanje 
savrsenih pop-pjesanna ide toliko dobro i prirodno 



76 [veno] proljece 2006. 



GLAZBA I MUZIKA 




^^^^^^m^^^^^^H da se uz 
^^^^^r^^^^^^^^B proces prilagodbe 
^^H ^^Hp vjerojatno navikao 

Jj^Hf' y^' i na pisanje o 

jjK ^^itn^ ^j^ Mk -sreci. 

"~ Da se ne bismo 

krivo razumjeli, 
nisu sve 
njegove pjesme 
melankolicni 
crnjak. Ima tu 
i bijeskova ciste, ekstaticne srece (primjerice, 
'A Sweet Summer's Night On Hammer Hill'), 
neocekivano prelijepih stihova koji su u ovom 
cinicnom, cinicnom svijetu prava rijetkost 
(povremeni blagi sarkazam ocito se ipak ne moze 
izbjeci) te producentskih zahvata kojih se ne bi 
posramio niti jedan Phil Specter, da se kojim 
slucajem igrao iskljucivo s onim igrackama koje su 
mu se nekim slucajem nasle u stanu. 
Ma, znate sto, mogao bih tjednima pisati o Jensu 
i njegovim pjesmama. O toj nevjerojatnoj 'Maple 
Leaves' ("She said it was all make believe/ But I 
thought she said maple leaves"), predivnoj 'Another 
Sweet Summer's Night On Hammer Hill' ("I had a 
friend, a girl who looked sort of like a guy / 1 can't 
forget her dark, painful eyes / When they've burned 
her with the cigarette lighter / When the cops came 
they had to untie her /Another girl was free to grow 
up a cynical writer"), zaraznoj 'Pocketful Of Money' 
(koju krasi sjajan sempi lo-fi pop heroja Beat 
Happening) i toj nedodirljivoj 'A Man Walks Into A 
Bar' ("I know why Mona Lisa smiled / Da Vinci must 
have been a really funny guy and laughter is the 
only way into my heart"). 
Jensje prijatelj. 



GLAZBA I MUZIKA 



Euros Childs - Chops (Wichita, 2006.) 
Vecina Ijudi koje znam nema apsolutno nista 
protiv grupe Gorky's Zygotic Mynci, djetinjastih 
velskih carobnjaka koji su u svojoj desetak godina 
dugackoj karijeri (zadnji album su objavili 2003., a 
hoce li se i kada ce se ponovo okupiti - ne zna se) 
putovali od ne pretjerano zestokog, ali glasnog i 
psihodelicnog tolkien-popa do opustenog, intimnog, 
nepretencioznog popa za sve generacije. No, ista ta 
vecina Ijudi tvrdi kako Gorkici jednostavno nemaju 
'ono nesto'. Priznajem i ja, oni malo kome mogu 
biti najboiji (dakle najvazniji) bend na svijetu, no oni 
to nisu ni zeljeli biti, a i to je, priznat cete, sasvim 
legitimna odiuka (kada je Edo Maajka prije otprilike 
godinu dana bio gost kod Stankovica i pricao nesto 
tome kako osoba koja se bavi glazbom mora biti 
spremna na neka pravila, ustupke i kompromise, 
nije bio u pravu. Nisu svi glazbenici ujedno i 
poslovni Ijudi, dovraga). 

Gorky's Zygotic Mynci oduvijek su zvucali kao da 
zele biti sto dalje od glazbenog mainstreama - i 
kad su sredinom devedesetih razbijali violine, i 

kad su krajem 
devedesetih 
u ulozi 

melankolicnih, 
napusenih hipi- 
kauboja pjevali 
odu Ijetu na 
Jadranu, i kad 
su sredinom 
dvijetisucitih 
definitivno odiucili 
preseliti se na selo. A kad su Mynciji spominjali 
selo, ja sam zamisljao neko ponekad maglovito 
a ponekad najsuncanije brdo, omamljujuce svjez 




proljece 2006. [veno] 77 



zrak, taj meduzemaljski velski jezik i nekoliko 
psihodelicnih gljiva iza stale s kozama - tek toliko, 
neka se nade. 

Glavni autor u bendu zvao se i jos uvijek se 
zove Euros Childs i upravo je objavio svoj mali, 
nepretenciozni solo-album 'Chops'. A kad kazem 
nepretenciozni, stvarno mislim nepretenciozni. Album 
traje svega nesto vise od pola sata, no njegova 
infantilnost zasigurno nece odbiti svakog slusatelja. 
Mislim, moraju postojati Ijudi koji ce u njegovim 
pjesmama o Ijubavi, valovima, magarcima i cirkusu 
vidjeti jedno veliko, zaigrano, djecacko srce i koji 
ce se zadovoljiti time. A neki se moraju zaijubiti i u 
njegov glas koji je najcesce djecacka kombinacija 
pjevusenja, sapta i falseta. 

Album otvara prva od nekoliko minijatura snimljenih 
uz pomoc najobicnijeg diktafona - 'Billy The Seagull', 
a potom slijedi prvi singi, 'Donkey Island', najbedastija 
i najlosija pjesma na albumu (King Kong su to radili 
puno bolje, hehe). Slijedi leprsava 'Dawnsio Dros Y 
Mor', jedna od tri pjesme na velskom (preostale dvije 
su 'Hi Mewn Socasau' i 'Cynhaef'), a ubrzo potom 
i jedan pravi pravcati jonathanrichmanovski dragulj 
zvan 'Costa Rita' ("She was working selling peanuts 
down by te shore /And I was working for peanuts 
selling ice-cream on my brother's door / 1 tell you, 
ice-cream sells when it's hot / But they don't sell so 
well when it's not"). Tu je i 'My Country Girl', dezurna 
country stvar kraca od dvije minute. 
U dijametraino suprotnom raspolozenju, ali 
s identicnom porukom ("I had enough of this 
city...") pocinje i 'Circus Time', jedna onako bas 
prepoznatljiva Eurosova balada u kojoj ne znas tko 
je tuzniji - on, klavir ili violina. Nesto kasnije slijedi 
jos jedna takva baladetina, 'Surf Rage', a 'First Time 
I Saw You' zasluzuje vlastitu recenicu. Kao sto je 'My 



Country Girl' dezurna country budnica ovog albuma, 
tako je 'First Time I Saw You' dezurna osmominutna 
zen-ljepotica ("Summer's writing songs all about 
you..."), koju je nesto teze (ali ne i nemoguce) 
zavoljeti samo zbog hrapavog, monotonog sempla 
koji kao da je posuden s b-strane nekog singia New 
Order. 

Premda mnogi Eurosu ne mogu oprostiti slampavost, 
djecacku razigranost i manjak jakih aduta, covjek bez 
sumnje zna sto zeli - kako u pjesmama tako i u real- 
lifeu (ako takvo sto jos uvijek postoji). Nisam toliko 
hrabar da vec u veljaci proglasim najboiji djetinjasti 
album 2006. bez truncice bijesa, ali sumnjam da ce 
se Eurosu tako skoro netko uopce pribliziti. 



The Clientele 



The Clientele - 
Strange Geometry 

(Merge, 2005.) 
"It's just this 
\^ emptiness / 1 can't 
chase it away /And 
when the evening 
paints the streets 
/ It's like walking 
on a trampoline/ 
I dont think I'll be 
happy anymore / 1 guess I closed that door". Stihovi 
su to iz uvodne pjesme novog albuma engleskog 
melankolicnog reverb-rock (!) benda The Clientele na 
koje mozete reagirati na otprilike tri nacina. 
Mogli biste se, primjerice, instatno zaijubiti u bend koji 
se ne srami pjevati o melankoliji, nostalgiji i - tuuuziii. 
Ukoliko ste prevelike muskarcine ili zenetine (!), 
ugasit cete muziku, posegnuti za pivom ili strucnim 
casopisom i pojacati Bozu Suseca ili Antoniju Stupar 




78 [veno] proljece 2006. 



GLAZBA I MUZIKA 



(to je ona koja vodi neku emisiju o automobilima, moj 
mozak je pun ovakvih beskorisnih informacija) na 
televiziji. Mnogi ce pred drugima odmahnuti rukom, 
nazvati ih pickicama, a poskrivecki cesto posjecivati 
taj sviJET cuDNE GEOMETRiJE . Nema problema, Ijudi 
smo. Ukoliko su vam, dakle, najdrazi glazbenici 
danasnjice Ludacris i Rihanna, sumnjam da cete u 
pjesmama znakovitih naziva 'E.M.RTY' i 'My Own 
Face Inside The Trees' pronaci ista sto bi vam moglo 

govoriti o vasem 
zivotu. No, sami ste 
si krivi. 

'Strange Geometry' 
vec je treci album 
ovog benda koji je 
ponovno objavila 
kultna americka 
izdavacka kuca 
Merge Records 
(za koju snimaju 
i Arcade Fire, M. 
Ward, Lambchop, 
The Magnetic 
Fields, Teenage 
Fanclub, Spoon, 
Lou Barlow, 
legendarni 
Buzzcocksi i 
mnogi drugi). 
Rad s 'ozbiljnim' producentom pokazao se kao 
odiican potez, a unatoc pjesmama koje se ponekad 
& pomalo trude biti radio-friendly, rijec je i dalje o 
jednom malom ali vaznom bendu koji danas zvuci 
jednako lijepo i jedinstveno kao i prije dvije i pol 
godine kada su objavili sjajan album 'The Violet 
Hour'. 

GLAZBA I MUZIKA 



SVIJET CUDNE GEOMETRIJE 



Najcudnija (IN najcudesnija) 
geometrija od svih je geometrija 
zlatnog reza. Tu fantasticnu 
estetsku pojavu uocavamo u 
svim pojavama koje percipiramo 
kao lijepe. Umjetnost Antike 
i renesanse pocivale su na 
konstrukciji zlanog reza. Zlatni 
rez je prirodni ritam, utjelovljen 
u svakom Ijudskom organizmu 
kao I svemu sto nas okruzuje. 
U odnosima medusobnih 
udaljenosti nebeskih tijela, kao 
i u konstituciji Ijudskog tijela, 
u konfiguraciji minerala, kao I 
zvukova. Pogledajte jos jednom 
pahulju snijega, raspored 
sjemenki u jabuci, Hi jednostavno 
- lice voljene osobe. 



Iskreno, u ovom trenutku ne mogu i ne zelim zamisliti 
Ijudsko srce koje nece rastopiti jedna '(I Can't Seem 
To) Make You Mine' (najljepsa pjesma na svijetu) ill 
'Losing Haringey' (katarzicna prica o ne bas lijepim 
danima, setnji, jednoj staroj fotografiji, zaboravljenim 
osjecajima i toj carobnoj stvari zvanoj zivot). Pa 
makar i poskrivecki. 



Art Brut - Bang 
Bang Rock N' Roll 

(Fierce Panda, 
2005.) 

'Formed a band, we 
formed a band, look 
at us, we formed a 
band... And yes, this 
is my singing voice, 
it's not irony, it's not 
rock n' roll, we're 
just talking to the kids!'. Ovim stihovima, javnosti 
koja konstantno vapi za novim instant-zvijezdama, 
predstavili su se Art Brut (sto bi znacilo 'umjetnost 
autsajdera'). Ovi neugledni momci koji zvuce kao 
da su upravo izasli iz puba i prepuni snaznih parola 
usii u prijavu garazu zasigurno nece dobiti tretman 
kakav su u glazbenom tisku dobili Franz Ferdinand, 
Arctic Monkeys, Bloc Party i ostatak prve postave 
otockog retro-rocka. S obzirom na to da se na svojem 
debut-albumu 'Bang Bang Rock N' Roll' sprdaju s 
najpoznatijim glazbenim casopisima, diskografskom 
industrijom, popularnom kulturom, pa cak i s nekim 
svetim opcim mjestima rock n' rolla (hint: Velvet 
Underground), nije ni cudo. 
'We're gonna be the band that writes the song that 
makes Israel and Palestine get along / We're gonna 




proljece 2006. [veno] 79 



write a song as universal as Happy Birthday, that 
makes sure everybody knows everything is going to 
be OK, we're going to take that song and we're going 
to play it 8 weeks in a row on Top of the Pops'. Eto, to 
vam zele poruciti Eddie Argos i njegovi prijatelji. Bez 
puno mudrovanja, sakom u glavu. Ako ste uz ove 
tekstove zamislili nepocesljani cuspajz Buzzcocksa, 
new wavea. Modern Loversa, sablonskog garaznog 
rock n' rolla. Carter USM, Mikea Skinnera, Kim 
Gordon i vaseg omiljenog srednjoskolskog benda, na 
pravom ste putu. 

'Moj mladi brat je upravo otkrio rock n' roll!', vice 
Argos i dodaje: 'He no longer listens to A-sides / He 
made me a tape of bootlegs and B-sides /And every 
song, every single song on that tape said exactly 
the same thing / Why don't our parents worry about 
us?'. Svakodnevne misli lika iz kvarta vec dugo nisu 
zvucale ovako pametno. 

Zvjezdani status ce ih tesko dostici, ali kultni bi ih 
cekao i da se na albumu ne nalazi 'Emily Kane', 
najmelodicniji od svih hitova s ovog albuma ('I can't 
get over my old flame / I'm still in love with Emily 
Kane / 1 hope this song finds you fame, I want school 
kids on buses singing your name'). 'Rusted Guns 
Of Milan' je najboija pjesma o miohavoj cuni ikad, 
a urnebesna 'Modern Art' je sve sto ocekujete od 
pjesme s tim nazivom. 'Good Weekend' je najboija 
stvar Buzzcocksa koju nekim cudom Buzzcocksi 
uopce nisu napisali ('Got myself a brand new 
girlfriend... I've seen her naked twice!'), a naslovnu 
'Bang Bang Rock N' Roll' nosi jos jedan sjajan 
transparent koji ce im kad-tad ukrasti Coca Cola ili 
neki srodni carevi branda: 'No more songs about sex 
and drugs and rock and roll / It's boooring!' 
'Fight!' tjera na povlacenje ocite paralele izmedu Art 
Brut i The Streets (i Eddie Argos i Mike Skinner su 



sjajni pripovjedaci 'iz naroda' koji su najboiji kada u 
stvari caskaju na glazbenu podlogu, s tim da Eddie 
pokusava pjevati, a Mike repati. Ne postoji puno 
bendova u kojima prateci vokali eksuali puno bolje 
pjevaju od glavnog, ali ovom albumu to je samo jos 
jedan sarmantni plus), a u sarkasticnoj 'Moving To 
LA. 'Argos kao fol zeli odseliti u Los Angeles (em je 
vrijeme u kurcu, em je veza u problemima), izmedu 
ostalog i kako bi se tamo mogao druziti s Axiom 
Roseom i Morrisseyjem (rimuje se s Hennesseyem) 
te voziti Harley Davidson (hehe). Za razliku od 
himnicne 'Good Weekend', u 'Bad Weekend' ne ide 
bas sve po planu. Decki, naime, ne znaju u koji da 
se glazbeni zanr svrstaju posto dugo nisu citali NME, 
a u trenutku kada odiuce doslovno ispljunuti stih 
'Popular culture no longer applies to me' i ponoviti 
ga petnaestak puta, vec su nas odavno kupili. Tako 
da slobodno mogu zavrsiti album jednominutnom 
pjesmicom o tome kako 18 tisuca lira zvuci kao 
mnogo novaca. 

Kultni debitantski album Richmanovih Modern 
Loversa dobio je legitimnog, jednako sarmantnog 
nasljednika. Traje 32 minute i ceka da ga otkrijete. 



80 [veno] proljece 2006. 



GLAZBA I MUZIKA 



METALNA 



pise: Petar Jovic 




Kontemplirati umjetnost je nemoguce 
bez prethodnog analiziranja njenog 
korijenja, uzroka, kao i drustvene 
okolnosti u kojima je nastala. Od 
svog nastajanja, popularna glazba je 
marketirana kao kontrakultura, suprotno 
od normalne, funkcionalne i neuzbudljive 
kulture koja dominira drustvom. 
Takav marketing poplocio je put 
adolescentima koji su bili vecinska 
publika popularne glazbe i omogucio 
im da primarno odbace svijet svojiii 
roditeija, redefiniraju, preispitaju svoje 
vrijednosti i kao takve ill ponovo spoje 
u onaj isti odbaceni svijet rekreiran 
pod vlastitim uvjetima, sto bi ponudilo 
odgovor da je «stvarnost» zapravo 
polucena voljom za stvaranjem. 
Dok se kultura drzala pragmaticnog, 
a kontrakultura ill pop-kultura bavila 
moralom, metal supkultura postala je 
svoj vlastiti pokret jer se nije mogia sloziti 
ni sjednim ni sdrugim. 




Cilj ove subkulture u drustvenom smislu nije bio trazenje 
generalnog cinjenicnog stanja (kroz glazbu), vec stvaranje 
pojmova i cinjenica kroz vlastitu percepciju. 
Ovakav stav, preko cetiri generacije glazbenika pronasao je 
svoju reflekciju u nihilizmu, gdje nista nema prirodenu vrijednost 
ili po pravnom polozaju klasifikaciju, vec vrijednost stvorenu kroz 
individuaino iskustvo. Nihilizam je radikalan sistem za drustva 
stvorena na temelju dualizma (dobro protiv zla) i liberalizma 
(jednakost, individualnost). Jer za nihilista istina je samo sredstvo 
za opisivanje dogadaja u stvarnosti, a ne istina kao cilj sam po 
sebi. 

U zapadnjackom, kapitalisticko liberalno i demokratskom duhu 
vremena, gdje je esencija komercijalizma stjecanje naklonosti 
potrosaca, istomisljenika, poslovnih partnera, metal je izguran 
onkraj granica drustvenog prihvacanja. 



UVOD 

Pocetak ovog glazbenog smjera nastao je kao produkt mladezi 
rodene nakon etabliranja dvaju blokova. Tijekom visokorazvojne 
faze zapadnog drustva koje je, nakon sto je savladalo utjecaj 
protivnickih politickih ideologija u svojim redovima poput nacizma 
i komunizma, percipiralo sebe kao humanu civilizaciju koja 
beneficira gradanina u najvisoj mjeri ikad zabiljezenoj, cak i 
superiorno ostalim formama, ukljucujuci takoder ravnopravna 
ali totalitarna drustvena uredenja poput SSSR-a i Kine. U eh, 
u kojoj drustvo ocigledno sluzi gradaninu u njegovom cilju za 
najpogodnijim nacinom zivota, alternativni ciljevi nemaju mjesta 
za razmatranje. Ovakav svjetonazor dolazio je od logickog 
slijeda kao «progresivan» nastavak covjekovog razvoja iz stanja 
nemilosrdnog grabezljivca u stanje u kojem koncept pravde i 
morala definira zivot individue. 

Prva generacija nakon II. svjetskog rata je, u doba nastajanja 
impulsa mladezi da se svijet redizajnira kako bi se izbjegia 
«zla» prijasnjih generacija, kreirala rani prototip metala. Ova 
generacija, i sve nadolazece, nisu morale iskusiti utjecaj prirode 



kao nesto izricito. Trgovine mjesovitom 
robom, moderna medicina, industrija 
i ekonomija pobrinule su se o svim 
njihovim fizickim potrebama, samim time 
postajuci introspektivnom civilizacijom. 
Krajem 60-ih godina prosloga stoljeca, 
pokret «mira» vec nadaleko danas 
poznat i kao hippie pokret, prigrlio 
je pacifizam te jednakost Ijudi u 
pogledu rasa i spolova kao vodilju 
kontrakulture. Ovaj fenomen u nesto 
blazem obliku vuce korijene jos iz 50-ih 
godina kada su marketinski strucnjaci 
promovirali rock glazbu kao alternativu 
naspram ustajalom, tradicionalnom, 
monogamicnom i trijeznom nacinu 
zivota «bijelih anglo-saksonskih 
protestanata». 

Polarizacijom svijeta kao posljedice 
II. svjetskog rata, i vise ekonomsko 
nego politicko motivirano uplitanje 
u Vijetnamu i Koreji, oznacavao je 
moraini bankrot benevolentnog imidza 
saveznika, sto je potaknulo drustvo 
da se orijentira prema zaboravljenim 
tradicijama izgradenim u posljednih 
2000. godina: fokus na duhovnost, 
spiritualizam, asketstvo. 
U kontrastu, metal je naglasavao 
morbidnost i glorificirao drevne 
civilizacije, kao i heroicke bitke, dok 
je glazbeno pokrivao sirok spektar 
od art rocka do progressive rocka, ali 
iznad svega emfazirao je krajnost, 
ekstremnost, jednu surovu stvarnost 
koja nadilazi nase rijeci, simbole i 



82 [veno] proljece 2006. 



GLAZBA I MUZIKA 



fundamentalne teorije. Da nas podsjeti 
kako smo smrtni, i ne uvijek sposobni 
kontrolirati nasljedne nadarenosti, a 
kamoli svoj zivotni vijek. Ovakav stav 
je bio drasticno suprotan idejama 
pacifistickog Hippie pokreta kao i 
religijskog i industrijskog raspolozenja 
mase koja ga je okruzivala. 
8000 god. pr.Kr. na prostoru danasnje 
Indije djelovala je religija koja je ovim 
pitanjima pristupala na slican nacin, 
bez dualizma; vjerovali su kako je zivot 
poznat covjeku kroz osjetila (vid, sluh, 
okus, njuh, dodir), percepcija stvarnosti 
komponirana pomocu njih strukturaino 
vise slici na prirodan proces razvoja 
misli, nego na apstrakciju. 
Heroicka djela bila su vaznija od same 
smrti, osobna smrtnost afirmirana. 
Postojalo je znacenje, postojala je smrt 
bez apsolutnog Boga ili Neba da uskladi 
to dvoje. 

Ovo je trazilo od pojedinca da objavi 
vrijednosti koje ce mu ispunjavati zivot, 
radi kojih ce i umrijeti. Time je postavljen 
izvornik na kojem ce se kasnije 
temeljiti drevne civilizacije, kao i metal 
supkultura kao njegovjedini moderni 
ekvivalent. 



GLAZBA 

Umjetnost ne postoji u vakuumu 
unutar uma kreatora, ako je djelo u 
planu, postoji korespondencija izmedu 
njegovog znanja, iskustva, formiranog 



svjetonazora i zeljenog okvira kojim ce stvoriti umjetnicko djelo. 
Umjetnost je odvise komplicirana da bi se stvorila bez sinteze 
prethodnih misli koja bi je izrazila. Metal se glazbeno razlikuje od 
popularne glazbe na jedan jednostavan nacin od kojeg se razvio 
velik broj tehnika koje daju kompozitoru mogucnost da stvara u toj 
metodi, dok je rock poznat po svojoj strofa-refren-strofa strukturi, 
a jazz nudi opusteniju verziju istog zajedno s neokovanom 
improvizacijom. Metal je prigrlio motivicnu, melodicnu i narativnu 
strukturu dublje povezanu s klasikom i barokom. Engleske 
napitnice, irski etno, skotski pro-gospel napjevi, njemacka narodna 
te americka country glazba su takoder pridonijeli njegovoj stilskoj 
raznolikosti. 



70.-te 

Buduci da se rock 50-ih. vecim dijelom fokusirao na odiascima 
na plazu i skakanju po livadi, glazbeni disidenti onoga vremena 
obradivali su teme koje se u nasem vremenu doimaju pitomo, dok 
su u ono vrijeme bile provokativne po svojoj prirodi na dva nacina, 
grub i umjetnicki ili tehnicki orijentirani. 
Ovaj prvi se nalazi u imenima poput Cream, Jimmy Hendrix, 
ZZ top, kojima se moze puno pricati, ali ono najbitnije je da 
su integrirali tradiciju etna, improvizaciju bluesa i pretvorili u 
nesto tehnicki kompetitivno s jazz i big band imenima onog 
vremena, dodavajuci vatromet gitara i epske pjesme u zanru 
namijenjenom iskljucivo za radijske reklame i lagano slusanje uz 
voznju. Umjetnicki duh rodio se s imenom King Crimson, cija je 
popularnost procvjetala pocetkom sedamdesetih. Njihov pristup 
bio je jedan od prvih koji je prokrcio simbiozu jazza i klasike, 
rezultiravsi opernim strukturama zajedno sa Genesis, Pink Floyd, 
Yes... 

Ultimativno, ovi bendovi su se spotaknuli na svojoj vlastitoj 
virtuoznosti, dok njihovo znacenje i esencija zivi dalje u stilovima 
kojima su pridonijeli. 

Naposljetku, postojala je tradicija bendova koja je izrasia iz 
garaznog rocka u jedan tehnicki orijentiran format predvoden 



GLAZBA I MUZIKA 



proljece 2006. [veno] 83 



prvim dark-rock bendom The Doors. Dok su drugi bendovi lebdjeli 
nad Ijubavi i mirom, The Doors su donijeli nihilizmom inspiriranu, 
morbidno podsvjesnu psihodeliju na glazbenu scenu, i postavili 
neoromantican korijen, kasnije procvjetan u metalu. 



1970.-1980. 

Tamo gdje su The Doors stali, Black Sabbath su nastavili. 
Legenda kaze kako su clanovi grupe, trazeci novi «kut» (trend) 
u glazbi, vozeci se pokraj kina vidjeli najavu horor filma «Black 
Sabbath». HP. Lovecraft, jedan od pionira horor zanra, jednom 
je izjavio kako u svojim djelima nije namjeravao klasificirati dobro 
i zio, vec prikazati samo iskustvo zastrasujucim. Adaptacijom 
novog imidza, Black Sabbath je postavio smjernice kojom ce I 
kasniji bendovi integrirati koncept horora u glazbu, izbjegavajuci 
na trenutak strogu moraliziranost drugih rock bendova svog 
vremena. Prvenstveno, zeljeli su bit! glazbenici, naci svoje mjesto 
ispod sunca, negdje izmedu bluesa I progresivnog rocka te su (uz 
malu pomoc halucinogena) stvorili zvuk ispred svog vremena, kao 
I publike koja ih je slusala, rezultiravsi raspadom 1978.g. Medutim, 
formula za metal sedamdesetih vec je bila stvorena kroz mracan, 
gotican zvuk Sabbatha i gitarskih carolija Deep Purplea i Led 
Zeppelina. 

Komercijaini zapadnjacki radio ce uvijek traziti isti obrazac 
koji je bio baza engleskih napitnica i skotskih ratnickih himna 
koje su inspirirale blues. Ponavljajuca forma refrena i strofe 
te prijelaza koji bi odnio pjesmu u jedan kratak melodicni 
kontrapunkt. Najintrigantnija djela ovih bendova su iz tog razloga 
bila nepodobna za sire medije. Nadalje, moraini stavovi onog 
vremena bill su uvrijedeni okultnim imidzom. Vjerovanja okulta 
razlikuju se od «normalnih» religija radi tendencije da prihvate 
dobro i zIo kao ravnotezu svemira, dva izvora energije koja se 
uzajamno ne iskljucuju. Ovakav pristup nije dobro sjeo religijskim 
fundamentalistima, kao ni clanovima kontrakulture koja je trazila 
univerzalan razlog za politicko opunomocenje manje bogatijih, 
ostavivsi tako metal subkulturu u vjecnom amorfnom stanju sa 



samo jednim ustajalim beskonacnim 
ciljem: proturjeciti svim pravilima. 
Gledajuci striktno kroz glazbu, Metal 
se rodio zajedno s imenima ciji se 
utjecaj ne moze negirati: Iron Maiden, 
Motorhead, Judas Priest. Glazbenici 
ovih bendova imali su progresivnu 
pozadinu koju su adaptirali u 
jednostavnija djela, pristupacna cak i za 
komercijalan radio. Neoklasicni gitarski 
duo K.K. Downinga i Glena Tiptona, 
melodicne i gotovo perkusivne bas 
linije Stevea Harrisa. Cak i Motorhead, 
najjednostavniji od trojice imao je 
pjesme koje po osnovi rivaliziraju 
Beatlesima, spajajuci psihodelicni rock 
s agresivnim punkom u hedonisticko - 
proletarnoj maniri. Ovaj opskuran pokret 
dobio je ime i u medijima, NWOBHM 
(New Wave Of Britsh Heavy Metal) 
zajedno s novim imenima poput Angel 
Witch, Diamond Head, Venom koji 
su rastrgali teoriju do njezine osnove 
kako bi dobili balada-susrece-vatromet 
ravnotezu u ociglednoj buntovnoj glazbi. 
Sva ova mjesavina pristupa je spojila 
stavove punka s epskom prirodom 
metala i rezultirala glazbom koja je 
bila jednako odvazna ali i pristupacna 
prosjecnim fanovima koji su htjeli uloviti 
instrument i povoditi se za njom. 

(nastavak u sljedecem broju) 



84 [veno] proljece 2006. 



GLAZBA I MUZIKA 




Sto znaci "veno"? 

Uz novije zamjenice on, ona, ono, oni, u kajkavskim se govorima 

koriste i staroslavenski oblici v'en, v'ena, v'eno, v'eni. 

Stariji Ijudi ih apsolutno vise koriste nego danasnje novije oblike. 

U srednjem rodu jednine doslo je do zanimljivog semantickog 

pomaka. Naglasak se seli na zadnji slog i srednje o postaje 

zatvoreno o (a u nekim varijantama i otvoreno). 

ven\o/ven'o 

Koriste se za sve i svasta, a ponajvise za izrazavanje tabuiziranih 

realija, tj. ono sto nije uputno izreci. Npr. zenski spoini organ 

(Prijal jo je za ven'o. Vidia joj se ven'o.), ili npr. izmet (Pazi kaj 

nas stal vu ven'o.) 

Govornici taj oblik koriste i kad zele izreci nesto za sto se ne 

mogu sjetiti tocnog naziva. Ta je zamjenica debar primjer kad 

starinske kajkavske rijeci odiaze u pejorizirani sloj leksika. lake to 

kajkavskom leksiku i nama kajkavcima ne moze sluziti na cast, ta 

je pojava karakteristicna za sve jezike koji polako nestaju. 

(dr. sc. Duro Blazeka) 



Nastanak rijeci 
homoseksualnost 

Rijec HOMOSEKSUALNOST dolazi 
od grc. 6|j6q isti, jednak i lat. sexus 
spol. (lat. homosexualitas, engl. 
homosexuality, franc, homosexualite, tal. 
omosessualita, njem. Homosexualitat, 
rus. XoMoceKcyannsM). 
Homoseksualnost je urodena seksualna 
anomalija muske ili zenske osobe ciji 
je spoini nagon usmjeren k osobama 
istoga spola. Izraz potjece od pridjeva 
homoseksualan, prvi put upotrijebljenog 
1869. u brosuri madarskog lijecnika 
Benkerta, pod pseudonimom Kertbeny. 
Ova se slozenica, bez obzira na njenu 
nespretnu tvorbu, odrzala i do danasnjih 
dana. 

S obzirom na to da je osobitost ovoga 
stanja suprotno orijentirani spoini nagon, 
C . Westphal je predlozio poduzu 
sintagmu suprotno spoino osjecanje 
(kontrare Sexualempfindung) koji je, 
osim "nenormalnog spolnog nagona 
kao takvog", trebao obuhvatiti i opce 
osjecanje prema istom spolu, stanje 
koje se jos naziva i homoerotizam. 
A. Moll(1891.), Schrenk-Notzing 
(1892.) i Havelock Ellis (1896.) polaze 
od ovoga termina kako bi skovali 
pridjev kontraseksualnii imenice 
kontraseksualnost i kontraseksualac. 
Medutim, ipak se termin homoseksualac 
naposljetku odrzao i usao u seksolosku 
nomenklaturu. I dobro je sto se tako 



TIJESKA GRIJESKA 



proljece 2006. [veno] 85 



zbilo, jer se danas pod nazivom 
kontraseksualnost podrazumijeva vrsta 
unutrasnje odbrane od seksualnosti, niz 
psihobioloskih procesa koji sprjecavaju 
erotsku aktivnost i zadovoljenje 
"normalnih" seksualnih teznji, putem 
potiskivanja spolnog. 
Za muske homoseksualne osobe Karl 
Heinrich Ulrich (1825-1895), predlagao 
je u svojim poznatim antropoloskim 
studijama naziv uranizam (prema 
Platonovoj Gozbi u kojoj se razlikuju 
dvije boginje Ijubavi, od kojih je jedna 
kci Uranova, koja nadahnjuje Ijubav 
prema muskarcima, i gdje Aristofan 
govori o muskarcima koji su polovina 
od prvobitnog muskog bica). On 
takvog muskarca naziva urning, a 
homoseksuainu zenu urninda. Ni ti nazivi 
nisu mogli zadrzati svoje mjesto. 
Za zensku homoseksualnost se 
upotrebljavaju (istina, vise u knjizevnom 
jeziku) i nazivi sapfizam (prema grckoj 
pjesnikinji Sapfi). Otuda za zensku 
homoseksualnost jos i naziv lezbijska 
Ijubav. Postoji jos i naziv tribadizam ili 
tribadija, prema nazivu tribada (grc. tribas 
- trijati), za zenu koja se odaje tribadizmu 
i koja se na grckom naziva i heteristrija, a 
na latinskom fricatrixiW frictrix, mada se to 
odnosi vise na poseban homoseksuaini 
postupak. 

Prosirenje pojma homoseksualnosti 

Nomenklatura u vezi s homoseksualnom 
inverzijom obogacuje se i nazivima 



koji se odnose na razne kategorije prema uzrastu odnosnog 
erotskog objekta. Tako se u muskoj homoseksualnosti razlikuju: 
pedofilna homoseksualnost, ciji su objekt nezrela muska djeca, 
efebofilna homoseksualnost, koja se upravija prema osobama od 
14. do 21 . godine, androfilna homoseksualnost, koja ima za cilj 
odraslog muskarca do 50 godina, gerontofilna homoseksualnost 
usmjerena prema starcima. 

U zenskoj homoseksualnosti, prema M. Hirschfeldu, razlikuju 
se: korofilna homoseksualnost, koja se upravija na nedozrele 
djevojcice, partenofilna homoseksualnost, koja ima za cilj 
dozrele, nevine djevojke, ginekofilna homoseksualnost, koja 
se upravija prema zrelim zenama i graofilna homoseksualnost, 
usmjerena prema staricama. 

Standardizirani nazivi 

U danasnje vrijeme postoje raznorazni nazivi za homoseksualne 
zene i muskarce, a izdvojit cemo samo neke. 
Anic u svojim rjecnicima hrvatskoga jezika i Rjecniku stranih 
rijeci za musku homoseksuainu osobu daje ove nazive: peder 
- kao naziv za musku osobu spoino naklonjenu osobama istoga 
spola ili pak pigist {g^c. pyge: straznjica), uranist {po grckom 
bogu Uranu koji je bio kastriran), ili kolokvijaino - homic. Imenica 
peder, medutim, moze imati i preneseno znacenje: zargonski i 
vulgarno, tako, moze upucivati na nepoduzetnu, tromu osobu, 
mlakonju, osobu neprincipijelna ponasanja, beskicmenjaka. 
Kada govorimo o zenskim homoseksualnim osobama, tu je 
stvar relativno stalna i nema vecih odstupanja i, sto je takoder 
interesantno, u Anicevu rjecniku necete pronaci preneseno ili 
pogrdno objasnjenje rijeci lezbijka. 

Salizmi 

Takvo je stanje kada govorimo o standardnim izrazima. Medutim, 
nas je narod oduvijek sklon zbijanju sala pa tako i smisljanju 
raznoraznih sala i posalica kako na svoj tako i na tudi racun. Tako 
ni homoseksualizam nije umakao narodnom umijecu jezicnog 
stvaranja. Stanovnici Bosne i Hercegovine ce zbijajuci sale s 



86 [veno] proljece 2006. 



tijeska grijeska 



nasim jezicnim novotvorenicama reci da se na novohrvatskom 
jeziku za homoseksuica kaze: odostrazni miloklizni gospodin ili 
tur-operator. Ni mi njima, naravno, u torn slucaju necemo ostati 
duzni pa cemo odvratiti istom mjerom - novobosanski jezik nudi 
ovaj izraz: supak meraklija. Da se nasi susjedi iz Dezele ne bi 
osjecali zanemarenima, imamo i za njih jezicno rjesenje: zahrbtni 
delavec. 

ZaRGONIZMI I SLENG 

U svojevrsnom metkovsko-neretvanskom rjecniku pronalazimo 
ovaj izraz: tubas. Zargon obiluje takvim 'neobicnim' slozenicama i 
izvedenicama kao sto su jos - muskoljubac, topli brat, toplak, gej 
(eng. gay)..., dok je vjerojatno najstariji termin za homoseksuainu 
musku osobu upotrijebljen na ovim prostorima - derpe. Dolazi iz 
satrovackog jezika, a nastaje premetanjem slogova unutar rijeci. 
Zanimljiv popis slengovskih rijeci donosi Tomislav Sabljak u 
svom "Rjecniku slenga". Izdvojit cemo samo one neuobicajenije: 
barunica, belocarapas, bibi, bijelijelen, biljcica, bulajko, 
buljas, buzicar, buzorant, celista, cestitar, cicacmar, cmarko, 
cmaroljub(ac), drajfer, dudloje, dupljak, dupojebac, dvorska 
dama, fafer, feder, fesko, fifi, karoljub, karopljugalo, kirurg, 
kitolovac, kneginja, kraljica, labud, lastis, leptir, lizalo, lizimirov, 
madam pusikar, mala florami, margot, meri, milomud, mimoza, 
mudoglad, mudomir, muski ginekolog, naguz, opajdar, pahuljica, 
pedal, pederlnjo, pederlska, pedlker, pele, pepeljuga, pes, 
pesalov, pesan, peski, peskir, pesko, pesovan, pop, putnik, 
puskar, saker (asoc. na engl. suck), sapunar, sisikur, sladoguzac, 
smokvica, svilenjak, spermozder(ac), steker, tapetar, tehnicar, 
topdzija, tonka, toplana, veceovac, zahodar, zderac sperme, 
zvakallca. 

Za lezbijku, Sabljak je sakupio ove izraze: lancerica, lezba, 
lezbaca, lezbos, llzuija, picologlnja, slajferica, usisaljka, 
usisavacica. (Irena Gomezelj) 



KCI , KCERI... 

Na radiju, televiziji, u svakodnevnom 
govoru nebrojeno puta cujem recenice 
poput ovih: ' 'Majaje njegova keen " 
"Kcerka me dovezia u bolnicu. " ili jos: 
"Sveje svoje kcerci ostavila. " 
"Sto je ovdje nepraviino?" - pitate se. 
Promotrimo! Nominativ ove imenice glasi 
kcl, a ne kcer, niti kcerka pa, prema tome, 
niti jedan od navedenih primjera nije 
pravilan. 

U nominativu jednine imenica /cc/ ima 
supletivan oblik (kao i imenica mati\ G 
matere, DL materl, i materom). Naime, 
ovdje se radi o supletivnim alomorfima, 
tj. potpuno razlicitim alomorfima jednog 
morfema. U ostalim padezima ona ima 
iste nastavke kao i druge imenice /-vrste. 
Imenicu /rc/sklanjamo ovako: 





jednina 


mnozina 


N 


kci 


kcer-i 


G 


kcer-i 


kcer-i 


D 


kcer-i 


kcer-ima 


A 


kcer 


kcer-i 


V 


kcer-i 


kcer-i 


L 


kcer-i 


kcer-ima 


1 


kcer-ju, kcer-i 


kcer-ima 



Nase bi, stoga, uvodne recenice imale 
glasiti ovako: Majaje njegova kci. , Kci 
me dovezia u bolnicu., Sveje svoje keen 
ostavila. (Irena Gomezelj) 



TIJESKA GRIJESKA 



proljece 2006. [veno] 87 



KRITERIJI 
KVALITETE 

II pise: Jurica Staresincic 

HRVATSKOM 
STRIPU 



Uvod 

U 37. broju Stripburgera, kultnog slovenskog casopisa 
za strip, poznati iirvatski crtac i teoreticar Dusan Gacic 
napisao je tekst o strip kritici u kojem trazi objektivan 
pristup (iako istice da i subjektivna misljenja u kritici imaju 
nemalu vrijednost) zasnovan na pitanjima "je li to svijet 
koji funkcionira sam za sebe, donosi li nesto zanimljivo, 
novo i drugacije, kakva je zanatska kvaliteta autora..?", pri 
tome naglasavajuci kako se kritika ne smije zasnivati na 
trenutno aktualnim teorijama. 

Gotovo istovremeno, u e-A77a/7casopisu Strip vesti b^o] 274, 
Dejan Stojiljkovic objavljuje recenziju pod naslovom Cica 
Glisaje video oiovl<u koja je uzrokovala dosad neviden 
broj pisama citateija, a polemika se nastavila i na vise 
internetskih foruma. Stojiljkovic vec u prvoj recenici odaje 
kako ocekuje takve reakcije: "Pisati o alternativnom stripu, 
na bilo koji nacin osim afirmativnog, veoma je nezgodna 
stvar." Tako ce se u pismima citateija naci optuzbe da 
je nedemokratican, "pseudofeljtonist", kako pokazuje 
"kolosaino neznanje", "previse unosenja emocija od strane 
autora" ltd. Stojiljkoviceva kritika je bezrezervno negativna 
i nije mogia biti nikakva drugacija jer je on na ocigledno 
alternativni strip primijenio kriterije koji se obicno koriste 
kada se procjenjuje zanrovska ili mainstream umjetnost. 
Moze li se Gacicev model kriticara, dakle, primijeniti na 
Stojiljkovica i kako bi izgledala recenzija istog stripa koja bi 
bila bazirana na Gacicevim pravilima? Odmah upada u oci 
da Stojiljkovic ne argumentira svoju tvrdnju "da [autor] ne 
ume da nacrta ni pile" niti jednom tehnickom ili estetskom 
normom kako zahtijeva Gacic. Slicno je i sa zahtjevom 
da svijet stripa bude sustav koji moze funkcionirati u 
alternativnoj stvarnosti jer Stojiljkovic pogresno interpretira 
i prostor i vrijeme u kojem se odvija strip, govoreci o 



88 [veno] proljece 2006. 



STRIPTIZ 



austrougarskim umjesto rumunjskim granicarima. Medutim, ispitivati zanatske kvalitete tog stripa je jednako 
pogresan put. Taj je strip, naime, namjerno izveden tehnicki lose. Radi se o dadaistickom, nihilistickom pristupu 
stripu. Pristupu koji zahtijeva rusenje svih ustaljenih estetskih i moralnih normi. Obojica, dakle, zanemaruju 

specificnosti razlicitih pristupa stripu i razlicitih ciljeva koje autori pokusavaju postici 
svojim stripovima. 

I inace je zanimljivfenomen netrpeljivosti izmedu crtaca komercijalnog i 
avangardnog pristupa. Vjerojatno zbog potrebe da opravdaju svoj odabir, 
i jedni i drugi su skloni potpuno odbaciti rad neistomisljenika. 
JVIisiim da se zakljucak o ispravnom pristupu strip kritici namece sam. 
Kriticar mora biti upoznat s kontekstom u kojem je strip nastao i 
ciljevima koje je autor pred sebe postavio kad ga je stvarao. lako je 
hrvatska strip scena jos uvijek relativno siromasna, mogu se pronaci 
gotovo svi trendovi i teznje koje nalazimo i u stripovski razvijenijim 
zemljama poput SAD-a, Japana ili Francuske. Pokusat cu prikazati 
barem one najdominantnije. 

_ Divlje oko i strip izlozbe 

^^ Prije svega nekoliko godina, za standarde artistickog stripa, veliku medijsku 
paznju dobivala je strip grupa Divlje oko, multimedijalna grupa koju je 
sacinjavalo osam autora avangardnoga pristupa stripu. Vec letimican pogled na 
biografije autora otkrit ce jednu vaznu osobinu zajednicku cijeloj grupi: likovnost. Skoro svi clanovi navode kako 
su diplomirali na Likovnoj akademiji. Iz te cinjenice logicki slijedi njihova orijentacija prema galerijama i elitizmu 
koji se ocituje ne samo prema van (hermeticnost jezika stripa) nego i unutar same grupe (osim Ivane Armanini 
koja je napustila grupu jos relativno rano, niti jedan drugi autor nije u nju primljen niti ju je napustio). 
Radi se o individualnom izrazu, oslobodenom uniformnosti komercijalnog stripa, multimedijalnosti, potrazi za 
novim mogucnostima stripa i istrazivanju granica medija. Medutim, posebno je zanimljiv nacin na koji su neke 
od tih teznji formulirane. Irena Jukic-Pranjic o nastojanjima Divljeg oka kaze: "Borba protiv komercijalnosti, 
kupoprodajnih odnosa u umjetnosti." Doda li se tome i zajednicki manifest, jasno je da Divlje oko ne zeli biti samo 
umjetnicka, vec i drustvena snaga. Svakome je ocito da se radi o evidentnom precjenjivanju vlastitog utjecaja. 
Nista se u kupoprodajnim odnosima u umjetnosti nece promijeniti zbog javnog manifesta nekoliko entuzijasta. Ali 
ipak se ne moze pisati o Divljem oku i zanemariti njihove ambicije. 

Izlazuci u galerijama prije negoli u tisku, isticanjem odredenih prednosti galerijskog izlaganja (Gacicev strip sjena, 
strip-skulpture i reljefni crtezi ne mogu se adekvatno preslikati u ravninu papira), aure originalnoga djela, grupa 
trazi prostor na koji ce pobjeci od diktata komercijalnih zahtjeva (tiskani strip se mora prodati u odredenom broju 
primjeraka kako bi pokrio troskove), prosiruje granice medija (koje su i onako umjetno stvorene), ali i trazi novu, 
drugaciju publiku za svoje nove, drugacije stripove. Galerijska vrijednost tih stripova je jedan od vrlo vaznih 




STRIPTIZ 



proljece 2006. [veno] 89 



kriterija koji se mora uzimati u obzir kod procjenjivanja. Neki od tih stripova moraju biti dozivljeni u galerijskom 
prostoru jer na papiru gube neka od svojih bitnih obiljezja. 

Prikazali smo neke od prednosti galerije spram tiskovine pa pogledajmo sada koje su joj mane, lako likovnjaci, 
clanovi Divljeg oka redovito isticu utjecaje tradicije knjizevnosti i filma na svoj rad. Iz te cinjenice proizlazi da 
galerija oduzima stripu neka bitna svojstva. Postavija se pitanje koliko slozena radnja se moze ispricati na 
zidovima galerije? Moze li Dusan Gacic, deklarirani obozavatelj Krieze, pretociti citav roman u galerijski izlozak? 
Odgovor je ne. Galerija ima ogranicen prostor i nema mogucnost izlaganja stotinjak stranica dugog stripa. 
Druga karakteristika koja je teze ostvariva je uzivljavanje i neprekinutost radnje. Kod citanja stripa pozeljan efekt 
je zaboravljanje da se radi o bojama na papiru; citalac nepokretne slicice ozivljava te one za njega u jednom 
trenutku postaju stvarna zbivanja koja se dogadaju u vremenu. Galerija uzrokuje mnogo vise opstrukcija u cinu 
citanja od tiskovine koja se moze konzumirati u prostoru koji pruza vecu mogucnost koncentracije. Tako je i 
Dusan Gacic izabrao svoj tiskani (fotokopirani) fanzin Flitza objavljivanje "Banketa u blitvi" (izuzetak je "Baraka 
5B", ali upravo je to debar primjer za nemogucnost slozenijeg pripovijedanja, jer je nemoguce shvatiti radnju 
stripa bez prethodnog poznavanja pripovijetke). 

Antikonzumerizam kroz strip Komikaza 

Kamikaze i Divlje oko povezuje Ivana Armanini. Bivsa clanica Divljeg oka sada je urednica Komikaza. A sto su 
tocno Komikaze nije bas jednostavno definirati. Internetski strip magazin koji povremeno izdaje tiskovine, strip 
grupa ili sinonim za trenutne strip aktivnosti urednice Armanini? Za ovu raspravu to i nije od vece vaznosti. 
Za razliku od elitizma Divljeg oka, Komikaze su otvorene svima. Jedna od glavnih ideja Komikaza \e 
antikonzumerizam koji u ovom slucaju znaci poziv svima da crtaju stripove bez obzira na tehnicku vjestinu, talent 
ili iskustvo. Svatko ima nesto za reci i pozvan je da to ucini. Odrzali su gotovo neprebrojive radionice diljem 
Hrvatske (i sire) i na svakoj od njih izdali fotokopirani fanzin i odrzali izlozbu. Na internetskoj stranici predstavljaju 
velik broj autora, a izlazu stripove iskljucivo na javno dostupnim mjestima. Dakle, i prema unutra i prema van 
izbjegava se svaki elitizam. 

Ivana Armanini u dvobroju Godina novih 15/16 kaze: "Sam cin izlozbe nije presudan za medij u kom je 
reprodukcija jednakopravna originalu", i tako istice jos jednu bitnu razliku izmedu te dvije grupe. 
Poceo sam s binarnim opozicijama, ali ta dva diskursa su zapravo izrazito srodni i nije rijetkost da se o njima 
govori "u paketu". Tako Armanini kaze: "smatramo da strip nije jeftina ulicna prostitutka placena da zabavija 
djecake u pubertetu" i "pohlepa producenata, koja tezi zaglupljivanju publike, kako bi im u buducnosti sto lakse 
prodavali trash koji serijski proizvode" sto je samo drugacija formulacija izjave Irene Jukic-Pranjic citirane u 
proslom poglavlju. Osim toga, povezivanjem s nevladinim udrugama, koje je pravilo za Komikaze, pokazuje se da 
oni osim umjetnickih imaju i drustvene ambicije. Uz borbu protiv komercijalnosti, zajednicko im je i trazenje novih, 
do sada neotkrivenih mogucnosti medija. 

Likovni pristup Komikaza \e jos manje kompaktan i uniforman od Divljeg oka. Jedan pored drugog mogu se 
naci mracni ekspresionizam Ivane Armanini i Manceov minimalizam. Teme idu od feminizma do antifeminizma, 

90 [veno] proljece 2006. striptiz 



od proturasistickog, gotovo udzbenicko-poucnog stripa Vanca Rebca {Godine A70\/e #15/1 6 str. 10-11), do 
Skamfakovih izivljavanja koja granice sa psihoterapijskom sesijom. Zajednicko im je samo nastojanje da se 
otvoreno komunicira. 




Novi hrvatski underground 

Skupina Novo hrvatsko podzemlje ili krace NHP, estetski se i tematski nastavija na americki underground stnp 
iz kasnih sezdesetih: kontrakultura eksperimenta, droge i izrugivanja establismenta. Uzori su vise nego ocigledni 
i iz odabira stranih autora koje su predstavili u svom fanzinu Stripoholic; Robert Crumb, Gilbert Shelton i njihovi 
klonovi. 

Usporedimo li drustveno stanje SAD-a kasnih sezdesetih i nase danasnje, vidjet cemo da takav pristup ovdje i 
sada moze biti vrlo relevantan. IVIalogradanstina, socijalna bijeda, razocaranje ratom i politikom upravo vape da 
budu ismijani, sokirani i vrijedani. 

Vazno je primijetiti da za underground strip nisu od male vaznosti crtacka vjestina i inovativnost, dvije 
karakteristike koje nasim autorima cesto nedostaju. Crumb je izvanredan ctracki talent (posebno kao portretist), 
njegovi stripovi su pazljivo i detaljno nacrtani, pretjerane fizicke proporcije njegovih likova uvijek su dobro 
odmjerene, nevjerojatne sprave koje se pojavljuju u njegovim stripovima i ilustracijama pazljivo su osmisljene i 
gotovo da djeluju moguce. Humor nije sam sebi svrha - strip prica pricu o svijetu onakvom kakav jest i taj humor 
je uvijek mracan, razocaran i tuzan. Shelton je malo opusteniji, ali samo na prvi pogled. 
Koliko je, pak, taj izraz opravdan u umjetnickom smislu, drugo je pitanje. Je li A//-/Ppuka kopija? Za razliku od 
drustvenih prilika, hrvatska strip scena se od americke iz onih vremena bitno razlikuje. Americka izdavacka 
masina stvarala je gomilu stripova o superherojima koji su jedan drugom nalikovali kao jaje jajetu. Nije bilo 
antiheroja. Strip je bio popularan medij za zabavu kojem se nije priznavao umjetnicki potencijal. Underground 
crtaci su bill svjesni da ce tu i tamo netko naivno uzeti u ruke njihov strip i trudili su se da taj netko ne ostane 
ravnodusan prema onome sto vidi. U Hrvatskoj vec petnaestak godina strip nije medij koji ima vecu publiku, pa je 
pitanje koga to A//-/Psokira svojim stripovima. 



STRIPTIZ 



proljece 2006. [veno] 91 



Neunistivi Endem 

Nisam siguran moze li se skupina autora okupljenih oko casopisa/fanzina Endem nazvati posebnim diskursom 
u hrvatskom stripu, ali cinjenica da su najtrajnija pojava izvan komercijalnih struja i da uspijevaju prezivjeti sve 
mijene strip izdavastva u Hrvatskoj, cini mi se dovoljnim razlogom da se barem osvrnem na njih. 
Je li Endem fanzin? Usporedi li ga se s bilo kojim stranim fanzinom, u oci odmah upada da je Endem puno manje 
eksperimentalan i da je profesionalnije izveden. Usporedi li se s nekim mainstream izdanjem, nedostaje mu jaca 
urednicka vizija, redovitiji ritam izlazenja, komercijalnost i sira distribucija. 

Ako trazimo neka zajednicka svojstva stripova koji izlaze u Endemu, mozemo reci da se radi o mjesavini vise 
raznorodnih utjecaja kojima je zajednicka karakteristika eskapizam. Za razliku od gore opisanih grupa koje teze 
drustvenoj aktualnosti, ovdje nalazimo postmodernisticku reciklazu svjetova iz maste. Mjesto radnje: strip i film, 
vrijeme radnje: pop kultura dvadesetog stoljeca. Vrlo razvijeno izdavastvo bivse Jugoslavije napunilo je Endem 
u likovnom smislu utjecajima francusko-belgijske skole, Bonellijevih junaka i americkih superheroja. I dok likovni 
stil velica, odaje pocast tim pristupima, scenariji ih uglavnom (zajedno s americkim filmovima i pop-kulturom) 
parodiraju, cak ismijavaju. Mozda najneobicnije izrazajno sredstvo u Endemu \e interna sala. Redovito prisutna, 
neupucenima neshvatljiva, interna sala sluzi da zabavi one koji se nalaze u najuzem krugu autora Endema i 
vjerojatno je presudna da bi se ipak zakljucilo kako se radi o fanzinu. 

Ovdje su, dakle, prisutna dva razlicita pristupa likovnoj i pripovjedackoj strani stripa. Kao da je teznja autora 
zabaviti svoje prijatelje, a pritom {mainstream pristupom u kojem je lako procijeniti koliko je crtac vjest) reci: 
"Gledaj kako lijepo znam crtati!" 



Komercijaini strip 

U teoriji, najlakse bi trebalo biti odrediti kriterij uspjelosti komercijalnog, mainstream stripa: koliko je novca zaradio 
svom autoru? Medutim, u Hrvatskoj se izdavanjem stripova domacih autora napravljenih za domace trziste moze 
jedino gubiti novae. Da je zarada jedini kriterij po kojem se neki strip moze nazvati "komercijalnim" ili mainstream, 
toga u Hrvatskoj uopce ne bi bilo. 







92 [veno] proljece 2006. 



STRIPTIZ 



Tri su glavne skupine strip profesionalaca kod nas. 

Prvi bi bili autori koji rade uglavnom za strane izdavace (Kordej, Parlov, Sudzuka, Ribic...) na tudim serijalima po 
tudim scenarijima (posebna prica su Darko Macan koji je donedavno vrlo uspjesno radio za americko trziste kao 
scenarist, a danas uglavnom radi na domacim projektima, i Danijel Zezelj koji je sve ugledniji u svijetu, narocito 
Americi, ali redovito izdaje stripove i u Hrvatskoj vjerojatno zbog Ijubavi prema svojoj zemlji i zelje da i u njoj 
ostavi trag). Pravila njihovog zanata su jasna: konturni crtez, vjerne proporcije tijela (za americke superheroje 
postoje standardna izoblicenja), boje ugodne oku i spektakularno kadriranje. 

Drugi su crtaci novinskih strip pasica i karikaturisti. Osim superuspjesnog Dubravka IVIatakovica, rijetko ih se 
dozivljava kao sudionike strip scene. Njihov uspjeh ovisi iskljucivo o interesu njihovih citatelja. Prilagodavaju 
se temi novina u kojima izlaze (najcesce se radi o dnevnopolitickim komentarima), trude se biti pregledni, 
jednostavni i duhoviti, a publika su im uglavnom Ijudi koji inace nemaju nikakvog kontakta sa stripom. 
I treci su autori koji svoje stripove duze od jedne pasice objavljuju u hrvatskim casopisima {Flit, Q) i ponekom 
albumu. Radi se o svega nekoliko autora (Macan, Tikulin, Solanovic, Pisacic...) koji kombiniraju izdavacke 
projekte, rad na stripu i srodne poslove 'sa strane' kako bi nekako opstali na sceni. Mislim da su svi spomenuti 
barem neko vrijeme radili kao najamna snaga u stranim izdavackim kucama, ali svrstavam ih u posebnu grupu 
jer mi se cini da vazniji dio svog opusa objavljuju u Hrvatskoj. 



Zakljucak 

Nemoguce je u ovakvom prikazu dotaknuti se svakog autora kojeg je 
tesko svrstati u neku od ovih kategorija ili nabrajati sve grupice okupljene 
oko manje poznatih fanzina, narocito onih koji su izlazili sredinom 
devedesetih, kad su fanzini cinili glavninu strip produkcije u Hrvatskoj, ali 
mislim da sam uspio pribliziti tokove suvremene hrvatske strip produkcije 
i dokazati kako je ona previse raznovrsna da bi se mogia obuhvatiti 
jednostavnim, opcim pravilima za procjenu kvalitete. Svaki strip je nastao 
u specificno vrijeme, u specificnim okolnostima i u vlastitom okruzenju te 
ga u tom kontekstu treba i promatrati. 

Najzanimljiviji dogadaji u umjetnosti ionako se redovito dogadaju na rubu. 
Zanimljivi autori uvijek ispituju granice. Postavite pravila, i sveta duznost 
umjetnika je da ih zaobide. 




Nezaobilazne stranice hrvatskog strip interneta: 

http://www.stripovi.conn 

http://qstrip.blog.hr 

http://www.jedinstvo.hr/konnikaze/ 

http://www.jedinstvo.hr/konnikaze/- besplatni stripovi za citanje i download 

http://www.jedinstvo.hr/konnikaze/- besplatni stripovi za citanje i download, interaktivna radionica stripa i jos ponesto 



STRIPTIZ 



proljece 2006. [veno] 93 



decki nikad ne placu 

Mrljica zutog svjetia povremeno se pojavljuje na prozoru naseg kupea, a zatim je izbrisu ogoljene grane visokih 
stabala koja rastu u mocvari pokraj pruge. Vlak se krece polako, mrlja mjesecine na debelom prljavom staklu 

treperi i drhturi kao sibica na vjetru. Tri limenke 
pive na plasticnom stolu pred nama - natopit 
cu ovo putovanje alkoholom, zapaliti trenutak a 
onda po pepelu traziti pricu. 
Moje prijateljice lude su kao ja, ali samo zato 
jer je pivo na moj racun. I karte. Uhvatile smo 
posljednji vlak, doci cemo tamo iza ponoci - a 
nismo sigurne gdje zivi niti hocemo li je uspjeti 
pronaci. Drugacije je u njezinom rodnom mjestu 
- tako je malo da nema tramvaja ni autobusa, 
u tren je prehodljivo i sigurno kao da je od lego 
kockica - a ipak, mi ga ne poznajemo I izgubit 
cemo se medu njegovim stazama, u savrseno 
okruglim lego rupama, cistih boja, salivenih. 
Natrag niz prugu, u gradu, ona prespavljuje 
dane I uci nocu. Prije nego sto ponovno ode 
spavati, bosonoga hoda ulicama - jutarnja 
rosa rashladuje asfalt na temperaturu njezinih 
stopala. Veliki grad je ne plasi u mutnom 
svitanju, tada pripada samo njoj, siva joj postaje 
omiljena boja. Vraca se u utihnuli studentski 
dom i orkestar njezinog tusa odasilje tonove 
vodovodnim cijevima nekim desetim sobama 
niz hodnik, poplavljujuci mi snove. Prije nego 
ode spavati stavija kapi za oci u oci, kapi za 
nos u nos, kremu za ruke u kozu koja je toliko 
mekana da tece, i utrljava antibakterijsku 
kremu u lice, cisteci se do hrama, porodiljskog 
odjela. Klizne pod pokrivace, tijela opustenog u 
pidzami, slobodnog poput praznog autoputa. Onda iskljuci cimericinu budilicu i nestane. 
Njezina cimerica Janja moja je najboija prijateljica koja joj ponekad cita dnevnik. Tako znam sve o bosonogim 
setnjama, zblizavanju s gradom, i tako znam njezinu novu omiljenu boju. O ostalim ritualima saznajem od Janje 
koja uvijek kasni na jutarnja predavanja. Ponekad ih potajice namirisem na njezinom jastuku, kad je nema u sobi 




94 [veno] proljece 2006. 



POST SCRIPTUM 



a Janja je u kupaonici. Zbog njezinog cudnog rasporeda spavanja i cinjenice da ide kuci preko 
vikenda, rijetko je vidam a ponekad je i ne prepoznam kad je sretnem na poslijepodnevnom 
predavanju ili u menzi. Nademo li se u istom drustvu, razmijenimo nekoliko pogleda - ja imam 
naviku pricati previse, a ona otici. Ne voli moje price ni kad je potapsem po ledima, razbarusim joj 
kosu. Odjebi, kaze. 

Jednom je svratila posuditi knjigu pa sam joj odsvirala jednu od svojih pjesama. (U dnevnik 
je zapisala da je bilo neugodno kao gledanje talk-showa na kojem Ijudi izlazu osjecaje kao 
bezvrijedne i jeftine drangulije u izlozima butika). Onda me poljubila - iz samilosti, valjda - u kut 
usta. 

Pa smo trebale zajedno ici u kino ali filma nije bilo. Ostale smo u njezinoj sobi, sjedile na krevetu 
i razgovarale. I onda, spontano kao na skrivenoj kameri, nagnula sam se da je poljubim. Uzvratila 
mi je poljubac - okus kajanja vec mi na vrhu jezika. Sljedeci dan kada je otisia kuci nije bio vikend. 

- Kakva Ijubavna prica - kaze Janja, lizuci pivsku pjenu s ruke. Brujanje lokomotive me uljuljkava 
u mastariju, mjesecarenje. Kiti je plakala citav film ali je vec bila pijana kad smo usie u kino. 

- Kakva sjebana Ijubavna prica - ponavija Kiti nagnuta nad limenku pive, usne joj plesu oko 
otvora, prateci ritam drmusajuceg vlaka. 

- Romeo and Juliet they never felt this way I bet... - pjevusim, polagano si usivajuci smijesak na 
lice. 

- It's just that our little Juliet doesn't seem to know it yet - Janja otpije jos jedan dugi gutljaj i utone 
nazad u sjedalo. 

Negdje smo na pola puta kada se vrata naseg kupea otvaraju i muskarac pita moze li sjesti s 
nama. Kao da je vlak prepun i drugdje nema mjesta. Kiti, najmanje sramezljiva i s najvise piva u 
sebi, pocinje razgovarati s njim. Lice mu je zguzvano, suha naborana koza nalikuje slonovskoj. 
Pruza ruke preda se i trazi da pogadamo sto su okrugle stvarcice koje izgledaju poput gmizucih 
buba pod kozom. Pitam jesu li neka vrsta svraba - krpeiji, mozda. Smije se. Onda miluje Kitinu 
kosu i ruka mu se spusti niz njezino rame. Ona mu zaigrano odgurne ruku. 

- Nista prije braka - kaze ozbiljnim glasom, gledajuci muskarca sirom otvorenih ociju. Trep-trep, 
kao u crticu. 

->- Aja, kao njezina starija sestra, imam pravo prvenstva - kaze Janja. 

- Ma, zenit cu vas obje - kaze gospodar krpelja. 

- Sretnice - promrmljam, tek dovoljno glasno da me cuju. 

-Ti se ne brini -pogleda me-tebe ne bi da si zadnjezensko nasvijetu... Nego, yes/ li ti uopce 
zensko? 

- Ne - kazem - ali s pravim muskarcem, jamacno... 

POSTSCRiPTUM proljece 2006. [veno] 95 



Pita nas gledamo li televiziju i mi kazemo da nemamo 
televizor. Kaze da je bio na "Zivoj istini". Dospio je tamo jer 
se zenio trideset i cetiri puta ili tako nesto. Trosi sav novae 
na alimentacije i dijalizu. Kiti i Janja su fascinirane. 

- Koju si od njih najvise volio? - pita Kiti. 

- Ali... gdje cemo zivjeti? - kaze Janja. 

Kaze da ne razumije zene. Promijene se cim im prsten 
sklizne na prst. I nista tu ne mozes. 
Kondukter dolazi pregledati karte. Kaze da silazi s vlaka 
gdje i mi i da nas moze prebaciti dokle nam treba. Bube iz 
covjekovih ruku otplaze nazad u pazuha. 

Silazimo s vlaka, mrkli je mrak. IVIjesec je negdje nestao i 
to je cudno jer nigdje ne vidim oblake. Ili su sve oblaci, ne 
znam. 

- Onda, sto vi cure radite ovdje tako kasno? - pita 
kondukter-taksist, dok automobilske gume miluju zavoje 
ceste, a Janja i ja se Ijuljamo na zadnjem sjedistu. 

- Dosle smo tulumariti - kaze Kiti. - Cule smo da imate 
super disko. 

- Pa, ako vas muzika razocara, nasi decki sigurno nece. 
Stoput su boiji od gradskih. 

- Ne sumnjam - kaze Kiti. 

U zgradi gdje zivi na nekoliko vrata nema imena i ona je iza 
jednih od njih. Kiti i ja sjednemo na stepenice kod ulaza i 
saljemo Janju da pusti ticala, nanjusi cimericu. Pivo je iz nje 
istisnulo sve inhibicije i sada veselo ide unaokolo, kucajuci 
na svaka bezimena vrata, pjevuseci si u bradu, pop. 
Zeludac mi je skutren i cvornat, Kiti se naginje preko ograde 
stepenica i njise kao dijete na igralistu. Poznati glasovi 
procure odozgo, Janja ju je pronasla. Kad dodemo gore, 
pogled joj padne s mog lica na tepih kao odrubljeni ud. 

- Gledale smo film - izvalim bespomocno. Ona ne kaze 
nista. Onda nas pozove unutra. 



Ona zivi s bakom ali bake trenutno nema. Stan 
nije ureden kako bi htjela, ali i baka ce jednom 
umrijeti. Onda mozda cak i ostavi goblene na 
zidovima - nekako podilaze njezinom osjecaju 
za groteskno. Izbacit ce sav namjestaj, i 
tepihe, i prstima ce obojiti sobe - kad joj baka 
umre. 

Ne gleda me, a kad joj stavim ruku na rame 
kaze: Idemo van, disko je jos uvijek otvoren 

- i tako idemo van. Po putu kupimo pivo na 
benzinskoj crpki koja je otvorena citavu noc. 
Prilicno je lose ali pijemo jos. Hodamo niz ulicu 
prema disku, dvije po dvije, ona i Janja vode. 
Ona - ukazanje u bijestece bijeloj spavacici 
koju je navukia preko hiaca i majice. 

Na ovom se uglu prvi put poljubila, s ovog 
je zida skocila i slomila ruku kad je pokusala 
pokazati decku, Ijubavi svog zivota, tetovazi 
medu lednim lopaticama, da moze letjeti uz 
pomoc kisobrana - bas kao Mary Poppins. 
Hodamo u tisini i kada joj opet stavim ruku na 
rame, ovaj put se ne makne. 

- Sve je to sranje - kazem, ne znajuci tocno 
sto time mislim. Ona zna. Razblazeno pivo na 
njezinim usnama. 

Disko je rupetina, ona prica sa svima. Sjedim 
u kutu dok Janja i Kiti plesu. Glazba je glasna 
ali sve smo pijane i tupe - ili zelimo biti. Dolazi 
do mene i Ijubi me, jako i silovito, kao da 
nisam ja ona koju Ijubi, kao da sam tetovaza 
na njezinim ledima, spavacica preko njezine 
odjece, cekic za razbijanje izloga trgovina 
malog grada. Uzvracam joj poljubac dok 
glazba postaje nepodnosljiva. 
Na putu prema stanu, nebo blijedi u zoru, 
Ijubimo se dok Kiti i Janja zaostaju za nama. 



96 [veno] proljece 2006. 



POST SCRIPTUM 



usana izlizanih losim pivom i jos losijim deckima. Kad zaspi gledajuci televiziju, mi odiazimo u 
njezinu sobu. Kapci prozora spusteni su do kraja i ovdje je ponovo noc. 
- Pijana sam - kaze i pusta da je Ijubim. 

Zelim joj reci da pobjegne sa mnom, daleko od ovog malog grada - ali vec jest. Zelim joj reci da 
mozemo zajedno istrositi automobilske gume, izgubiti se negdje, bez karte, orijentira, ali ni ja ni 
ona ne znamo voziti. Zelim joj reci da sam plakala u kinu, iako nisam, ali sam htjela - a ne mogu 
reci nista jer su mi usne na njezinima i na njezinom smo krevetu. Zelim je vidjeti; u zagusenom 
svjetlu nazirem joj samo razmrljane obrise. Razodijevam je - i kad je dodirnem, njezino tijelo mi 
se bez upozorenja raspadne pod prstima, kao ziva rastrkana iz smrskanog barometra. Njezine 
oci, zakljucane - usne - nos - dojke, mekane i tople - glatkoca trbuha - vlazne kovrce raskrizja 

njezinih bedara - komadi koje nijedan 
dodir ne moze slijepiti. Ali nastavljam 
dodirivati - jer ne mogu pustiti, jer znam 
sve cinima i malim gradovima. 
Polako isklizne ispod mojih ruku i dize 
se s kreveta. Onda me pogleda njezno, 
preblago, razbarusi mi kosu. I nemaje. 

Njezina majka koja zivi u stanu iznad 
vozi nas ujutro na zeljeznicku stanicu. 
Udaljenost je zanemariva ali smo 
preumorne. Kad smo ustale, pitala sam 
je je li sve u redu - s nama, mislim. 
Ispljunula je "da" zajedno s pjenom paste 
za zube. Onda ih je ocistila koncem. 
Na stanici kupujem novine jer ce Janja i 
Kiti spavati u vlaku. Osvrnem se i tamo 
je - stoji pod natpisom stanice - majcina 
ruka na ramenu. Kratko mahne rukom u nasem smjeru, improvizirano zbogom. 
Dok prelazimo prugu prema vlaku, oblaci se iznenada prolome i kao iz nebeskog vedra kisa se 
izlije po nama. Kiti i Janja tree - ja hodam polako, glave pokrivene novinama. U kupeu sjedam do 
prozora, upravo na vrijeme da vidim gdje nestaje iza zanjihanih vrata stanice. 

Kiti i Janja naslonjene su jedna na drugu i vec drijemaju kad rasirim novine pred sobom - crnilo 
slova rastvoreno, otopljeno na kisi. Savrsena siva.(Mima Simic) 




POST SCRIPTUM 



proljece 2006. [veno] 97 




Sandra Gasparic 



Ostavio si jednostavan trag na pijesku mojeg srca. Par 
upitnika. I dok zivcano vucem cigaretu za cigaretom 
praveci novi pejsaz u mojoj sobi, odgovori ne dolaze. lako 
umoran od bacanja kamencica u rijeku sudbine, mozda i 
nisam u pravu. Gdje je stalo vrijeme? Reci ti meni, bolje 
me znas od mene. I nakon predugog trcanja kroz poija 
radeci krugove u sijenu, vrijeme je da razbijemo ovaj nas 
mali svijet. Znam, ne zelis, sad kada sam se ja odiucio da 
prekinem krug ove dvije zrtve koje su istovremeno i krvnici. 
Ostario sam trazeci izlaz. 



I pokusavas me slomiti lazima vlastite projekcije. A! ne ide 
ti. Proziran si kao staklena casa koja mi ispada iz ruke 
nakon previse vina. Priznat cu ti nesto, ali ne bi da to ude 
u nasu „kroniku o izgubljenom djecaku". I dok plutam u 
moru snova, ti tones. Tones od vlastite arogancije i mrznje 
prema svijetu. Nestajes poput onih malih kamencica koji 
su slatki kad ih more izbaci na povrsinu. IVIozda postanes 
jednog dana skoljka, pa da pricas nasu pricu kroz jeku 
vlastitog glasa. Ja? Ostajem na povrsini siguran u svoj 
izbor. Plaventilo izmedu mene me cini sretnim. 



U kasnim satima moje oci prate sjene na zidu. Sjene tebe 
koji si nekad bio ono sve sto je predstavljalo ideal mojeg 
muskarca. A sad? Gdje ti je snaga? Samo si prozirni 
odraz lepeta krila jednog nocnog leptira sto mislima mi leti. 
A vani je hiadno, ledeno. Ne mogu oci sklopiti bez tvojeg 
poljupca na mojim ocima, iako pokusavam. Trudim se 
sakriti se od Ijudi sto me okruzuju i vremenom presutjeti 
mac koji nam visi nad glavom. I nisi samo ti povrijeden. I 
moj lepet krila isto tako je odraz jos jedne sjene. . . 



seth 



98 [veno] proljece 2006. 



POST SCRIPTUM 



svecenik i ispovjednik 

- U ime Oca, i Sina, i Duha svetoga. Amen. Pokajte se za svoje grijehe, 
i Svemoguci ce vam oprostiti. - zapoce svecenik svoju nedjeljnu 
ispovijed. 

No, umjesto odgovora zacuo je samo priguseno jecanje. Pa pomisli: 
evo duse kojoj treba okrepa i olaksanje u Kristu. Zato svecenik nastavi. 

- Ispovjedite svoje Ijudske grijehe i olaksajte si dusu. 

- Oce... - zacuje tiho s druge strane drvenog zastora sakristije. 

- Recite, sine, slobodno sve sto vam tisti dusu. Ovdje sam da vas 
saslusam i dam pokajanje u Kristu, spasitelju nase besmrtne duse. - 
nastavi svecenik, sretan sto je uspio doprijeti do, kako se cinilo, nekog 
mladica. 

- Oce, ja, ja... - pokusao je nastaviti mladic, ali ga je nesto opet 
zaustavilo. 

Svecenik shvati kakav je teret koji nosi taj mladi covjek te ga ponovo 
pokusa ohrabriti. 

- Recite slobodno i hrabro sve sto vas tisti, sine, olaksanje koje donosi 
Krist oslobodit ce vam dusu muka paklenih. I necete se pokajati! 

- Ja, ja vas volim oce!!! Volim vas!!! - povice tada bijesno mladic i 
ispuca se u jednom dahu. 

Svecenik iznenada shvati zasto mu je bio poznat taj glas, ali se ipak 
obuzdao i snazno povikao: 

- Sto?!! Sotono jedna prokleta!!! Goni se van iz svete crkve!!!!! Mars, 
pedercino!!! - vikao je dok je izlazio iz sakristije i otvarao vrata na 
suprotnoj strani. 

Cvrsto je uhvatio mladica, koji je to dopustio ne pokusavajuci se opirati, 
za obje ruke i odvukao ga do izlaza. 

- Da te vise nikad nisam vido ovdje! Prokletinjo jedna sotonina!!! - 
povikao je za njim i zurno se udaljio u crkvu. Posao je prema oltaru, 
klimajuci glavom i ispricavajuci se nekolicini zena koje su s nevjericom 
nastavile moliti Ocenas. Pokraj oltara sacekao ga je drugi svecenik, 
takoder obucen u smede fratarske halje. Kleknuli su jedan pored 
drugoga i poceli tiho moliti. Njezne i blage dodire rukama ispod halje, i 
zadovoljni osmijeh drugog svecenika, mogao je primijetiti samo Krist s 
oltara. Ali, On je vec odavno napustio ovo mjesto.(Denis Cizar) 

POSTSCRiPTUM proljece 2006. [veno] 99 



Ijubavna 

Sjedeci na izresetanom metalu sterilne klupe na stanici, okrecem 
profil i pustam da me tramvaj iz daljine fotografira. Cujem iskre 
kako se sudaraju s molekulama mraka i padaju na smrznute 
tracnice. Drzim te za ruku, hiadnoca nam se zbraja. Kroz prozore 
vagona zute se prazna lica plasticnih sjedala. Saginjem se da 
pobjegnem pogledima i ugrijem ti ruke, ali na njima moj dah 
pretvara se u inje. 

Uzbrdo je bolnica, iznad bolnice je groblje, iza grobija je disko klub 
gdje smo se prvi put poljubile, ne sjecas se. Lezala si na podu 
WC-a, majica ti se podigia i otkrila trbuh bjeiji od papira. Tvog 
decka nisu pustili u zenski WC pa je cekao pred vratima, a kasnije 
za sankom. Sklopila sam dianove na tvom zatiljku i povukia ih 
prema sebi. IVIrlje na papiru. Obrisala sam ti usta svojima. 

Jedino zimi volis se voziti tramvajem, nocu, u tjednu, kad ni 
pijanaca nema jer im je svaka stanica budilica ciji zvuk razbija 
staklene stijenke njihovih beskucnih snova. Vozimo se od okretista 
do okretista, sve smo ih isprobale. Najvise volis onaj koji ide preko 
rijeke, kad mozes gledati skliski autoput, drveni brod zarobljen u 
ledu, jutro kako drobi zaiedene krijesnice grada. 

- Zar te nikad ne pita gdje si bila? - kazem, znajuci da nece 
odgovoriti, znajuci odgovor. 

Kad dode k meni usred noci i zavuce mi se u krevet, jer tamo 
ne moze zaspati, pricam joj o putovanjima u tracnicama, o 
Transsibirskoj zeljeznici, o golemoj sajli trapeza sto se spusta s 
IVIjeseca i klati se preko citave povrsine zemaljske kugle. Kad je 
njihanje uspava, pricam joj o pernatim prekrivacima, o jastucima 
od peludi, o naslonjacima pletenim od zimzelenih borovih 
iglica. Pricam joj o macki i djetetu koji spavaju u istoj kosari, o 
blatnjavim otiscima stopala i sapa, o torti razodjevenoj macjim 
jezikom. DIanom prelazim preko topline koze, udisem njezin dah i 
pretvaram ga u svoj. Na vratu joj njime ostavljam poruke, nevidljive 



tetovaze, pentagrame. Jutro lasti 
prozore mog stana i smeksava kozu 
njezinih kapaka. Odiazi ne budeci me, 
iako i ja i ona znamo da sam budna, da 
nisam spavala. 

Sjedamo sucelice jedna drugoj, volis 
se voziti u smjeru suprotnom od voznje 
tramvaja. Volis gledati kako svijet bjezi 
od tebe, radije nego da te prestize. 
Ruke su ti skrivene pod kaputom, inje 
na papiru. Gledas kroz prozor, pored 
mene, pecati semafora lijepe se na 
stakla. Iz vozaceve kabine dopire zvuk 
radija, snimka vijesti od prethodnog 
dana - u ovo doba i spikeri spavaju. 
Ukrstam noge s tvojima, koljena nam se 
preklapaju, tkanine se trijaju, no boje su 
trajne i ne pustaju. 

Kad se sretnemo u gradu, tvoj decko 
gleda me nezainteresirano, pa cak i kad 
te u zagrljaju zadrzim dulje negoli se 
to obicno radi. Kad ti popravim kapu, 
prislonim lice na vrat, on se smijesi kao 
da je to nesto sasvim obicno, kao da ti 
to radi bas svatko, bilo tko. 
Odiazite - u kino, iz kina, s plocnika 
na tramvaj, gledam za tobom i brojim ti 
korake, pogledom ti cuvam mjesto, ono 
naprijed, ono naopako.(Mima Simic) 



100 [veno] proljece 2006. 



POST SCRIPTUM 



u uriiku bijesa, samo jos jedno 
zarobljavanje toka misli... ili 
jednostavno, kako cete prihvatiti da 
zena pripada zeni 

Vristite sad a, ptice krvavih krila sto cu paste mi tijelo na 
plamu sramotnome, vristite sada, crvi sto meso moje 
izjedaste u agoniji bolnoj. 

Ideal savrsenosti se raspada, a mi brisemo krv s biceva 
zivota svjesni njihove snage nad nama, koji bi ga trebali 
krojiti kako nam odgovara njegov hod, njegova okolina. 
Pustit cu subrealnost nad svjetio istine I iskrivljeni trag 
poteza kistom umocenog u tamno crvenu bolju Ijubavlju 
satkana skrivanja. Ovaj put ne, nastavljam vristati I ubijam 
vriskom zelju za onim drugim, njihovim putem realnosti. 
Biljke umiru, psi crkavaju, a covjek ubija svoje Ja u nadi da 
ce bit! prihvacen u trenutno danoj okolini. 
Smijem se, onako zio se smijem vasim rijecima I izrazima 
Ilea kada cujete da nisam u vasoj real!, kada cujete da 
plesem uz nju, kada saznate moje snove I zivot koji sam 
vam skrivala. I jos glasnije vas ismijavam, da ne bih cula 
rijeci koje mi upucujete nakon scena koje izbacujem, jer ne 
zelim da me ponovo povrijedite. Vi to ne razumijete. Rugam 
vam se, ne prihvacam vase misli, ne nocas, ne sada, jer 
znam da vas najbolje opisuju, zato ih ne zelim cuti, ne zelim 
vas upoznati jer vi niste moji prijatelji. Vi mi se samo zelite 
smijati sto nisam kao vi, vi me samo zelite raniti otrovnim 
rijecima, vi zelite okaljati moju Ijubav prema njoj. 
I muka mi je od sveg sto govorim, dajte usutkajte vise usta 
moja i naslonite me na zidove proklinjanja, pa to ste odavno 
zeljeli uciniti! Sad imate priliku, ja zelim ponovo pasti, jer dici 
cu se snaznija i popljuvati vas neuspjeh pod krinkom tude 
svijesti. 

Zemija je gutala moje rijeci jer ih nisam imala snage 
prihvatiti. Krv se razlijevala mojim ustima, vasa krv gospodo, 
vas izvor i pokretac zivota, a ja sam ga gutala kako bi mi 



Ova lista poznatih nezivucih queer-osoba iz dalje 
i blize povijesti skinuta je http://users.cybercity. 
dk/-dko12530/queerhis.htnn. Ne postoje, dakako, 
materijaini dokazi za seksuainu orijentaciju ovdje 
navedenih osoba, ali je svima zajednicko da su kroz 
ova ili one medije deklarirani kao queer. 

Stari Eg i pat 

Niankhkhnum i Khnumhotep ( 2450 pr. Kr.) - 
dva faraonova manikera, zajedno pokopana u 
istoj grobnici. Freska ih pokazuje kako se Ijube 
nosevima, sto je u to vrijeme bio umjetnicki prikaz 
vrlo intimne veze, rezerviran za supruznike razlicita 
spola. Oponenti ove teorije vjeruju kako slika mozda 
prikazuje krvnu vezu, no za tu teoriju dokazi su sturi. 

Stari Irak 

Gilgames i Enkidu 

Stara Grcka 

Svi Krecani 

Sveta vojnicka trupa Tebe (378.-338. pr. Kr.) 

Junaci iz mitova 

Zeus (Jupiter) i Ganimed 

Poseidon (Neptun) i Pelops 

Apolon i Admettus i Hyacinthus i Gyparissus 

Dioniz (Bakhus) i Prosymnus 

Artemis (Diana) i Gallisto 

Atena (Minerva) i Pallas 

Pan 

Ahil i Patroklo 

Heraklo (Herkules) i Hylas i lolaus 

Theseus i Pirithous 

Damon i Pythias 

Orestes i Pylades 

Thyrsis and Gorydon 

Laius (Edipov otac) and Ghrysippus 

Narcis and Ameinias 



POST SCRIPTUM 



proljece 2006. [veno] 101 



Hyacinth i Thamyris i Zephyrus i Boreas 

Transrodne mitske figure 

Hermaphroditus 
Cybele 
Tiresias 
Caenis/Caeneus 

General i, kraljevi, vode 

Alkibijad (4507-404. pr. Kr.) 
Demosten (384.-322. pr. Kr.) 
Filip II Makedonski (359.-336. pr. Kr.) 
Aleksandar Veliki (356.-323. pr. Kr.) 

Pjesnici, pisci, filozofi 

Sapfa (610.-580. pr. Kr.) 
Anakreont (5827-485? pr. Kr.) 
Pindar od Tebe (518.-446. pr. Kr.) 
Euripid (485.-406. pr. Kr.) 
Sofoklo (496.-406. pr. Kr.) 
Sokrat (4697-399. pr. Kr.) 
Platon (4277-347. pr. Kr.) 

Stari Rim 

Julije Cezar (1007-44. pr. Kr.) [«nnuz svih zena, 

zena svakog nnuskarca»] 

Ciceron (100.-43. pr. Kr.) 

Tiberius (r. 14.-37.) 

Kaligula(r.37.-41.) 

Neron (r.54.-68.) 

Pjesnici, fiiozofi 

Catullus (84.-54. pr. Kr.) 

Horacije (65. pr. Kr. -8.) 

Virgilije (70.-19. pr.Kr.) 

Ovidije(43. pr. Kr.-17.) 

Plaut (250.-184. pr. Kr.) 

Seneka (4. pr. Kr.-65.) 



dao snage da sannoj sebi pogledann u oci. Oci ce gledati 
vasa zgrozena lica, usi ce slusati vase boino snnijuljenje, 
kada nnozak registrira sto su usta tek izgovorila. Jesann, 
ponosno stojinn na stupu vaseg sranna, i kazenn jesann, 
drugacija sann, zaijubljena sann, sanjar sann a nnoji su snovi 
ona. Gle, nevino, nnalo dijete u nnojinn rukanna, bez svijesti 
i duse, one su u nnojinn rukanna. Pricekajte tren, sanno da 
zapalinn cigaretu. Ispuhnut cu dinn vanna u lice. Postajenn 
nepristojna, a ideal savrsenosti se raspada u vasinn ocinna, 
a nni brisenno krv s biceva zivota. Prilazinno zaboravljeninn 
gradovinna i prazninn Ijesovinna, gle tisina snova likuje, oni se 
gube, ali njihov snnisao ostaje. 
Bas nnorate plesati oko nnene i rusiti djevojke glinene iz 
davnih vrennena, iz nnoje postelje. Morate inn skrivati lica, 
nnicati nne od njih?Ali ja cu se udaljiti, ponovo cu ih vidjeti, 
ponovo okusiti njihovu slast. Bespotreban pojann kojinn cu 
opisati svijet, tek par stihova, i etc, nnoj bijeg. Do ponovnog 
videnja gospodo, nnozda shvatite koliko nnali znacaj innanno 
u borbi s tudinn zivotninn putanjanna. 
Ati, koja ne znades sanjati i ne unnijes plakati, ostani kraj 
nnene i pouci nne snazi razdora. I sanno trenutak nnolinn da 
prebacinn nogu preko noge i isprepletenn prste sa casonn 
Vina. Sada innate nnoju potpunu pozornost. Dakle, nesto ste 
htjeli odgovoriti? Recite, ali izgovorite to sapatonn jer vase 
rijeci innat ce jaci utisak, a ja cu ih poistovjetiti s tisinonn. 
I ponovo se ruse ideali vase savrsenosti u punoj snazi 
svoga uzdizanja, a nni brisenno krv s biceva zivota. 
Zar niste nannjeravali otici kupiti jos jednu kilu kruha, ili sann 
vann ubila zelju za hranonn svojinn bijesninn priznanjinna? 
Pricekajte sanno nnalo, nnorann staviti naocale da ne biste 
vidjeli iskru ocaja u nnojinn ocinna, sto zudi za prihvacanjenn. 
Mijenjann nnjesto glavninn figuranna u jos jednoj partiji saha, i 
pobjeda nni se snnijesi. Sladak je nniris bijega, a poigravanje 
vasinn rijecinna i dusanna postaje tek obaveza koju nnorann 
izvrsiti, jer vi ste ukaljani svevrennenskonn kruzniconn okova 
u koje ste se zakucali. Gnjusno je tonne ne snnijati se. 
Da, to su povici nnoje propasti sukladni s oninna propasti 



102 [veno] proljece 2006. 



POST SCRIPTUM 



cijeloga svijeta, cijelog svemira, te da, urusavaju se prastare 
zidine i zakopavaju gradove jadnih stihova sto istkase ih 
zeija da samo prode kraj njih u zagrljaju njenom, da samo 
jednom osjeti punocu njenih usana na svojim, taj dah zivota 
sto ispreplice zivote Ijubavi dviju zena. 
Zar vam je placa premalena? Meni nije, jer vase oci i lice 
ostaju tek izblijedjele slicice polijepljene po spomenarima, 
a sapat se pretvara u graktanje gavrana na mome ramenu. 
Okrecem vam leda i odlazim u noc i vise nikada me necete 
vidjeti jer novi dan donosi nove zrtve, spremne istine 
saznanja, a nove zrtve moju pobjedu nad realnosti. 
Pricekajte samo malo, okrenut cu se i ispljunuti rijeci: ideal 
vase savrsenosti se rusi, a mi brisemo krv s biceva zivota. 
Pa izvolite, nastavite se smijati, ako vam je volja.(inuky) 



svemoguca vladarica svemira 

Predmet divljenja i neizmjerna strahopostovanja zadobiva 
oblik prezira i boli. Tamna plesacica noci uzela je mahom 
otplesati zadnji pies s jos jednom u nizu svojih zrtava. 
Danonocno uzima, danonocno hrani svoju blijedu pojavu i 
uzvisuje je jos jace. 

Njeni plesovi postaju sve zanimljiviji, a probir njenih zrtava 
nalik osobama sve blizi mojem liku. I sto da sada pomislim, 
kako da se postavim? Da, divim joj se i moram priznati, ta 
ona ima snage to uciniti kada god pozeli i kome god pozeli. 
Jedan dodir, jedan udah zraka i samo jedna misao. . . Ona je 
vec tu, a vi jos pravo ni niste poceli zivjeti, a vec vas odvaja 
od onoga sto ste najljepse poceli shvacati. Da ne biste 
slucajno drugima odali sto ste otkrili, da ne biste slucajno 
narusili ravnotezu svemira. 

Toliki je preziru, toliki je proklinju i pljuju po njoj, ali ja ne 
mogu. I da otela mi je iz narucja voljenu jednom i s njome 
zadnji pies otplesala na putu u vjecni zaborav i propadanje 
tijela, ali mozda je zbog toga jos vise cijenim. Njeno ime 
izaziva da se nesto u meni zgrci, da zaklopim oci i nista ne 
kazem. 



Biblijske figure 

David (10357-960? pr. Kr.) [vidi I Samuel 19 i II 
Samuel 1 :26] 

Danijel Propovjednik (650. pr. Kr.) [eunuh] 
Troje mladica (650. pr. Kr.) [eunusi] 

Religijske figure 

Papa Benedikt XI (1020.-1055.) 
Papa Julije II (1503. -1513.) 
Papa Sixtus IV (1471.-1484.) 
PapaJulije III (1487.-1555.) 
Papa Pavao VI (1897.-1976.) 

Itaiija 

Donatello (1386.-1466.) 

Leonardo da Vinci (1452.-1519.) 

Raphael (1483.-1520.) 

Michelangelo Buonarroti (1475.-1564.) i Tommaso 

Cavalieri 

Francuska 

IvanaOrleanska (1412.-1431.) 
Molliere (1621.-1673.) 

Europa i Amerika od 18. st. 

Lord (George Gordon) Byron (1788.-1824.) 

Alexander von Humboldt (1769.-1 859. )[znanstvenik] 

Marquis de Sade (1740.-1814.) 

Kardinal John Henry Newman (1801.-1890.) i Fr. 

Alfred Lord Tennyson (1809.-1892.) [pjesnik] 

Paul Verlaine (1844.-1896.) i Arthur Rimbaud 

(1854.-1891.) 

Jean Cocteau (1889.-1963.) [pisac] i Raymond 

Radiguet 

James Barrie (1860.-1937.) [autor "Petra Pana"] 

Oscar Wilde (1894.-1900.) i Lord Alfred Douglas 

DH Lawrence (1885.-1930.) 

E.M.Forster (1879.-1970.) 

Virginia Woolf (1882.-1941 .) i Vita Sackville-West 



POST SCRIPTUM 



proljece 2006. [veno] 103 



Ludwig Wittgenstein (1889.-1951.) 

FridaKahIo (1907.-1957.) 

AnaisNin (1903.-1977.) 

Laurence Olivier (1907.-198?) i Danny Kaye 

Brian Epstein (1934.-1967.) [manager] 

Thomas Mann (1875.-1955.) 

Rainer Werner Fassbinder (1945.-1982.) 

Andre Gide (1869.-1951.) [pisac] 

Marcel Proust (1871.-1922.) 

Michel Foucault (1926.-1984.) 

Petar lljic Cajkovski (1840.-1893.) i Reynaldo Hahn 

(1874.-1947.) [glazbenik] i Alfredo Agostinelli 

Sergej Vasiljevic Rahmanjinov (1873.-1943.) 

Frederico Garcia Lorca (1898.-1936.) 

J. Edgar Hoover (1895.-1972.) i Clyde Tolson 

(1900.-1975.) 

Emily Dickinson (1830.-1886.) 

Tennesse Williams (1 911.-1 983.) 

Truman Capote (1924.-1984.) 

Walt Whitman (1819.-1982.) 

James Dean (1931.-1955.) 

Greta Garbo (1905.-198?) 

ErrolFlynn (1909.-1959.) 

Gary Grant (1904.-1986.) 

Rock Hudson (1925.-1985.) 

Danny Kaye (1913.-1987.) 

Rudolph Valentino (1895.-1926.) 

Richard Burton (1925.-1984.) 

Bessie Smith (1898?-1937.) 

Janis Joplin (1943.-1970.) 

Andy Warhol (1927.-1987.) 



Slijedi lista osoba koje su "izasle iz ormara", 
odnosno deklarirale se u javnosti kao gay 
biseksualne ili queer. Lista je skinuta sa http://users. 
cybercitydk/-dko12530/queerher.htm i nadopunjena 
nasim osobnim saznanjima. 



lako je ukrala istancani osjecaj pripadnosti djevojke koju 
sann vodila kao jedino sto innann, ostala je vjerna pratiteljica 
na sigurnonn putu koracanja k novinn pronalascinna. Ja 
svoju Ijubav innann, kraj nnene nocinna ce spavati nnoja djeva 
svijetla. Avi? 

Pogledajnno istini u oci, ona ce sa svinna plesati, ona ce nas 
sve upoznati i biljeziti svacije inne na svoju listu izvrsenih i 
tek postavljenih zadataka. Na kojenn je nnjestu vase inne? 
Koliko vann je jos vrennena ostalo, prije negoli strastvena 
plesacica otplese posljednje korake nekog valcera s vasinn 
okannenjeninn tijelonn?(inuky) 



u smjeru sprotnom od kazaljke na satu 

Htjela bih vristati iz sveg glasa, zaklopiti oci i nestati odavde, 
jer vukovi ovdje zderu, a ninnfi nenna. Htjela bih u toj tanni 
iza svakog udaha zraka pronaci slast njena nnirisa, osjetiti 
toplinu njenih ruku i osjetiti blagost njena dodira kojinn nni 
prelazi po tijelu ocinna. 

Htjela bih vristati iz sveg glasa, udahnuti duboko i nestati 
odavde, jer tu sann uvijek kriva, a nnoj krvnik uvijek inna 
dokaze protiv nnene, bill oni stojeci ili ne, bill oni nnoja krivnja 
ili ne, svaljuju nni se na rannena, a ako krvnik inna dokaze, 
optuzenik nnora biti kaznjen. Unnjesto toga, buditi se kraj nje, 
polagati glavu na njeno ranne, nestajati u snovinna u kojinna 
sanno nni innanno znacenje i utopiti se u toploj kupki njenih 
dodira, u eliksirinna njenih poljubaca. 
Htjela bih posjedovati nnoc nad nekinn druginn vrennenonn u 
nekonn drugonn prostoru, s boljinn pogodnostinna za bjezanje 
u suprotnonn snnjeru doli onog kazaljke na satu. 
Prebivaliste nnojih snova bile bi njene grudi, okus u ustinna s 
kojinn bih se budila bill bi njeni poljupci a ne kava, nniris koji 
bi nni bio utisnut u kosu bio bi onaj njene nneke koze a ne 
nnagle iz ulice kestenova. 

Htjela bih vristati iz sveg glasa, zaklopiti oci i nestati odavde, 
skloniti se u njeno krilo jer vukovi nne ponovno napadaju i 
vukovi su ponovno za petanna.(inuky) 



104 [veno] proljece 2006. 



POST SCRIPTUM 



ekskluzivno! senzacionaino! privatne 
snimke! nevideno! porno reafity show! 

Moje homoseksuaino iskustvo 

Hm, ne znam da li bih to nazvao bas homoseksualnim 
iskustvom, ali nije ni bitno. Naime, volim se Ijubiti sa svojim 
prijateljima i prijateljicama, cisto onako prijateljski, moglo 
bi se reci da im dam nesto vise od obicne puse „usne na 
usne". 

Ove subote sam bio u Varazdinu na koncertu, i zbog 
Ijubljenja s prijateljem sam imao problema. Poljubio sam i 
jednu prijateljicu te veceri, ali to naravno nikom nije smetalo. 
Uglavnom, poljubio sam tog decka, na par sekundi, pa si 
je isao platiti upad, a ja sam sjeo na klupu k prijateljici, kad 
odjednom neka nepoznata cura mi pocne srati da sam 
bolestan, odvratan i pedercina, ltd. Prijateljica kraj koje sam 
sjedio ponudila mi je gutljaj piva, i ova je opet pocela srati, 
kao kak mozes pederu svoju pivu dati, debit ces bolest 
ltd. Naravno da sam joj rekao da odjebe i ispsovao joj 
majku, kad ta ista pozove svog decka i kaze mu da ja njoj 
serem. Nisam mogao vjerovati. Taj decko je dosao s jednim 
prijateljem, i prepoznao sam ga jer sam vec prije s njim 
razgovarao te veceri, i srao mi je prije, a poceo mi je i sad 
srati, meni se to stvarno nije slusalo, pa sam se maknuo. I 
dode taj do mene i pocne me nacukavati, ja ga odgurnem i 
krenem dalje, kad par trenutaka kasnije vidim tog istog kako 
me gada flasom. Jedan moj prijatelj je to isto vidio, i zaietio 
se na tog tipa, i nesto su se malo pokacili, ali su ih Ijudi 
smirili. Kasnije su ta dva lika (decko curin i njegov trend) 
dobili batina jer su jos nekome srali. 
Dakle, zivimo u vremenima kada Ijudi gadaju jedni 
druge flasama zbog obicnog malog poljupca. Strasno. A 
najstrasnije je to sto oni nisu bill jedini koji su srali, bilo je jos 
dosta Ijudi, samo oni nisu bill tako agresivni. Jos me najvise 
zacudilo to sto su mi vise srale cure, nego decki. Ne zbog 
toga sto bi prizor mene i prijateija kako se Ijubimo njima 
mozda bio oku ugodan, nego iz tog razloga sto sam uvijek 
zenska bica smatrao razumnijima i prosvjecenijima u nekim 
stvarima od muskih bica, ali, eto pogijesio sam. A kad te iste 

ekskluzivno! senzacionalno! 



Pedro Almodovar 

Giorgio Armani 

Clive Barker 

Chastity Bono, kcer Cher i Sonnyja 

Angela Bowie, bivsa zena Davida Bowieja 

Boy George 

William S. Burroughs 

Pat Califia 

Neneh Cherry 

Christopher Ciccone, Madonnin brat 

Jonathan Davis, pjevac Korna 

Robert Epstein i Jeffrey Friedman, dokumentaristi 

Marianne Faithfull, irska rock pjevacica 

Perry Farrell, pjevac benda Porno for Pyros 

Jean-Paul Gaultier 

David Geffen 

Allen Ginsberg 

Rob Halford, pjevac Judas Priesta 

Elton John 

Holly Johnson, pjevac benda Frankie Goes to 

Hollywood 

Hanif Kureishi 

k. d. lang, pop kantautorica 

Jack Larsen, glumac 

Freddy Mercury pjevac Queena 

Morrissey 

Martina Navratilova 

iggy Pop 

Pet Shop Boys (Chris Lowe, Neil Tennant) 

Yves Saint-Laurent 

Michael Stipe, pjevac R.E.M.-a 

Fred Schneider, pjevac benda B-52's 

Suede 

Mutsuo Takahashi, japanski pjesnik 

Pete Townshend, gitarist benda The Who 

Gus Van Sant 

Gianni Versace 

John Waters 



proljece 2006. [veno] 105 



cure to rade, onda je to OK. Dupli standard! na svakom koraku. Nadam se samo da ce jednoga dana 
svaki covjek moci hodati ovim planetom i drzati za ruku koga zeli, i Ijubiti koga zeli, bez straha da 
bude gadan flasama, premlacen, ili nazvan pedercinom ili lezbacom.(Aleksandar Veliki, 17) 

Sveje dobro u najboljem od mogucih svjetova ili l<al<oje Suncica dozivjeia 
svoje prvo liomosel<suaino isl<ustvo 

Crno-bijele plocice. Keramicke. Crno-bijele. Crno-bijela djevojka. S Ijubicastom kosom. 
Visoka, s punim usnama. Mekim. Suncica je te veceri ispijala i ispijala. Ispila je enormnu 
kolicinu alkohola. Suncica nikada nije mislila da toliko moze ispiti. Suncica je srela svoju najbolju 
prijateljicu, djevojku Ijubicaste kose. Srela ju je na putu od sanka do WC-a. Djevojka Ijubicaste kose 
tada je imala narancastu kosu. Dakle, srele su se na putu od sanka do WC-a. Suncica i djevojka 
promjenjive boje kose. I usie su u WC. Djevojka promjenjive boje kose uhvatila je nasu junakinju 
Suncicu za ruku. One su se i prije dodirivale. Ali njihov dodir nikada dosad nije bio tako intenzivan. 
Njihovi prsti, tako isprepleteni, ispreplitali su se sve jace i jace, sve zesce... I Suncicu i djevojku 
promjenjive boje kose obuzela je nevjerojatna toplina. Topla, vruca, valovita, zarka. Njihova tijela 
pritisnula su se jedno o drugo. Bio je to snazan pritisak. 

Te veceri, u 23.57 stiglo je proljece. IVIirisno, topic, svjeze, razigrano. Proljece se pretvorilo u Ijeto. 
Pozudno, vruce, strastveno. HIadnije i vlaznije. IVIeko, paiiuljasto, blistavo, senzualno. Vatromet. 
Usne djevojke promjenjive boje kose. Suncica se tada zapitala sto je to toliko privlaci kod djecaka. 
Ona ih ne razumije. Ona razumije djevojke, prekrasne mirisne djevojke sa sarenom kosom. Suncica 
voli sarenilo. No Suncica nije sigurna zeli li razumjeti. Suncica zeli traziti, stjecati, imati, isprobavati. 
Suncica zeli uzivati u sarenilu. I tako Suncica nastavija sa svojom potragom za prekrasnim, mirisnim, 
sarenim djecakom, a vrijeme krati uzivajuci u sirokom spektru vec opisanih djevojaka.(anonimna, 17) 

Kalcoje to moguce? 

Ja sam biseksualac. Shvatio sam to pri kraju svog adolescentstva, kad sam vec nekoliko puta 
probao s muskarcem. Prvo su to bill samo poljupci s frendovima, no brzo mi je dosadila takva 
povrsna igra, pa sam uskoro frendu popusio kurac. Zapravo je to bio njegov prijedlog koji sam 
objerucke :) prihvatio. Nakon toga probao sam jos nekoliko puta, cisto da se uvjerim je li u pitanju 
eksperiment ili stvarna sklonost. Dakako, u pitanju je bilo ovo drugo. I danas mogu bez opterecenja 
priznati samom sebi da volim popusiti kurac. Ali i vise od toga. Volim ga i dobiti u guzu. I nisam zbog 
toga pedercina. Jednostavno mi se svida analna ispunjenost, a za to postoji i fiziolosko objasnjenje (i 
evo, vec sam zapleten u mrezu opravdavanja za svoje postupke!). Muskarci imaju G-tocku, famoznu 
G-tocku (da, imaju je i muskarci!) upravo u rektumu, i povezana je s prostatom. To u cemu ja uzivam 
zapravo nije nista drugo nego rektalna masaza prostate. I zato volim sjesti na njega. Problem je u 
tome sto nisam bas mnogo prakticirao jebanje u supak, jer je u ovoj zatvorenoj sredini tesko pronaci 
partnera za to. Jedino takvo iskustvo koje sam imao bilo je s tipom kojeg sam upoznao preko 



106 [veno] proljece 2006. ekskluzivno! senzacionalno 



Interneta, ali iskustvo je bilo odvratno. Tip je bio sav Ijigav, perverzan i odvratan, a ja pijan, pa mi je 
drugi dan bilo zao. Bilo bi puno Ijepse naci soul mate. Ali ponavljam, ovo je sjebana sredina i tesko je 
pronaci srodnu dusu. Tesko je uopce pricati o tome. Evo i sad, nazalost, moram kriti svoj identitet, jer 
bi me razapeli na drustveni stup srama. No, ja barem imam srecu u tome sto sam sebi priznajem sto 
sam. Ima danas mnogo sjebanih klinaca koje drustvo toliko isfrustrira da radije razbijaju tramvaje i 
glave, nego da sami sebi priznaju sto su. Adolescentstvo je i bez seksualne represije puno unutarnjih 
konflikata. A sto se zena tice, svaka s kojom sam vodio Ijubav potvrdila bi vam da je sa mnom sve 
u redu. Obozavam zene. Volim Ijubiti picku i volim dugo voditi Ijubav. Zene me privlace mnogo vise 
nego muskarci i to nema veze s time da volim pusiti kurac i sjesti na njega. Rekli biste da to ne ide 
skupa. Ali ide. Ja sam biseksualac. I nema tu nikakve filozofije. Jednostavno je tako.(electro fuck, 24) 




Iz mojeg zivota 

Tesko je svesti deset godina zivota unutar kojeg zivim u 
saznanju da sam gay. Tesko je svesti masu cijelih tih osjecaja 
na jedan kup i onda ih sagledati. Ali dobro, pocet cu nekako. Ne 
znam sto je krivo poslo kod mene da sam postao gay. Sumnjam 
na teze odnose s ocem i na lose familijarne odnose koje sam 
morao gledati dok sam bio mali. Mozda se to reflektiralo na moj 
um. Ne znam i ne mogu sa sigurnoscu reci. Mozda je genetski. 
Ali eto, sto je tu je. Negdje oko 10. godine pomalo sam poceo 
shvacati da me privlace decki. Prve pubertetske masturbacije 
pratile su sexualne mastarije u kojima vodim Ijubav s deckima. 
Nisam se nesto posebno sokirao tada. Ocajno sam se nadao 
da je to prolazno i da ce mi za godinu, dvije proci. Ali nije. Cure 
me nisu interesirale niti privlacile. S njima sam uvijek bio izvrstan prijatelj. Kako su godine isle dalje, 
pomalo sam shvatio da nema izlaza. Da sam ja stvarno gay. I da nikad necu moci imati odnose s 
curama, da necu moci imati obitelj, da necu biti kao normalna vecina. Panika je rasia u meni. Slusao 
sam roditelje kako planiraju i govore mi o buducnosti koja me ceka. O buducnosti unutar koje vide 
mene, tog krsiteija svih njihovih zeija koji jos nije nasao snage da im prizna istinu. Da sve to pada u 
vodu. Skolske kolege cesto su me kroz osnovnu i srednju skolu provocirali. Jer bio sam miran, tih 
i povucen plasljivi decko. Nisam se nicime isticao. Ali vec kao da su svi to prepoznali unutar mene. 
Cesto su me nazivali pederom i to je boljelo jako. Ubijalo me i gadio sam se sam sebi. U 16. godini 
razmisljao sam o samoubojstvu jer me bilo strah svega sto ce mi moj nedostatak donijeti u narednim 
godinama. Nisam to mogao prihvatiti. I polako me uzimala sve veca depresija. Hah, nasmijem se 
kad se sjetim da sam cak i odabrao zgradu s koje cu se baciti. U jednoj navali ludila i ocaja popeo 
sam se na vrh te zgrade. Vecina Ijudi me pita sto se dogodilo tamo da sam odustao od nauma kad 
sam vec tako cvrsto odiucio dokrajciti vlastitu pricu. Ja uvijek odgovaram: "Pa bio je lijep pogled na 
grad." Sjedio sam tamo uza zid satima i satima dok je puhao povjetarac, razmisljajuci o toj odiuci 



EKSKLUZIVNO! SENZACIONALNO 



proljece 2006. [veno] 107 



zivota. Vidio sam stotine zgrada i kuca, mislio sam na tisuce Ijudi koji imaju vlastite price koje moraju 
pisati iz dana u dan. Nisam ja jedini koji imam problema. Ako ne probam zivot necu ni znati da li se 
isplatilo zivjeti ga. Odiucih probati pa sto bude. Vratih se doma. Iz dana u dan poceo sam prihvacati 
cinjenicu da sam gay. 

Prosle godine, deset minuta prije nego je na vrata zakucala 2005. godina, osjecao sam se tako 
usamljenim. IVIastarije o decku kojeg zelim imati, voljeti, s kojim cu jednog dana izgraditi vezu i 
zajednistvo pocele su me sve vise pritiskati. Gledao sam Ijude kako se na novu godinu grie i Ijube. 
Vole. Ja sam zelio isto. Uskoro, odvazio sam se krenuti u gay svijet i zahvaljujuci (hah, danas bas 
i nisam zahvalan) portalima upoznao sam prvog decka. Totaino sam se zaijubio u njega i bio sam 
sretan s njim. Ali dogodila se tipicna prica o prvim deckima. U vecini slucaja sve propadne. Moj 
decko je bio bisexualac i tesko se nosio s tim, pa je u trecem mjesecu uprskao vezu iz straha da 
naginje vise na gay stranu pa je pozurio naci si curu. To je bio kraj veze zbog koje sam patio oko 7 
mjeseci. Slomilo mi se totaino srce. Mozete misliti kako je to prvi put u zivotu. Samo to je bio pocetak 
upoznavanja tog vrlog novog svijeta. Nista naspram onog sto je tek doslo. Suocio sam se uskoro s 
Ijudima koji su puni nesigurnosti, koji su pokvareni, Ijubomorni, koji ne znaju sto zele od svog zivota 
uopce, Ijudi puni strahova i trauma iz prijasnjih veza, promiskuitetne osobe zeljne samo sexa, vjerske 
fanatike koji na polju Ijubavi padaju tako nisko, dvolicni prijateiji ... mah to nije nista. Postoji uvijek 
gore. Tek kad sam se suocio s tim shvatih koje sam ja dijete. Kako nista nisam znao o Ijudima uopce 
do tada. U godinu dana dogodilo se toliko raznoraznih dogadaja, kako dobrih tako i losih da sam 
jednostavno u trenu dozivio tisuce promjena. Sto se tice mojih prijateija, outao sam se svima. Nisam 
imao losih iskustava, svi su me prihvatili i podrzali. Postalo je veoma zabavno biti gay. Nekako su 
me Ijudi voljeli i vise cijenili zbog toga s cime se borim i s cime se budim svaki dan. Uz to outanje 
zadobio sam i vece povjerenje prijateija pa su mi i oni priznali neke gay sklonosti. Rekao sam tajnu 
mojoj 14-ogodisnjoj sestri. Koja se pokazala pametnijom nego vecina odraslih osoba koje pate od 
homofobije. Njoj to nije smetalo i bila je odusevljena. Smjesno je da se cak skompala s jednim mojim 
bivsim deckom i dobrim prijateljem pa sad neprestano pricaju na telefon i ogovaraju me. Nasmijem 
se povremeno i kazem da se ipak isplatilo ostati ziv. Kako sam krenuo u gay svijet poceo sam i voditi 
gay blog "Gay koji traga za Ijubavi" na Blog.hr-u. Zelio sam zapisati sve kroza sto prolazim dok ne 
pronadem pravu Ijubav zivota. Osobu koja ce biti ona koja ostaje zauvijek. 

Iz dana u dan marljivo i iskreno sam pisao postove o dogadajima i vlastitim osjecajima. To je bio moj 
psiholoski tretman. Cesto sam citao odgovore i misli tudih Ijudi. Mnogi od njih su me bodrili, a nakraju 
mi postali izvrsni prijateiji. Pa cak je bilo nekoliko zestokih homofoba koji su uvidjeli da ja nisam vrsta 
bolesti, ili sto god oni pogrdno nazivali. Redoviti citateiji upoznali su onu sakrivenu i istinitu stranu 
mene. Pokazao sam im kroz moj dnevnik da sam i ja obican covjek zeljan Ijubavi. 
Sada? Kako sam? Ja sam dobro, uskoro cu napuniti 21 godinu, ulazim u jednu ozbiljniju vezu i 
nadam se da ce se potrajati. Srecom jos sam stari ja usprkos promjenama. Jer im nisam dopustio da 
me ostete i odvedu na los put. Nakon puno uspona i padova trebamo se potruditi da ostanemo citavi. 
Da njegujemo temelje vlastitih zeija i teznji. Trebamo se boriti s onime sto nam zivot baci pred noge. 
Trebamo biti borci.(Nitty, 21) 



108 [veno] proljece 2006. 



EKSKLUZIVNO! SENZACIONALNO!